Industrija islamskih finansija – stanje i perspektive

Abeceda islamskog bankarstva

Autor teksta završio je master studije iz oblasti bankarstva i osiguranja te islamskog bankarstva na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u

Sarajevu. Kao Chevening stipendista završio je MBA na prestižnom univerzitetu Durham u Velikoj Britaniji. U Bosna Bank International bio je angažovan u odjelima projekt menadžmenta, investicionog bankarstva, kao i u kabinetu predsjednika Uprave BBI banke.

Industrija islamskih finansija posmatra se kroz pet sektora: islamsko bankarstvo; takaful (islamsko osiguranje); sukuk (islamske obveznice); islamski fondovi i ostale islamske finansijske institucije kao što su investicione ili mikrofinansijske kompanije. Od svih navedenih, daleko najrazvijenije je islamsko bankarstvo koje je dobilo epitet operativne forme islamske ekonomije u praksi. Vrijednost industrije nije raspoređena po geografskom principu, te je veći dio industrije koncentriran na području nekoliko zemalja.

Poznato je da globalno tržište islamskih finansija brzo raste, zbog snažnih ulaganja u halal-sektore, infrastrukturu i sukuk. Faktori koji pokreću rast tržišta islamskih finansija usmjeravaju ulaganja prema ogromnim mogućnostima rasta u obećavajućim sektorima. Ukupna vrijednost industrije tipično raste dvocifrenom stopom ali ne rastu svi segmenti isto. Sektor islamskog bankarstva je glavni faktor na ovom tržištu i vrijedi oko dva biliona dolara sa godišnjim prosječnim rastom od 14 procenata prema procjenama kompanije „Research and Markets“. Islamsko bankarstvo ima oko 6 posto udjela u globalnoj bankarskoj imovini, što pokazuje rast udjela ali i činjenicu da je islamsko bankarstvo još uvijek relativno mali segment globalne bankarske industrije.

Sukuk – islamske obveznice

Globalna vrijednost sukuka procjenjuje se na 538 milijardi USD, prema industrijskim izvorima, zahvaljujući snažnim državnim i multilateralnim izdanjima na ključnim tržištima islamskih finansija za podršku odgovarajućim budžetskim rashodima. Ovo je uključivalo debitantske ulaske Saudijske Arabije i Nigerije na tržište sukuka, kao i multilateralne razvojne finansijske institucije - Africa Finance Corporation.

Pandemija je uticala na rast tržišta islamskih finansija. Sukuk je jedan od najviše pogođenih segmenata. Glavni razlog tome je što je duži proces emisije sukuka natjerao mnoge države da izaberu redovne obveznice za prikupljanje novca tokom pandemije jer je brzina bila važna. Dakle, pandemija Covid-19 i pad cijena nafte ometaju rast sukuka. U prva dva kvartala 2020. godine zabilježen je visok nivo volatilnosti na globalnim tržištima jer je pandemija Covid-19 zavladala i cijene nafte pale. Neki od najvećih emitenata sukuka, često iz zemalja izvoznica nafte, odustajali su od izdavanja sukuka tokom prvog tromjesečja usred previranja na tržištu.

Islamsko bankarstvo je najveći segment

Islamsko bankarstvo je najveći sektor u industriji islamskih finansija, koji doprinosi 69%, ili 1.992 biliona dolara u imovini industrije. Sektor je podržan nizom komercijalnih, investicionih i drugih vrsta banaka. Ipak, komercijalno bankarstvo ostaje glavni faktor koji doprinosi rastu sektora. U 2019. bilo je 526 islamskih banaka. Međutim, broj institucija nije nužno pokazatelj veličine industrije, u smislu vrijednosti. Prva 3 tržišta - Iran, Saudijska Arabija i Malezija – doprinose sa 63% globalne imovine islamskog bankarstva, a Maroko je najbrže rastuće tržište islamske bankarske imovine gdje se aktiva udvostručila tokom godine.

Rast sektora će vjerovatno biti usporen jer islamske banke širom svijeta pokušavaju da očuvaju svoju kapitalnu bazu, a ne da proširuju operacije, dok se suočavaju s ekonomskim posljedicama Covid-19. Iako su rezultati islamskih banaka na ključnim tržištima negativno pogođeni tokom pandemije, to će biti suprotstavljeno injekcijama likvidnosti iz vladinih paketa pomoći. Kako se globalne ekonomije oporavljaju u narednih pet godina, predviđa se da će imovina islamskog bankarstva dostići 2,44 biliona dolara do 2024.

GCC i MENA čine 70% industrije

Obično se smatra da islamsko bankarstvo ima dvije prednosti u odnosu na konvencionalno bankarstvo. Prvi je percepcija da su islamske banke vezane za viši moralni standard. One neće preuzimati neodgovorne iznose rizika niti plaćati velike bonuse svojim vrhunskim bankarima. Drugi je da prinos dolazi od prepoznatljive imovine, a ne od kombinacija derivata, vrijednosnih papira i špekulativnih investicija. Budući da islamske banke ne mogu zaraditi novac putem kamata, one se oslanjaju na veze s materijalnom imovinom, kao što su nekretnine i kapital, naplaćujući rentu umjesto kamate.

Islamske finansije predstavljaju značajan dio ukupne bankarske imovine GCC zemalja (Gulf Club Countries). U regionu Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MENA), aktiva islamskog bankarstva predstavlja 14 posto ukupne bankarske aktive. U GCC-u, tržišni udio islamskog bankarstva prešao je prag od 25 posto, što sugerira da su islamske banke postale sistemski važne u ovim zemljama.

Sektor investicionih fondova porastao je za 30 posto u 2019. u GCC-u, s lansiranjem novih islamskih fondova kojima se trguje na berzi (ETF) u brojnim zemljama i investicijskih sredstava vezanih za ESG koja su dostupna putem digitalnih medija koji su posebno privlačni milenijalcima.

Islamska finansijska imovina GCC-a dostigla je 1253 milijarde dolara do 2019. godine, što podrazumijeva 44 posto ukupne imovine islamskih finansijskih institucija. Na drugom mjestu je MENA region sa 755 milijardi dolara i 26,3 posto udjela, jugoistočna Azija sa 24 posto, dok Evropa, Azija, Amerika i Afrika čine ostatak. Islamsko bankarstvo je dobilo sistemske razmjere u Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u skladu sa IFSB-ovom definicijom sistemskog, najmanje 15 posto imovine bankarskog sistema. Islamsko bankarstvo u retail segmentu u Bahreinu dostiglo je sistemske razmjere sa 27 posto udjela u aktivi u retail bankarstvu i 13 posto udjela u aktivi u ukupnom komercijalnom bankarstvu. Oman je uveo islamsko bankarstvo krajem 2012. Covid-19 nudi priliku za integralni i transformativniji rast uz viši stepen standardizacije, jači fokus na društvenu ulogu industrije i smisleno usvajanje finansijske tehnologije ili fintech-a.