Kakav je to rad bez dnevnice?

Vremenom, rad „u hajr“poprimio je nove forme. Nije više riječ tek o „mobi“ili „akciji“. Temeljeći se na nepromjenjivim principima, i dobrovoljni rad u savremenoj formi može biti rad motivisan božanskim smjernicama. Dobročinstvo jeste „sevap“, ali „sevap“je i dio vjerničke vizije.

Krijeposnošću, iznimno visokom ljestvicom morala i znanja, potpomognuti Božijim darom poslanstva, poslanici i vjerovjesnici su prednjačili u zajednici, ali ne u zadovoljenju svojih karijerističkih ambicija. I dalje su bili ljudi, kretali se i privređivali, ali nepotkupljivi u svojoj misiji. Kao zagovornici Istine i istine, kao reformatori, vođe društvenih promjena, oličenje lijepog morala, nastupali su bez materijalnog interesa i nepotkupljivo. Stoga, na nekoliko mjesta u Kur'anu u kontekstu Muhammeda, a.s., i drugih poslanika to je i istaknuto.

U naslijeđe pohvaljenih generacija potpada i požrtvovanost u interesima zajednice. Iako govorimo o društvenim i političkim kretanjima drastično drugačijim negoli danas, dovoljno je prostora da model te požrtvovanosti istaknemo kao vječiti princip zalaganja za dobro zajednice. U muslimanskoj tradiciji čitamo predaje o spremnosti ashaba da žrtvuju sve za Allaha i Pejgambera, o spremnosti da podrede uobičajene prioritete višim ciljevima. U tome se očituje veliki entuzijazam. Razmatramo li to kao princip koji je bio u službi vizije, shvatit ćemo da je i za te generacije postojala sutrašnjica.

Volonterizam kao dio rješenja

U savremenom svijetu dobrovoljni rad/ volonterizam je dobio na cijeni. I sve više će, posebno volonterizam humanitarnog karaktera, s obzirom na sve veći jaz između bogatih i siromašnih, te brojne druge krize koje potresaju zajednice širom planete. Volonterizam se nameće kao vrlo utjecajan faktor u skretanju pažnju na različite probleme s kojima se ljudi nose. Treba naglasiti da izraz volonterizam i nije dovoljna terminološka odrednica koja opisuje rad u interesu zajednice. Volonterizam je, očito, više institucionalizirana forma, a kao takva vrlo potrebna, što bi uz poštivanje zakonskih regulativa volonterizmu dalo na vrijednosti koja se zanemaruje.

Može li dobrovoljni rad i organizacija takvog rada omogućiti stvaranje kohezivnog faktora u zajednicama zemlje čiji natalitet je u padu, zemlje čije stanovništvo se osipa po svijetu i čiji će potomci učestvovati u različitim dobrovoljnim aktivnostima negdje drugo? Briga za državu, društvo, očitovanje ljubavi prema zavičaju i svome rodu, jasno je, ne kreću se samo u okvirima političkih aktivnosti. Stoga bi odgovor na prethodno pitanje bio potvrdan. Vizija bolje sutrašnjice uglavnom je opisana iz usta trudbenika, onih koji su u svome hodu, povremenom i stalnom angažmanu uočili mogućnosti i svrhe promjene. Nećemo se prevariti, nije to uvijek pravilo.

Značaj samog organiziranja i ponude takve vrste rada i angažmana te, naposljetku, značajnog vrjednovanja toga, način je stvaranja prilika, jačanja zajedništva, iskorištavanje kapaciteta i resursa, učestvovanje u izgradnji ličnosti i kolektivnog kursa, itd. Između ostalog, posljedično bi se stvorila atmosfera u kojoj se jasnije detektuju problemi i rješenja.

Uključivanje mladih u takve aktivnosti korak je u ukazivanju povjerenja u mladost u koju se svi zaklinju – elita i svi drugi građani. Nažalost, klima naše svakodnevnice često je suprotna tome. Greške koje proizilaze iz iskustva razumijevaju se kao konačne prepreke u radu čime se zanemaruje neprevaziđena uloga greške u učenju i spoznaji. Konstantna bojazan od pogreške stvara pojedince omeđene u zoni komfora, nespremne da prihvate rizik. Šutnja na koju se dijete navikava od malih nogu doprinosi stvaranju pojedinca koji nikada ili vrlo teško oslobađa svoje kapacitete i talente. Sloboda je potcijenjena, a bodrenje je uokvireno u razmišljanje u zadatim okvirima, slijepo slijeđenje uzusa i sistema koji i funkcionišu ili ne funkcionišu. Loša socio-ekonomska situaciju unosi i nemir i strah u naše društvo, zbog čega se mnogi ne usuđuju djelovati. Sloboda najljepše živi u mlađahnom ljudskom biću, neopterećenom i nesputanom slojevitom svakodnevnicom.

Ne potcjenjujući bilo koju vrstu dobrovoljnog doprinosa zajednici koju, prije svega, mladi mogu pružiti, možda bismo konačno mogli izmijeniti percepciju dobrovoljnog rada kao isključivo tehničke podrške institucijama, ustanovama ili organizacijama ili obavljanja fizičkih poslova. Ili, ako bismo saželi narodnim jezikom, dobrovoljni rad nije isključivo rintanje i hamalisanje.

Zakon u službi volonterskih vrijednosti

Zakon o volontiranju je na snazi u oba entiteta te distriktu Brčko. Naravno, ne čudi da je provedba zakona stalna tema diskusija koje promiču značaj volonterizma. Pri tome se ističe potreba da se i nadležni i različite organizacije značajnije posvete provedbi ovoga zakona, što bi u značajnoj mjeri popularisalo volonterizam i istaklo benefite kojih bi u tom slučaju bilo mnogo više – uz uvijek spomenute značajniju korist bi imali sami volonteri. Iz onoga što Zakon (npr., FBiH) tretira nazire se mogućnost podizanja volonterizma na viši nivo: uvjeti volontiranja, principi volontiranja, poticajne mjere volontiranja, izvješće, ugovor o volontiranju, prava i obveze volontera i organizatora volontiranja, uvjeti zaključivanja ugovora o volontiranju, evidentiranje volontiranja, izvještavanje o volontiranju, uporaba volonterske knjižice, izdavanje potvrde o volontiranju, nadzor nad primjenom ovoga zakona, te kaznene odredbe (Članak 1).

Okviri Islamske zajednice i uloga Mreže mladih

U okviru Islamske zajednice u BiH djeluje Mreža mladih koja svojom strukturom ima cilj unaprijediti rad IZ s mladima i ponuditi im platformu za aktivno uključenje u doprinos zajednici u kojoj žive. Religijski predznak koji u sebi nosi Mreža mladih ni u kojem slučaju neće se smjeti pretvoriti u kamen spoticanja ili način izgradnje zatvorene mreže koja će svoje aktivnosti održavati tek interno.

Mogućnost mobilizacije mladih snaga u kratkom vremenskom periodu velika je prednost i Zajednice i društva. Stvaranje platforme kojom rukovode koordinatori i u kojoj se povjeravaju manji ili veći zadaci mladim članovima zajednice, stvara se prostor za djelovanje koji može biti jedan od ključnih faktora izgradnje snažnije generacije. Takva platforma nameće se kao ozbiljan kandidat za organizaciju volonterskih aktivnosti na visokom nivou što se svakako da podvesti pod potrebni širok krug dobrovoljnih aktivnosti mladih koje realiziraju s koordinatorima u svojim džematima i medžlisima.

Vrlo je važno animirati i usmjeriti pojedinačne kvalitete u osmišljavanju i realizaciji različitih aktivnosti, što je, itekako, moguće s obzirom na takve vrste raznolikosti koje okuplja Mreža mladih. Po svojoj strukturi i izlaznoj ruti ka omladini koja nije uključenja u njen rad, ali i prema cijeloj zajednici, Mreža može biti snažan komunikacijski kanal. U tom pogledu vrijedilo bi razmotriti sve elemente organizacije volontiranja i nastojati ga unaprijediti. Vremenom, rad „u hajr“poprimio je nove forme. Nije riječ više tek o „mobi“ili „akciji“. Temeljeći se na nepromjenjivim principima, i dobrovoljni rad u savremenoj formi može biti motivisan božanskim smjernicama. Dobročinstvo jeste „sevap“, ali „sevap“je i dio vjerničke vizije. Mreža mladih je potvrdila postojanje kapaciteta i mogućnosti Islamske zajednice, što vodi i izraženijoj svijesti o odgovornosti u društvu. Suprotno, bilo bi to zanemarivanje i materijalnih i nematerijalnih resursa. Pored svih univerzalnih vrijednosti koje se promiču volonterizmom, a stoje u samim temeljima religije islama, organizacija volonterskih aktivnosti na spomenutom nivou, spriječila bi nipodaštavanje takve vrste rada, ali i zloupotrebu te naglasila višestrane kolektivne i individualne koristi volonterizma.

Rašireno postojanje defetizma i pesimizma kao matrice je samo po sebi brana da se uvidi sama mogućnost stvaranja prilika za rast pojedinca i kolektivnog kursa. I u tom kontekstu, volonterski doprinos zajednici (ili imenovano drugačije) sadrži možda i najveći benefit: izgradnja vizije, vizionara i vizionarskog kursa. Vrijeme i okolnosti su nas do sada previše puta pretekle.