ʼDVOROGIʼ (ZULKARNEJN, ḎȖLQARNAYN, ِن َيْ نر َق ُوال ذ – ALEKSANDAR VELIKI)

Jedan od likova Kurʼāna oslovljenih poimenice, ili, pak, pod nadimkom, jeste i Zulkarnejn (Ḏū l-qarnayn ili Ḏūlqarnayn, ِن ْرنَيْ َق ُوْال ذ ). Sūra Pećina/al-Kahf (18:83) izjavljuje:

ْل ُق ِن ْنرَيْ َق الْ ِذي َعن َك ْسألونَ َُ َويَ

ًرا ذك نه ِّم ْيكم عَلَ َأتْلُو َس

“Pitaju te [Muhammede] o Zulkarnejnu. Ti reci:

ʼKazaću vam o njemu neke vijesti...ʼ“

Značenje riječi ʼZulkarnejnʼ (Ḏūlqarnayn) teško je odrediti. Jezikoslovac ar-Rāgib al-Iṣfahāni (ṣ. 417) spominje Ḏūlqarnayna i samo kratko kaže: “Ḏūlqarnayn – on je poznat [ili, pak, poznato je na koga se to ime odnosi]“– ( ٌف ُو ْعر َم ِن َيْ نر َق ُوالْ ذ َو ).

Drugi jezikoslovci, pak, kao Badawi i Abdel Haleem (p. 754) za riječ Ḏūlqarnayn ili Ḏīlqarnayn kažu da doslovno znači ʼdvorogiʼ, ʼonaj koji ima dva rogaʼ: ِن الْقَْنرَيْ ذي - the one with two horns. Ova dva autora još kažu:

“...said by some to be an epithet of Alexander the Great since, in a Syrian legend, Alexander says to God, ʼI know that thou hast caused horns to grow upon my head...“(p. 754).

(“... neki kažu da je ovo epitet /priimenak, pridjev/ Aleksandra Velikog jer je on, prema nekoj sirijskoj legendi, govorio Bogu: ʼJa znam da si ti bio uzrokom da rogovi na/rastu na mojoj glavi...ʼ“)

Badawi i Abdel Haleem navode da ovu ʼteoriju o dva roga koji rastu iz glave Aleksandra Velikogʼ odbacuju pravovjerni klasični islamski učenjaci (“...a theory which is rejected by orthodox scholars“). Oni još dodaju:

“The Qurʼān merely refers to him as a man ʼestablished in the landʼ and given ʼthe means to achieve everythingʼ“(p. 754).

(“Kurʼān na Zulkarnejna /Ḏūlqarnayna/ ukazuje kao na onoga ʼkoji je uspostavljen /moćno/ na zemljiʼ i ʼkojem su data sredstva da postigne sveʼ).

Vratimo li se tekstualnoj evidenciji Kurʼāna, nakon već navedenog proslova u sūri Pećina/al-Kahf (18:83): “Pitaju te [Muhammede] o Zulkarnejnu. Ti reci:ʼKazaću vam o njemu neke vijesti...ʼ“– o ʼDvorogomʼ ili Ḏūlqarnaynu se, nadalje (18:84), kaže da “ga je Bog učinio moćnim, ovlašćenim“(makkannā lahū – ُه ل َمكَّنَّا ) te da mu je Bog podario “od svega umijeće i sredstvo“:

َسبَبًا ٍء ْي َش ِّل ُك ِمن ُه َوآتَيْنَا Nadalje, Božanska riječ Kurʼāna konstatira (18:85) da se Ḏūlqarnayn sa svim tim što je pri njemu (to jest, vlast i velika moć), “zaputio na put, pohod /osvajanje?/“(fa atbaʻa sababā – َسبَبًا َع َب َأتْ فَ ). Po izričitom tekstu Kurʼāna (18:86), ʼDvorogiʼ ili Ḏūlqarnayn zaputio se prvo na zapad, došao je do “zahodišta sunca“(magriba š-šamsi – ِس ْم َّش ال َب ِر ْغ َم ), “našao je da ono zalazi za jedan izvor mutni“(fī ʻaynin ḥamiʼatin – ٍة ِمئَ َح ٍن عَيْ ِي ف ), ili okean velikih tamnih voda /kako objašnjavaju neki, donekle npr. i Ibn Kaṯīr/, tamo je Ḏūlqarnayn našao nekakvu civilizaciju ili narod (qawman). Od Boga samog Ḏūlqarnayn dobija opunomoćenje da s njima postupi kako hoće, ʼda ih kazniʼ ili da se s njima ʼlijepo ophodiʼ.

ُحسسْنًا ْم ِه ِفي َذ ِخ تَتَّ أَن َّما ِإ َو َب ِّذ َع تُ أَن َّما ِإ Prepriča li se dalje kurʼānsko ʼkazivanje o Ḏūlqarnaynuʼ, razumije se da se Ḏūlqarnayn odlučuje ponijeti strogo prema dotičnom narodu, ʼnevjerne/nezahvalne ili poricateljske zlotvoreʼ će kazniti, a k tome, oni će se ionako ʼsvome Gospodaru [Bogu] vratitiʼ koji će ih ʼstrašnim kaznama mučitiʼ, a, s druge strane, ʼvjernim dobročiniteljimaʼ on, Ḏūlqarnayn, govoriće ʼriječi koje donose olakšanjeʼ.

ِه َربِّ ٰى ِإلَ ُّد ير َُ ثُم ُه ِّذبُ َع نُ َف فَسو َظلَم َمن َّما أَ

ًرا ْك نُّ ًب َذا عَ ُه ِّذبُ َع ُي فَ

ًء َزا َج ُه فَلَ ًحا ِل َصا َل ِم َع َو َن َم آ ْن َم َّما َوأَ

ًرا ْس يُ َن ِر ْم أَ ْن ِم ُه لَ ُل ُقو َوسسَنَ ٰى ُحسسْنَ الْ

Iz ove dosad predočene dionice Kurʼāna, razumije se (iako ne bez komentatorske nelagode i teškoće) da se ovim putovanje ʼDvorogogʼ (Ḏūlqarnayna) na zapadnu stranu svijeta – završava.

Međutim, u Kurʼānu se izričito kaže (18:89-90) da se “Dvorogi“(Ḏūlqarnayn) opet ʼzaputio na putʼ

(ṯumma atbaʻa sababā), sada je krenuo na istok, i idući tako on (sa svojom vojskom?) dopire do ʼishodišta suncaʼ (maṭliʻu š-šams – ِس ْم َّش ال ُع ِل ْط َم ) ili istoka! Tamo je opet našao “nekoji narod (qawm) kome Mi [Bog] nismo stvorili bilo šta da se zakloni od sunca!“

ُدوِنهَا ِّمن لَّهُم َعل ْج نَ ْم لَّ قَوم ٰى علَ ْطلُع تَ َها َد َج َو

ِستْرا

Božanska riječ Kurʼāna ne veli na ovom mjestu da je ovom narodu ʼDvorogiʼ (Ḏūlqarnayn) išta učinio, da im jeste ili da im nije pomogao, da ih jeste odjenuo itd. U neku ruku, ovaj narod ostao je “i dalje na suncu“, ili im je pak, “sjaj /svjetlost/ sunca bila jedina odjeća“koju su imali. I na ovim mjestima je tekst Kurʼāna, kad je posrijedi kazivanje o ʼDvorogomʼ, ispunjen tajnama.

Ali, ʼDvorogiʼ nastavlja svoj put, sada to čini po treći put (ṯumma atbaʻa sababa - َسبَبًا َع أَتَْب ثُم ), stiže između dvije planine (bayna s-saddayni) i u podnožju njihovu nađe jedan narod (qawman) koji jedva da je ikakav govor razumijevao (18:93).

ْول قَ َن ْفقهُو يَ َن ُدو َكا يَ َّل ًما ْو قَ َما ِه ُدوِن ِمن َد َج َو

To je, sve u svemu treći narod ( qawm) na koji je ʼDvorogiʼ ili Ḏūlqarnayn naišao na ovom svome zapadno-istočnom pohodu ili putovanju. Ali, sada ovaj narod izvještava Ḏūlqarnayna da dvojica, to jest Jedžūdž i Medžūdž (yaʼǧūǧu wa maʼǧūǧu – ُج ُو ْأج َم َو ُج ُو ْأج يَ ), ili pak – prema komentarima – tako nazvāna dva naroda, čine nered na zemlji. Taj narod nudi ʼDvorogomʼ da ga nagrade, ili da mu plate, radi toga da on između njih kao naroda, s jedne, i druga dva naroda (?), Jedžūdža i Medžūdža (možda biblijski Gog i Magog, usp. knjigu Ezekiel, 38:2-3), s druge strane, sagradi jednu prepreku ili branu (saddan - 18:94 - ًّدا َس ):

َج ُجو َمأ َو َج ُجو يَأ َّن ِإ ِن نرَيْ َق الْ َذا َي قَالُوا َخرجا َك لَ ُل َع ْج نَ ْل فَهَ ِض َلْر اْ ِفي َن ُدو ِس ْف ُم

ًّدا س َوبَيْنَهُم ْينَنَا بَ َل َع ْج تَ أَن ٰى عَلَ Dokaz da su Jedžūdž i Medžūdž dva mnoštva ili dva naroda, a ne dvije osobe, nalazi se u samom Kurʼānu.

Naime, tu se u označavanju njih upotrebljava gramatička množina: inna yaʼǧūǧa wa maʼǧūǧa mufsidūna fī l-arḍi (“Zbilja, Jedžūdž i Medžūdž na Zemlji nered čine – mufsidūn).

Iz teksta Kurʼāna koji slijedi vidi se da ʼDvorogiʼ ili Ḏūlqarnayn odlučuje da nezaštićeni narod spasi od napasti Jedžūdža i Medžūdža i da to učini “onim čime ga je Gospodar njegov [tj. Bog] moćnim učinio, a takva zaštita je bolja“(18:95). Potom Ḏūlqarnayn traži njihovu saradnju, kako bi između njih (tog nezaštićenog naroda) i silnika Jedžūdžā i Medžūdža napravio veliku prevlaku ili branu (radm, radman - 18:95):

ٍة َّو ُق ِب ُنوِني عي َأ فَ ٌر َخيْ ي � َربِّ ِه ِفي َمكَّني َما َل قَا

ًما ْد َر ْم َوبَيْنَهُ ْم بَيْنَك ْل َع ْج أ

Naredni redovi Kurʼāna (18:96-97) kazuju kako ʼDvorogiʼ (Ḏūlqarnayn) tali gvožđe, njime zasipa prostor između dva brda, tu branu ili željeznu prevlaku [ona dva silnička naroda] Jedžūdž i Medžūdž ʼne mogahu niti prijeći, niti je mogahu prokopatiʼ.

ُه لَ ُعوا َطا َت اسسْ َما َو ُه ُرو ْظهَ يَ أَن ُعوا َطا ْس ا َما فَ

ْقبًا ن

Kazivanje o ʼDvorogomʼ završava se u 98. i 99. āyatu 18. sūre (Pećina/ al-Kahf) i to apokaliptičnim slikama. Tu se navode Ḏūlqarnaynove riječi da je sve to što je on uradio (podizanje željeznog ili mjedenog zida da bi spasio dotični narod) “blagodat/ milost Gospodara moga“(raḥmatun min rabbī), no, međutim, Ḏūlqarnayn ili ʼDvorogiʼ upozorava da će nekada doći Božija prijetnja, sam Bog će taj zaštitni mjedeni ili željezni zid zdrobiti u komade (ǧaʻalahū dakkāʼa - َء َدكَّا ُه َعلَ َج ). Ovim se skrovito poručuje da Ḏūlqarnayn svojom gradnjom zida ili brane nije i ne može biti ʼtakmacʼ Bogu! Drugim riječima, a u kontekstu sličnih redaka Kurʼāna, sve na Zemlji je prolazno, i ljudi ne trebaju prkositi Bogu ničim, pa ni svojim zdanjima!

Po slovu Kurʼāna, za ovu Božansku prijetnju da će On, Svevišnji, zid zdrobiti u komadiće, ʼDvorogiʼ kaže da je istinita. Potom slijedi oglašenje ili navještenje Kurʼāna (po svemu što se vidi ono će uslijediti pred Sudnji Dan). Naime, kad se ta brana ili zid

zdrobi, “Mi [tj. Bog] ćemo jedne od njih ostaviti da u valovima biju i udaraju od druge! I u rog će se puhnuti, pa ćemo ih baš sve skupiti“(18:99): َخ ِف َونُ ٍض ْع بَ ِفي ُج ُمو يَ ٍذ ِئ َم ْو يَ ْم َضهُ ْع بَ ْكنَا َر َوتَ

ًعا ْم َج ْم ناه ْع َم َج فَ ِر ُّصو ال ِفي Kazivanje o ʼDvorogomʼ (Ḏūlqarnaynu) u rječnicima Kurʼāna, a napose u komentarima Kurʼāna, dobilo je itekako veliki broj tumačenja, egzegeza i ekstrapolacija. Naveli smo već da je jedno od vrlo čestih tumačenja to da se pod ʼDvorogimʼ (Ḏūlqarnaynom) misli na Aleksandra Makedonskog ili Aleksandra Velikog. Arne A. Ambros u svome A Concise Dictionary of Koranic Arabic (p. 224) navodi upravo takvo tumačenje:

ʼ...du. qarnān “two horns“, occurs only in ḏū l-qarnayn, i. e. Alexander the Great (18:83, 86, 94...)

ʼ...dvojina /dual/ qarnān /dva roga/ spominje se samo u izrazu ḏū l-qarnayn, to jest Aleksandar Veliki (18:83, 86, 94.).“

S druge strane, Ḥasanayn Muḥammad Maḫlūf (Kalimātu l-qurʼān, ṣ. 172) tvrdi da ime ili sintagma ḏū l-qarnayn znači “dobri, čestiti kralj /vladar/ kome je dato znanje i mudrost“:

َطى ْع ُأ ٌح َصاِل ٌك ِل َم : ِن ْنرَيْ َق الْ ِي ذ ِن، ْنرَيْ َق ُوالْ ذ

َمة الحك َو العلم ِْ

Iz dosad izloženog vidi se da se shvatanje riječi ḏū l-qarnayn vezuje za razumijevanje riječi qarn ( ٌن ْر قَ ) u značenju “rog“. Međutim, prema Teufiku Muftiću (str. 0911) riječ qarn znači: “brdo, brijeg, vrh(unac), utvrda, tvrđava, pletenica, uvojak, kovrdža, pramen /vune/“, zatim ova riječ ḏū l-qarnayn znači još i: “rog, gornji dio čela, oštrica, sječivo, kraj, kut, potom: gospodar, pokoljenje, generacija, vijek, stoljeće, vrijeme, doba, razdoblje, era, epoha...“

Sva ova značenja riječi qarn omogućavaju da se ime ili nadimak ḏū l-qarnayn protumače različito, zapravo mnogostruko. Na primjer, komentator aṭ-Ṭabarī bilježi da je Ḏūlqarnayn imao dva uvojka kose i da je zato nazvan “ḏū l-qarnayn – onaj koji ima dva /lijepa/ uvojka kose“. Ali, ako se riječ qarn protumači u značenju “kraj“(ili strana svijeta), onda bi ime Ḏūlqarnayn označavalo “moćnoga vladara koji je vladao i istokom i zapadom Zemlje“. (Iz navedenih kurʼānskih redaka ili āyata vidjeli smo da se Ḏūlqarnayn zaputio prvo zapadu, pa potom istoku...).

Naravno, u komentarima Kurʼāna je središnje to da li se Ḏūlqarnayn može poistovjetiti sa Aleksandrom Makedonskim ili Aleksandrom Velikim (engleska literatura ga navodi kao Alexander the Great).

Az-Zamaḫšarī je izričit u tome da Ḏūlqarnayn jeste:

. َيا ُّدنْ ال َك ملَ أَلَّذي ُر َد ْن ْسك ِل ا َو ُه : ِن نرَيْ َق الْ ُو ذ َو . ُن َما ْي ُسلَ َو ِن نرَيْ َق ُوالْ ذ : ِن ِمنَا ْؤ ُم َملكهَا : َل ِي ق

ُر َّص َنَ ت ْخ بَ َو ُد ِنمرو : ِن َرا كاف ... “...Aleksandar koji je vladao svijetom. Tvrde: Svijetom su vladala dva vjernika: Ḏūlqarnayn i Sulayman, i dva nevjernika: Nimrūd i Nabukodonosor...“

Az-Zamaḫšarī navodi impozantan broj mišljenja o značenju imena Ḏūlqarnayn, tu ćemo naći predanja da ovaj komentator podržava i značenje ʼDvorogiʼ, ali i značenje ʼOnaj sa dva uvojka /kose/“(kāna lahū... ḍafīratān – ِن َت َر ِي َضف ... ُه لَ َن َكا ). Dakako, az-Zamaḫšarī navodi i predanje Wahb ibn Munabbiha koji je riječ qarn tumačio u značenju “kraja“, “strane“, “hemisfere“svijeta, ili, pak, moćnoga carstva:

َس ِر فَا َو ِم ُّرو ال ُُك ِل َم ُه ََلن : ٍب ْه َو ْن َع َو ... “Ḏūlqarnayn je nazvan tako jer (upravo) on je bio vladar Rima (Grčke) i Perzije“.

Jedno od mišljenja koje navodi az-Zamaḫšarī je i to da su na Ḏūlqarnaynovoj kruni bila dva roga:

َنن ْر قَ ِه ِج َتا ِل َن َكا َل ِي ق َو Podsjetimo na kraju ovog priloga da je uputno kazivanje o Ḏūlqarnaynu (ʼDvorogomʼ) saobražavati sa kazivanjem o Mūsāu i al-Ḫiḍru (ili al-Ḫaḍiru) koje se, također, spominje u sūri Pećina/al-Kahf (18:60-82). Naravno, al-Ḫiḍra se poimenice ne spominje u Kurʼānu, tako su ga imenovali komentatori Kurʼāna, ali alḪiḍr se javlja kao iznimni vladar ʼonostranih duhovnih znanja i moćiʼ, i on ta svoja znanja i njihovu primjenu pokazuje pred Mojsijem (Mūsāom), Božijim poslanikom. AlḪiḍra vidimo kao onog koji ʼrješava pitanjaʼ jednog pojedinca (Mūsāa). Iako je Mūsā htio da ga al-Ḫiḍr dovede do “susretišta dva mora“ili “dvije vodeʼ (maǧmaʻu l-baḥrayn – ُع َم ْج َم ِن َرْي ْح َب الْ ) gdje je sami izvor života, oni ne stižu do toga izvora ili “susretišta mora dva“.

S druge strane, u Kurʼānu je Ḏūlqarnayn, u neku ruku, simbol ovosvjetovne moći koja se koristi u dobre svrhe. Ḏūlqarnayn je pokazan kao onaj koji, svojim djelovanjem ili vladanjem, spaja zapad i istok, koji ih, kako bi se današnjim jezikom kazalo, integrira. Za razliku od al-Ḫiḍra, kojeg slijedi samo Mūsā, Ḏūlqarnayn djeluje na širokim rasponima svijeta, on se sastaje sa brojnim/mnogim narodima. O ovim usporedbama biće riječi i u drugim prilozima. Pri svemu tome važno je uočiti da se sura u kojoj se govori o svemu ovome zove Pećina/al-Kahf. Iz tog naziva poruka je: Kao što su se ʼSpavači u Pećiniʼ razbudili i krenuli u svijet, u njih se treba ugledati i razbuđivati svijet u dobru i shvatanju dimenzija dobra, pa makar se krenulo od jednog pojedinca kao što je učinio al-Ḫiḍr, ili se pristupilo čitavim narodima kao što je to učinio Ḏūlqarnayn. Također, kazivanje o Ḏūlqarnaynu govori da se silnike i zulumćare treba zaustaviti i odbraniti se od njihova zla. (Više o ovome u prilogu o Jedžūdžu i Medžūdžu).

IZVORI I LITERATURA

Ambros, Arne A., u saradnji sa Procházka Stephan, A Concise of Dictionary of Koranic Arabic, Reichert Verlag, Wiesbaden, 2004.

Badawi, Elsaid M, Abdel Haleem Muhammad, Arabic-English Dictionary of Qurʼanic Usage, Brill, Lieden – Boston, 2008.

Ğurr, Ḫalīl al-Ğurr, al-Muʻğamu l-ʻarabī al-ḥadīṯ, Librarie Larousse, Paris, 1973.

Ibn Kaṯīr, al-Ḥāfiẓ ‘Imāduddīn Abī l-Fidā᾿ ‘Ismā‘īl, Tafsīru l-qur᾿āni l-‘aẓīm, I-IV, Kuwait, 1996.

Isfahānī, ar-Rāgib al-Isfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-qur’ān, Bejrut, 1972.

Maḫlūf, Ḥasanayn Muḥammad, Kalimātu l-qurʼān, Kairo, 2006.

Muftić, Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, el-Kalem, Sarajevo, 2004.

Renard, John Renard, Alexander, u: Jane Dammen MacAuliffe, Encyclopaedia of the Qurʼān, vol. I, izd. Brill, Leiden – Boston – Köln, 2001., pp. 61-62.

Zamaẖšarī, ʻUmar az-Zamaẖšarī, al-Kaššāfu ʻan ḥaqāʼiqi tanzīli wa ʻuyūni l-aqāwīli fí wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut, 2001.