Međunarodni liberalni sistem je pao na bh. ispitu

Kada Amerika i EU kažu da su za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, oni upravo misle to i ništa više. Bošnjaci i probosanske snage čuju nešto drugo, tj. da su oni za građansku BiH. Nisu. Postoji razlika između onoga što oni govore i št

Jedno od glavnih obilježja politike Bošnjaka i probosanskih snaga u zadnjih tridesetak godina je duboka vjera u liberalni internacionalizam u međunarodnim odnosima. Pod ovim pojmom podrazumijevam sistem zasnovan na međunarodnom pravu, liberalnoj demokratiji kao obliku vladavine, i primatu morala i vrijednosti. Početkom 1990-ih je postojala realna mogućnost da takav sistem zaživi, nakon pada komunizma i unipolarnog momenta u kojem su Sjedinjene Američke Države bile jedina supersila. Upravo je na primjeru Bosne i Hercegovine taj liberalni međunarodni sistem pao na ispitu. Uprkos tome, bošnjački i probosanski politički faktori, kao i civilno društvo, nastavili su vjerovati u snagu morala i vrijednosti, pa su se konstantno pozivali na “međunarodnu zajednicu”, nadajući se da će Amerika i Evropska unija primijeniti unutar BiH vrijednosti koje javno zagovaraju: liberalna demokratija, vladavina prava, građanska država. Nakon tri desetljeća neispunjenih obećanja, i nakon što je BiH došla u najgoru političku situaciju od kraja oružane agresije na našu zemlju, a sve pod budnim okom i u odsustvu akcije “međunarodne zajednice”,

došlo je krajnje vrijeme da se vjera u liberalni internacionalizam zamijeni političkim realizmom i pragmatizmom.

Bajden nas neće spasiti

Kumulativni efekt ovoga što gledamo u BiH u zadnja tri desetljeća potvrđuje glavne stavove i teze ovoga eseja. Ovo što trenutno pratimo na našoj političkoj sceni, uključujući američku politiku, je kontinuitet iste još od početka raspada Jugoslavije.

Američka i ruska politika prema Balkanu i BiH imaju više zajedničkog nego što se to obično smatra. Na kraju, iako je Amerika nametnula Dejton, Rusija je potpisnik i provoditelj istoga. Te velike sile su nametnule embargo na oružje, uglavnom ga dosljedno sprovele, izjednačile agresora i napadnutog (mi nismo žrtva, mi smo napadnuti!) i, na kraju, zaustavile oslobodilački prodor i nalet Armije BiH.

Sjetimo se euforije koja je zavladala kod nas nakon izbora Bidena za američkog predsjednika. Vjerovalo se da će Amerika na neki misteriozno čudesan način riješiti sve naše probleme. Do toga naravno nije došlo, čak se suprotno dešava. Zato se treba prisjetiti da je Joe Biden političar koji je čitav život proveo radeći unutar postojećeg sistema. Dejton je postojeći sistem, on neće istupiti izvan njega. Može doći do manjih izmjena, ali ne i do korjenite promjene. Bošnjačke i probosanske stranke i snage su nespremne dočekale izbor Bidena za predsjednika. Nisu razvile nikakvu strategiju, niti su lobirali na način na koji se to radi u Americi. Na kraju, prepustili su inicijativu onima koji žele još više oslabiti državu.

Trenutni ustupci Dodiku i Čoviću su iz razloga što ih Zapad želi sačuvati u BiH, ne zbog ljubavi prema Bosni nego da se ona ne bi raspala i da ne bi nastala muslimanska država u tom dijelu Evrope. Bh. Srbi i Hrvati su žrtveni jarci te politike što su američki i evropski diplomati javno istakli, a srpski i hrvatski političari više puta potvrdili. Kada Amerika i EU kažu da su za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, oni upravo misle to i ništa više. Bošnjaci i probosanske snage čuju nešto drugo, tj. da su oni za građansku BiH. Nisu. Postoji razlika između onoga što oni govore i što mi čujemo i zato trebamo podesiti frekvenciju. Oni zastupaju minimalizam (BiH opstaje), mi čujemo maksimalnu opciju (građanska država).

Strancima odgovara podijeljena BiH

Sada već svima treba biti jasno da Amerika i EU nisu za građansku BiH ustrojenu po liberalno-demokratskim principima. Istima odgovara podijeljena BiH, kao i Balkan. To im dozvoljava da upravljaju regijom. Balkanski narodi bi bili jači kad bi imali bolju kooperaciju, ali svjetske sile neće to dozvoliti jer onda ne bi mogli rovariti. Kod nas se često smatra da Amerika i EU imaju nesalaganje po pitanju Balkana i BiH, iako je jasno da rade zajedno. Amerika je uvijek izjavljivala da je Balkan evropski problem. Amerika dolazi na scenu samo kada treba dovršiti “deal”, kao izvršilac ili utjerivač dugova.

Nedavna posjeta tadašnje njemačke kancelarke Merkel Srbiji je prekretnica u politici Evrope prema Balkanu. Tada je Srbiji i Vučiću dato zeleno svjetlo za njihove planove, a Srbija postavljena na mjesto pivota u našem regionu. Ako je ova pretpostavka tačna, Srbija će ući u EU prije BiH koja možda nikada i neće. Tako će bh. Srbi i Hrvati postati EU državljani putem srpskog i hrvatskog državljanstva. To je nagrada za žrtvu ostanka u BiH.

Probosanske stranke moraju imati strategiju za BiH. Ako je etnički princip uređenja BiH konstanta koju Amerika i EU očito zagovaraju i ne žele promijeniti, moramo odlučiti koji su naši strateški ciljevi, kratkoročno i dugoročno. Trenutni pristanak na očuvanje etničkog principa ne mora značiti odustajanje od građanske BiH. Ta se vrata ne smiju nikada zatvoriti. Kako Dodik i Čović znaju iznuditi ustupke, tako i probosanske stranke i snage moraju igrati politiku puno bolje. Kakve ustupke želimo? Koje ciljeve nastojimo ostvariti i očuvati? Šta smo spremni, a šta nismo žrtvovati? Koje su naše crvene linije? Sve su to pitanja na koja se moraju dati smisleni i osmišljeni odgovori.

Realizam i pragmatizam zahtijevaju da se interesi države stave na prvo mjesto, da se smanji oslanjanje na međunarodne faktore i da se razviju domaći kapaciteti koji će omogućiti očuvanje naše domovine uz oslanjanje na same nas. Ovo će zahtijevati rekalibraciju našega pristupa bh. politici, kao i samoj međunarodnoj zajednici. Politički realizam i pragmatizam zahtijevaju stavljanje državnog interesa na prvo mjesto, oštroumnost, strateško planiranje, oslanjanje na domaće snage i resurse, kao i jednu zdravu dozu političke prgavosti, stamenosti, gordosti, osornosti i ustrajnosti – sve što do sada uglavnom nije krasilo bošnjačku i probosansku politiku. Pošto je vjera u međunarodnu zajednicu i čudesnu pomoć Amerike i Evrope sada duboko ukorijenjena kod Bošnjaka, mora doći do reedukacije javnog prostora i pripreme političkih kadrova koji će biti realistični i pragmatični u svome pristupu. Tamo gdje to nije moguće učiniti putem državnih organa i institucija, treba uključiti nevladin sektor kroz istraživačke institute za strateške i diplomatske studije, obuku lidera, lobističke i slične organizacije. Neke od ovih već postoje, ali imaju vrlo slabu političku i finansijsku podršku. Ako Bošnjaci i oni koji govore da su za BiH žele efikasnu i stabilnu državu, krajnje je vrijeme da se počnu državnički ponašati.