Imao sam već neko vrijeme nijet da o hadži Avdi ostavim jedan zapis

Hadžija Avdo Zukić mi je postao nekako blizak od samog dolaska u džemat Batuša u Gornjem Vakufu. Možda zato što je i moj rahmetli dedo nosio isto ime. Imao sam već neko vrijeme nijet da o hadži Avdi ostavim jedan zapis. U petak, 22. oktobra posjetio sam ga s hanumom poslije akšam-namaza. Malo se prehladio pa nije dolazio u džamiju 2-3 dana. Pitam ga, da bi potvrdio, je li on 1937. godište a on odgovara potvrdno, i dodaje da je rođen 25. decembra. – „I oženio se u decembru“, veli hadžinica Mejro smiješeći se. Pitam ga da li se sjeća II svjetskog rata, obzirom da je tada imao 5-6 godina. Veli da se sjeća nekih detalja: kako su se krili u tunelu kad bi Švabe bombardovale njegovo rodno selo Cvrče, da su bombe „ko kruške“najviše padale oko džamije u potok, ali hvala Bogu nijedna nije pogodila džamiju. Bilo je na desetine bombi u potoku. Inače avioni su dolazili iz obližnjeg Prozora, koji je tada bio pod kontrolom fašista. Sjeća se da je jednog dana neki partizan bježao od Švaba i ustaša, pa se htio sakriti u njihovom podruma, a Avdina majka mu je kazala da bježi niz potok i tako se ovaj spasio.

Pitam ga da li je u njegovoj mladosti bio neki hodža pred kim je učio, a hadžija veli da je bio poznati efendija Gudić, zvani Fendo. Pred njim su učili, a kasnije je došao Pašo ef., zvani Pašica. Dok mi je kazivao kako su učili Kur’an i napamet sure iz Amme džuza do zabrane i zatvaranja mekteba 1958. godine, hadžija zaplaka. Inače je hadži Avdo jako emotivan, a zna se i našaliti. Pričao mi je da je jedno vrijeme, kad je ostao bez posla, išao u Hercegovinu (Grude i dr.) i donosio duhan, prodavao. Išlo se pješice i često zaobilaznim stazama. Sjeća se jednog vrelog ljeta kad su im se Hercegovci čudom čudili kako mogu po takvoj žegi pješačiti, a bilo je i puno zmija. Tada su on i Salih Zukić donijeli na leđima po tridesetak kilograma duhana, i to za dvadeset i četiri sahata. Kaže da je tako teškim radom napravio nekoliko kuća i štala. Poslije je otišao u Austriju, gdje je bio dvadeset i sedam godina, kada se 1989. godine penzionisao.

Hadži Avdo je bio među glavnim inicijatorima i vakifima u izgradnji džamije u Batuši prije trideset godina. S obzirom da džamija nije bila dovršena prije agresije na našu domovinu, isto tako je učestvovao u njenoj popravci i adaptaciji nakon rata. Hadžija je redovan na namazima u džamiji, osim ako je bolestan ili ako eventualno ode u Austriju na kratak period. Jedan je od pretplatnika Preporoda i cijelog ga pročita. Posjeduje dosta knjiga, a pored Kur’ana često čita i Buharijinu zbirku hadisa. Na polasku hadži Avdo i Mejro su nas počastili punom kesom jabuka iz njihove avlije.