Gubljenje grunta: Pečat na etničko čišćenje
Dok se u Sarajevu političari bave populističkim raspravama ili jalovim reagiranjima na ideologiju Dodika, u manjem entitetu je na snazi otimanje državne, ali i privatne zemlje koja se knjiži u vlasništvo entiteta.
Zakonom o premjeru i katastru RS radi harmonizacije podataka o nepokretnostima, poput zemljišta, zgrada, stanova i poslovnih prostora, sudovi imovinu knjiže u vlasništvo entiteta tamo gdje ne utvrde vlasnika nepokretnosti.
Postupke javnog izlaganja i utvrđivanja prava na nepokretnosti provode komisije koje imenuje Uprava za geodetske i imovinskopravne poslove RS. Osoba koja izostane sa izlaganja smatra se da je saglasna s podacima iz privremenog lista nepokretnosti. Nakon 15 dana od dana donošenja rješenja ono postaje pravosnažno i vezano za sadržaj nepokretnosti i vlasništvo, te se može samo pokrenuti sudski postupak za utvrđivanje vlasništva na spornim nekretninama. Kazalo bi se da je postupak vrlo jednostavan, ali često premjer i parcelisanje imovine je na štetu građana. S jedne strane, osobe ne budu blagovremeno informirane, naročito osobe u dijaspori i osobe čije je prebivalište i boravište nepoznato i kojima vlada RS-a određuje privremenog zastupnika, a, s druge strane, građani nemaju pravo žalbe na odluku o vlasništvu. Tako u praksi harmonizacija pokazuje ogromne gubitke za Hrvate i Bošnjake u manjem entitetu, a koji su bili žrtve etničkog čišćenja manjeg entiteta od nesrba.
Zakon prepisan iz Srbije
Postupke javnog izlaganja i utvrđivanja prava ne nepokretnosti provode komisije koje imenuje Uprava za geodetske i imovinskopravne poslove RS, a glavni imam Medžlisa Bratunac Elvir-ef. Hodžić svjedoči da se ovaj zakon, odnosno njegove namjere mogle nazrijevati mnogo ranije.
„U ratu je poznato da se sve smatralo srpskim, od srpske zemlje do srpskih šuma. Gradili su se objekti na vakufskoj i privatnoj zemlji i dan-danas stoje na tim lokacijama. Poslije rata, 1996. godine donosi se zakon o korištenju napuštene imovine pri čemu se sva bošnjačka imovina tretirala kao napuštena. U Bratuncu je najdosljednije politiku Karadžića provodio haški osuđenik Miroslav Deronjić koji je čak dijelio određena rješenja da sve što zauzmeš postaje tvoje. Onda je 2000. godine donesen Zakon o denacionalizaciji i obeštećenju koji je provođen sve dok ga tadašnji visoki predstavnik nije stavio van snage, ali posljedice tog zakona su ostale. Ništa se nije vratilo. Počele su pripreme za Zakon o premjeru i katastru koji je hitno donesen, jedan od najznačajnijih za vlasti u manjem entitetu“, kazao je efendija Hodžić i objasnio kako je izgledalo jedno izlaganje u vezi s imovinom koju su općinski organi već označili i parcelisali.
„Komisije su formirane i prije zakona, nekad su to bili studenti koji su imali mandat. Kada se pojavite na izlaganju niste imali pravo prigovora na imovinu, već na način izlaganja! Mi dovedemo pravni tim i advokata koji im obrazloži pravno materiju, oni vam kažu da imate pravo tužiti. E, sada zamislite. U Bratuncu, naprimjer, svaka čestica ima tri broja. Da biste otkrili broj vi morate izvaditi historijat, a on košta oko 200 maraka. Ovaj zakon je prepisani Zakon o državnom premeru i katastru Republike Srbije. Kao što BiH nastoji uskladiti svoje zakonodavstvo s EU, tako ovaj dio Bosne usklađuje zakone sa Srbijom“, istakao je efendija Hodžić.
Prema njemu grunt je bio u okviru sudova, a sada je na snazi objedinjavanje grunta i katastra. Knjige su odnesene iz sudova u, kako to vlasti RS-a nazivaju, neovisnu Upravu za geodetske i imovinsko pravne poslove RS-a u kojoj radi blizu 700 osoba.
„Vlast ima iskustvo, od podjele zemlje Soluncima do raznih konfiskacija i smatraju da ako imaju apsolutnu moć mogu jednim papirom oduzeti osobi zemlju. Oni to danas rade kroz šume, u smislu da šumu gotovo da i ne možete vratiti“, kazao je efendija Hodžić koji podsjeća na Zakon o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompentencijama RS, kojim se uređuje pravo na posjed i korištenje zemljišta dodijeljenoga srpskim i crnogorskim dobrovoljcima iz balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, te na entitetski Zakon o šumama, prema kojem su šume države Bosne i Hercegovine prešle u vlasništvo entiteta RS, iako je Visoki predstavnik u BiH 2005. godine donio Zakon o zabrani upravljanju državnom imovinom do donošenja državnog zakona.
Hodžić napominje da zakon ima i pozitivne strane u pogledu usklađivanja podataka iz gruntovnice i stvarnog posjeda. Međutim, neinformiranost građana kao i teški sudski procesi koji zahtijevaju materijalna sredstva donose niz problema građanima.
Oduzimanje zemlje ili tužba
Alija Hasanović je u martu ove godine dobio rješenje od entitetske Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove u kojem stoji da više nije vlasnik katastarskih parcela 1840/1 i 1840/2 upisanih kod Katastarske opštine (KO) Maćesi - 3,8 dunuma zemlje u selu Maćesi koje je, prema popisu stanovništva iz 2013. godine, stopostotno bošnjačko. Rješenje nudi dvije mogućnosti: žalbu koja ne odlaže otimanje zemlje i druga: pravo tužbe u roku od 30 dana. Još je pedeset Bošnjaka kojima je oduzeto ukupno oko 500 dunuma zemlje.
„Šta nam je drugo preostalo? Ja sam čovjek obrazovan, znam šta to znači – znači ako vam prođe onaj rok od 30 dana, a vi niste tužili
automatski rješenje postaje pravosnažno, znači vi se slažete s tim rješenjem“, kazao nam je na početku razgovora Hasanović koji se konsultovao s prijateljima pravnicima i dobio uputstvo da njemu i drugim Bošnjacima ništa drugo nije preostalo nego da tuže.
„Mi smo se, hvala Bogu, okupili, dobro se organizovali i ispoštovali te rokove, napravili žalbe, ali ekspresno smo dobili odbijenice na te žalbe. To sam i znao, ali smo morali ispoštovati pravnu proceduru. I onda nama ništa drugo nije preostalo nego tužba i mi smo se okupili, angažovali smo advokata Emira Kovačevića, tužili i evo od marta mi se s njima ganjamo, sudimo itd. Već su počela ročišta. Oni su nas primorali da idemo prvo na prvostepeni, pa drugostepeni da bismo došli do Ustavnog suda BiH. Moramo proći svu tu proceduru, a ako padnemo na svim tim sudovima onda su nam otvorena vrat za Sud u Strazburu“, kazao je Hasanović.
Pozivanje na Austrougarsku, umjesto Republiku Bih
Ova grupa Bošnjaka će uputiti apelaciju i OHR-u, koji je tumač zakona u BiH. A ono što je šokantno premjer se vrši po premjeru iz Austro-Ugarske.
„Iz Austro-Ugarske! Oni uopšte nisu koristili podatke geodetske službe Republike Bosne i Hercegovine koja je funkcionisala do 1992. godine, a 1977. godine Republika Bosna i Hercegovina je izvršila avio snimanje cijelog terena Bosne i Hercegovine. Mi smo dobili rješenje od entitetske Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove – Odjeljenje Milići. U tim rješenjima, ako se radi o vašem vlasništvu koje se zove njiva, livada, obradiva površina to je prevedeno na Republiku srpsku 1/1, a ako se radi o šumi – znači parcela šuma, ona je prevedena na Šume Republike Srpske 1/1, sa sjedištem na Sokocu. Obrazloženje koje stoji u rješenju jeste: to je uzurpacija po nekakvom premjeru iz vremena Austro-Ugarske, kad ja nisam bio ni rođen. Iako ja imam potpuno uredne papire, posjedovni list mog babe, o mom nasljedstvu, sve što dokazuje da sam vlasnik te zemlje. I Sud u Vlasenici je potvrdio da je to moje vlasništvo, notar u Zvorniku je potvrdio da je to moje vlasništvo. Imam odluku Komisije za raseljena lica i izbjeglice (CRPC) i rješenja što smo dobivali poslije rata kao dokaz o vlasništvu. Znate da je međunarodna organizacija CRPC izdavala dokumentaciju o vlasništvu na osnovu koje se vršio povrat naše imovine uzurpirane u ratu na prostoru RS-a. Imam i tu odluku. Sve imam. Imam i uplatnicu gdje sam uplatio ZK u Vlasenici na Sudu 2017. zbog ostavinske rasprave, kad sam s bratovom djecom to dijelio, jer u ratu su mi ubili i oca i brata. I sud u Vlasenici potvrdio da je to naše. Notar potvrdio. Kažem vam sve moguće potrebne papire, koji dokazuju da sam vlasnik, ja imam, ali sam i pored toga dobio ovo rješenje o oduzimanju moje zemlje“, istakao je Hasanović.
Troškovi suda
Bošnjaci znaju da će ovo biti dugoročan proces, a grupa u kojoj je i Hasanović je zapravo boračka populacija, te se ponovo ista populacija stavlja u odbranu zemlje, ovaj put papirima.
„Svi smo mi ratni vojni invalidi, demobilisani borci, porodice šehida. Vjerujte, meni su suze natjerali. Ja sam ratni vojni invalid, oficir u penziji, član porodice šehida. Babo mi je strijeljan 1995. godine u Zvorniku. Znate kako se ja osjećam? I svi mi ovdje kojima oduzimaju našu zemlju?! To je izuzetno stresno“, kazao je Hasanović.
U oktobru ove godine na sjednici Rijaseta razmatran je i usvojen prijedlog za angažman advokata za pružanje usluga pravne pomoći članovima i pripadnicima Islamske zajednice na području bosanskohercegovačkog entiteta RS u postupku izlaganja i utvrđivanja prava na nepokretnosti. Pravni savjetnik u ovim poslovima delegiran je advokat Emir Kovačević, jer sigurno je da se povratnici ne mogu sami izboriti za svoja prava i zaštitu države od secesionističkih planova.
„Obraćao sam se svim instancama, od općine do ureda najviših bošnjačkih predstavnika. Niko nas nije nazvao da nas pita treba li nam šta osim Islamske zajednice i hvala reisu-l-ulemi Kavazoviću i muftiji Fazloviću do neba. Oni su nam jedini pritekli u pomoć i oni nas jedini pomažu. Srbi imaju pravne timove koji su im na raspolaganju i to plaća Republika Srpska. Ne plaćaju oni. A, mi, Bošnjaci ostavljeni, niko nas nije od naših državnika i lidera nazvao da nas upita treba li nam šta. Vjerujte bez pomoći mi nećemo moći sami. Ovo Srbija radi! I nama Bošnjacima nije jasno šta rade! Ljudi su prešli preko Drine i hoće da ovu teritoriju `očiste’ od Bošnjaka. Znate kad neko ostane bez upisa u katastru, bez grunta, vi više tu ne postojite. Katastar i grunt je ona klica odakle sam ponikao i svi mi ovdje. Kad vam to oduzmu vi niste više ni Bosanac“, istakao je Hasanović.
Ko zastupa državnu imovinu
Nakon uvida u zakone koje donosi vlast u manjem entitetu, kao što je Zakon o šumama prema kojem šume pripadaju manjem entitetu, evidentno je da se zakoni sistematski spremaju kako bi išli u pravcu secesionističke politike. Tako da se novim zakonima, zapravo njihovim ubrzanim donošenjem i još bržom realizacijom samo grade zidovi manjeg entiteta čiji su temelji postavljeni na kostima devedesetih godina. O krovu već dugo vremena priča Dodik.
Možemo samo pretpostaviti kako će ovo završiti. S obzirom da je relativno brži pravni sistem u manjem entitetu kada je riječ o sprovođenju zakona i postupanje po ukazima, stoga se postavlja pitanje efikasnosti državnih institucija prije svega u čitanju tih zakona pa samim time i u reagiranju. Medijski naslovi su puni međustranačkih problema u Sarajevu, intervjui političara obiluju analizama da li je bolje imati ili nemati koaliciju, dok pitanja o gubitku imovine u manjem entitetu ostaju na margini. S obzirom da je iduća godina izborna mogu se očekivati parole, velike riječi i zaštita nacionalnog interesa. Međutim, Bošnjaci u manjem entitetu ne vide ozbiljnu borbu ni za naciju ni za državu. Vlasti u manjem entitetu preko dvadeset godina nastoje getoizirati Bošnjake zbog čega ih nema u državnim tijelima i javnim institucijama. Kao državotvoran narod to trpe godinama i opet opstaju. Sve što podsjeća na državnost briše se: bosanski jezik, ali i toponimi i imena gradova pa je Bosanski Novi sada Novi Grad, Bosanska Kostajnica samo Kostajnica, Divič upisan kao Sveti Stefan, Nova Kasaba kao Dušanovo... Na kraju ostaje i brisanje državne zemlje. Stoga, postavlja se pitanje, uz svo poštovanje privatne imovine Bošnjaka i Hrvata, ko zastupa imovinu države Bosne i Hercegovine koja će vjerovatno imati sudbinu – upisivanje u vlasništvo RS-a. To bismo trebali što prije pitati Pravobranilaštvo BiH.