Ömer Seyfettin – Izabrane priče III

Ömer Seyfettin je rođen u Gönenu 11. marta 1884. godine. Kao sin vojnog oficira, djetinjstvo je proveo putujući oko obale Mramornog mora. Poput svoga oca je započeo vojnu karijeru i diplomirao na Vojnoj akademiji (Harp Okulu) 1903. godine. Vojnu školu je završio u Izmiru, a njegova ljubav prema pisanoj riječi se probudila još u toku srednje škole kada je počeo pisati poeziju. Vojnu službu je napustio 1910. godine i počeo živjeti u Solunu gdje osniva časopis Genc Kalemler Dergisi. Na uredničkoj poziciji je dobio priliku da upozna veliki broj francuskih književnika s obzirom na to da je usavršio

francuski jezik. Pozvan je u vojsku po mobilizacijskim zapovijedima na početku Balkanskog rata, a nakon što su njegove jedinice poražene u Yanini u januaru 1913. godine, proveo je otprilike 12 mjeseci u Grčkoj kao ratni zarobljenik. Nakon puštanja iz zarobljeništva krajem 1913. godine, vratio se u Istanbul zbog susreta s majkom, koja nažalost umire odmah nakon njegovog dolaska. Njena smrt mu jako teško pada, a depresije se pokušava riješiti stupanjem u brak, međutim, ubrzo se razvodi 1918. godine. Imao je jedinstven stil pisanja, a inspiraciju je najčešće pronalazio u historiji i tradiciji svoga naroda, ali i u ličnom životnom iskustvu što se može vidjeti i u njegovim pričama. U svojim djelima je koristio kolokvijalan jezik što je njegovim pričama dalo posebnu živost i karakter. Napisao je 125 priča podijeljenih u 10 knjiga od 1917. do 1920. godine, a njegova djela pokrivaju širok spektar tema i žanrova. Umro je od dijabetesa 6. marta 1920. godine u 36. godini života. Prvi tom njegovih priča je objavila Dobra knjiga 2015. godine, i to je bilo prvo predstavljanje na bosanskom jeziku ovog autora.

Njegove priče nas vode u neki drugačiji svijet, svijet koji prikazuje Tursku iz nekog drugog perioda i koji uz uključivanje religije, mitologije i vjerovanja slika posebnu atmosferu za svoje čitatelje.