Podrška – put ka spoznaji

Onome ko je svjestan svrhe vlastitoga života te u skladu s njom živi i djeluje, ništa ne dolazi slučajno niti kao prepreka. Sve mu je prilika za samospoznaju i spoznaju Gospodara svjetova. Svaka osoba na životnom putu mu je dar i samo povezivanjem s drugima, kroz međusobno podržavanje, ima mogućnost živjeti svrhovito

Spoznati svrhu života znači imati unutarnju, podsvjesnu, snagu za prevazilaženje svega što ugrožava život. Naša prirodna reakcija u ugrožavajućim okolnostima je dokaz da naši životi imaju svrhu i da smo predodređeni čuvati ih. Ti prirodni odbrambeni mehanizmi su dokaz da imamo i potrebne resurse, darovane nam od Gospodara svjetova kako bismo očuvali život koji ima svrhu.

Ukoliko se instinktivno borimo za život, to nerijetko postane preživljavanje ili životarenje koje zovemo “trbuhom za kruhom“, “od danas do sutra”, “ubijanje vremena” itd. Ovakva stanja dovode do bijega od stvarnosti, od sebe i od drugih ljudi, uslijed besmisla koji nas okupira iznutra. Dolazimo u situaciju da u drugima vidimo prijetnju za sebe, svoje ambicije i počinje međusobno rivalstvo ili borba za preživljavanje. Tada se, najčešće podsvjesno, javlja uvjerenje da “ukoliko nas je previše na ovoj planeti trošimo više njene resurse, kojih nema dovoljno za sve.”

Instinktivna borba za život nije osviještena, nije obrazovana i odgojena te postaje vrlo bliska životinjskoj. Samo da se preživi. Samo da se svoji vlastiti prohtjevi ispune i lične ambicije ostvare. Sve što nam se nađe na tom putu je prepreka koju treba skloniti. Tako se vjeruje i djeluje. A te “prepreke” su nerijetko naši roditelji, rodbina, komšije i prijatelji koje ne žalimo izgubiti jer, pobogu, “mi smo sebi najvažniji”.

Instinkt nije život

Primijetit ćete da je instinktivna borba za preživljavanje neuka i da dovodi do udaljavanja, distanciranja i nebrige za druge. Čak se drugi ljudi doživljavaju kao neprijatelji koji ugrožavaju naše ambicije.

Međutim, saznati šta je svrha našega života, zatim to iskustveno spoznati i biti je konstantno svjestan znači imati smisao u svakome dahu, u svakome djelovanju ili mirovanju. Biti svjestan svrhe svoga života i živjeti u skladu s njom znači prigrliti s istom radošću i sposobnošću prihvatanja i gubitak kao i dobitak, prijateljsko, kao i neprijateljsko ponašanje, pohvalu, kao i kritiku.

Onome ko je svjestan svrhe vlastitoga života te u skladu s njom živi i djeluje, ništa ne dolazi slučajno niti kao prepreka. Sve mu je prilika za samospoznaju i spoznaju Gospodara svjetova. Svaka osoba na životnom putu mu je dar i samo povezivanjem s drugima, kroz međusobno podržavanje, ima mogućnost živjeti svrhovito.

Nema prepreka za onoga koji zna svoju svrhu i u skladu s njom živi.

Ne bježimo od ljudi

Znamo da nas je Gospodar stvorio kako bismo Mu u ibadetu bili, međutim ibadet se pokazuje i živi na raznovrsne načine. Jedna od čestih šejtanovih zamki jeste podsticanje na udaljavanje od ljudi, jer nam remete

mir, kako bismo se posvetili svojim individualnim ibadetima.

Tajnost u ibadetima je odlična vrsta treninga koja treba da bude prisutna u našim životima, kao i povremena izolovanost. Međutim, najuspješniji odgajatelj ikada poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nam je objasnio put postizanja izvrsnosti: “Musliman koji se miješa s ljudima i saburli je u podnošenju njihovog uznemiravanja bolji je od muslimana koji se izdvaja od ljudi i nije saburli u podnošenju njihovog uznemiravanja” (Buhari).

Teško je biti u saburu nekome ko ne zna šta je svrha njegovog bivanja u određenoj okolnosti. U saburu je lahko biti samo onome ko je svjestan svoje svrhe u datoj situaciji. Sabur obuhvata tri elementa: jasnu svrhu, ostavljanje onoga što ne služi našoj svrsi te ustrajan rad onoga što nam je u skladu sa svrhom.

Svrha je naš odgovor na svako “zašto”. Zašto sam ovdje, zašto ovo radim, zašto nešto želim, zašto se nečemu izlažem, a zašto nešto izbjegavam. Svako od nas ima puno pravo da daje vlastite odgovore na ova pitanja. Međutim, kada su u pitanju odnosi s drugim ljudima, svrha kojoj nas Gospodar poziva jeste međusobno podržavanje u dobru. “I potpomažite se u u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu!” (El-Maide, 2)

Kad god je na pitanje “zašto (sam sada ovdje s ovom osobom ili osobama)” naš odgovor “(zato da joj budem) podrška u dobročinstvu (prema sebi ili drugima)”, postajemo bolji muslimani shodno hadisu našega Poslanika, s.a.v.s.

Ne pomažimo šejtanu

Želite li imati bezrezervnog sabura u odnosima s ukućanima, komšijama, prijateljima, kolegama, saradnicima i drugim ljudima, neka svrha svakog vašeg djelovanja ili mirovanja, u odnosu na njih, bude – podrška njihovom dobrom stanju srca, dobrom raspoloženju, njihovom dobrom osjećaju, kao i njihovom dobrom djelu. Neka su nam inspiracija uzoriti ashabi koji su jedni druge pitali za njihove noćne namaze, dobrovoljni post i redovne vidove druženja s Kur’anom, kako bismo pokazali brigu za njihov stvarni život – ahiret.

Neka nam vodilja inspiracija bude upozorenje Voljenog Muhammeda: “Ne budite pomagači šejtanu protiv svoga brata!”

Svi mi imamo taj unutarnji osjećaj, kao navigaciju koja nas upozori da osjetimo kada smo nekoga zaustavili, slomili, povrijedili, sabotirali ili obeshrabrili. Zato dobro osluškujmo svoju verbalnu i neverbalnu komunikaciju te svakim svojim pogledom, osmijehom, gestom, djelom budimo samo podrška onom najljepšem što osoba prekoputa nas njedri u sebi. Ohrabrimo. Pohvalimo. Pomozimo da vidi najljepši ishod.

U svojim privatnim i poslovnim ostvarenjima imat ćemo nezaustavljiv rast bereketa kada iza svake naše odluke bude stajala podrška dobroti kao krajnji ishod.

Onaj ko dobije našu podršku, osjetit će se u našem društvu osnaženo, a svaki insan to voli. Na taj način dobit ćemo nekoga ko za nas tajno dovi, sjećajući nas se po lijepome, gradit ćemo lijepe odnose, osjećat ćemo se dijelom velike zajednice, živjeti sigurnost, imati oslonac te uživati prijateljstvo. Najveći plod podržavanja drugih ljudi je što nam se, po Allahovoj pravdi, vraća ljepšim te postajemo sigurni u podršku Allaha, Gospodara svih svjetova, bez obzira na okolnosti.

Ukoliko ne pružamo podršku ostat ćemo bez podrške, ispuniti se strahovima, brigama, nesigurnošću i nepovjerenjem, malo po malo, u svim relacijama. Ako je naš stav u odnosu prema drugima: “Ti si ovdje da meni služiš, slušajući me!” živjet ćemo usamljeno bez obzira na broj ljudi oko nas. Kada prema ljudima nastupamo misleći: “Šta me briga za tebe, imam svoj život”, ostat ćemo uskoro bez energičnosti i ispunjenosti neopisivom radošću koju donosi podrška drugoga. A tek ukoliko sprečavamo dobročinstvo drugoga nastojeći pokazati da smo iznad njega, uskoro ćemo svjedočiti takvim preprekama i neugodama, da će nam baš dobročinstvo te osobe trebati.

A sada, prvoj osobi koju sretnete nakon ovog teksta budite podrška tako što ćete je pogledati sa stavom, željom i mišlju: “Ja sam podrška onom najljepšem u tebi.” Zatim, podržite ljude u radosti, u vjeri, u dobroti, pa će i ono zlo koje eventualno vidite pri njima, uskoro zanemarivo postati i nestati. Jer iza svakog ponašanja, ma koliko ono loše bilo, stoji dobra namjera te osobe koju ona implementira shodno svome stepenu znanja. Budimo podrška i podučavajući druge, onome čemu smo podučeni od Gospodara svjetova! Podučavajmo, poput našeg najboljeg uzora Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, na najljepši i najprijemčiviji način!