Rumijeve poeme oslovljavaju najbitnije obzire ljudskog postojanja

U povodu Šeb-i ‘arusa - Razgovor s Mohammedom Rustomom

Dr. Mohammed Rustom (r. 1980. god) je redovni profesor islamskih nauka na Carleton univerzitetu (Kanada). Doktorirao je na Univerzitetu u Torontu 2009. god. U polja njegova istraživanja, u kojima je međunarodno priznat stručnjak, spadaju islamska filozofija, sufizam, tumačenje Kur’ana i međukulturna filozofija. Poznaje arapski, perzijski, francuski, njemački, gudžaratski i urdu, a piše na engleskom jeziku. Napisao je zapažene radove koji su prevođeni na albanski, bosanski, francuski, italijanski, kineski, njemački, perzijski, španski i turski. Sarađuje u brojnim naučnim časopisima iz spomenutih oblasti kao urednik, autor i prevodilac. Bio je pomoćni urednik čuvenog djela The Study Quran (prijevod i tumačenje Kur’ana na preko dvije hiljade stranica). Primio je mnoga akademska priznanja i nagrade – u Španiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi, Iranu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Preporod: S obzirom na vaše uvide, kako objašnjavate pojavu da se u maloj zemlji poput Bosne, koja je udaljena skoro šest hiljada kilometara od Rumijevog rodnog mjesta, više od petsto godina neprestano izučavaju njegova djela?

Rustom: Odgovor na ovo pitanje ima dvije dimenzije. Prva i najočiglednija je da, kao što proučavaoci poput Hamida Algara pokazaše, perzijski jezik i kultura bijahu sastavni dio bosanskog intelektualnog i duhovnog života od osmanskog razdoblja do danas. Otuda imamo tako velike osmansko-bosanske perzijaniste kao što je Ahmed Sudi (u. 1591. god) koji je napisao osmansko-turski komentar na Rumijevu Mesneviju te djela njegovog značajnog učenika Derviš-paše (u. 1602. god) koji je bio rodom iz Mostara (čija snažna mevlevijska prisutnost seže u šesnaesti vijek). Kad dođemo do dvadesetog stoljeća, nalazimo niz ključnih pojedinaca koji su pomogli širenju Rumijevih učenja u Bosni. Prvo, tu je zvanični poglavar muslimana u Bosni hadži Džemaludin-efendija Čaušević (u. 1938. god). Godinama je javno predavao Mesneviju, što je bila praksa koju je potom slijedio hadži Mujaga Merhemić (u. 1959. god) – čovjek koji je poznat po tome što je uveo dugogodišnju proslavu Šeb-i `arusa u znak sjećanja na smrt hazreti Mevlane. Možemo isto tako spomenuti doprinose Fejzulaha Hadžibajrića (u. 1990. god) koji je bio veliki pobornik Rumijevih učenja kroz pisanje, prevođenje i izgradnju institucija.

Druga dimenzija, koja je mnogo važnija od prve, tiče se bezvremenosti Rumijevih učenja. Bez obzira na to gdje se nalazili u prostoru i vremenu i ma kojim jezikom govorili, on će uvijek biti kadar govoriti ljudima a ljude će vazda privlačiti njegovi spisi. Kao što je jedan od mojih učitelja jednom rekao: “Ne postoji ništa vremenije od bezvremenskog.” Rumijeve poeme oslovljavaju najbitnije obzire ljudskog postojanja, smisla života, te značaja i svrhe ljubavi dok hodimo kroz labirint života. Njegovo umijeće pripovijedanja, njegovi veličanstveni gazeli te njegova sposobnost da iznese dubinu i duhovnu dimenziju čak i naizgled najprizemnijih vidova postojanja jesu među razlozima zašto uvijek bijaše tako dobro prihvaćen u vašoj zemlji i zapravo diljem svijeta. Rekli bismo sufijskim jezikom da je pozitivno prihvaćanje Mevlane u Bosni te drugim mjestima zbog berićeta njegovog svetog prisustva, njegovog imena i njegovog ugleda. Ovaj berićet nudi ljubiteljima Mevlane jedinstveno obličje usmjeravanja, potpore te zaštite čak i na mjestima koja svjedočiše tolikim ljudskim tragedijama i duhovno nagrizajućem uticaju sekularizma i materijalizma.

Sačuvati Rumija

Preporod: Kako “sačuvati” Rumija od, s jedne strane hladnog akademskog pristupa i, s druge, zloupotrebe njegove poezije od strane New Age ideologa?

Rustom: Proučavanje Rumija u današnjim središtima učenosti je uglavnom prilično dobro i pouzdano. To je u golemoj mjeri posljedica izvrsnih radova koji su dosad napisani o njemu u proteklih stotinu godina kako na Istoku tako i na Zapadu. Trenutno ima i jedan izvanredan časopis posvećen isključivo Rumiju i njegovom naslijeđu – The Mawlana Rumi Review (Časopis za Mevlanu Rumija), kojeg je pokrenuo pokojni Leonard Lewisohn, a sad ga uređuje Franklin Lewis i izdaje Brill. Naravno, postoje one neobične studije što se s vremena na vrijeme i dalje pojavljuju koje nastoje podvrgnuti Mevlanina učenja ovom ili onom prolaznom akademskom trendu. Ali ove vrste studija se obično prepoznaju onakvima kakve jesu i samo ih nekolicina proučavalaca Rumija (ako uopće postoje) uzimaju zaozbiljno.

Zloupotreba Rumijeve poezije od strane New Age spiritualista i sličnih je mnogo stvarniji problem. Oni ponajčešće odbacuju ili jednostavno zanemaruju Rumijev temeljito islamski svjetonazor te ga pokušavaju predstaviti kao nekog modernog New Age gurua koji im može pomoći da riješe svoje duhovne probleme u stvarnom životu. Svakako, oblik i uloga Rumijeve poruke idu ruku pod ruku i to što je musliman nije ni najmanje sporedno u odnosu na njegovu duhovnu poruku. Način na koji Rumi treba biti spašen od ove vrste nesretnog prisvajanja – uprkos činjenici da je ljudima bilo korisno i da je barem u nekim od njih razbudilo potragu za vjerodostojnom duhovnošću – jeste da oni koji su osposobljeni razumjeti i objašnjavati o čemu zbilja govore njegova učenja to čine kad god se ukaže prilika.

Ima mnogo dobrih proučavalačkih radova o Rumiju, prijevoda njegovih djela, pa čak i web-stranica koje se mogu koristiti kako bi pomogle onima koji su zadojeni New Age slikom Rumija da se vrate na ispravno razumijevanje njegova života, religijskog konteksta i duhovnih učenja. Među djelima na engleskom jeziku, mogu se preporučiti Annemarie Schimmelovo The Triumphal Sun (Pobjedonosno Sunce), Ibrahim

Gamardova web-stranica http:// www.dar-al-masnavi.org/, dva poglavlja o Rumiju u Seyyed Hossein Nasrovoj knjizi Islamic Art and Spirituality (Islamska umjetnost i duhovnost), William Chittickovo djelo The Sufi Path of Love (Sufijski put ljubavi) i Franklin Lewisov životopis Rumi: Past and Present, East and West (Rumi: prošlost i sadašnjost, Istok i Zapad).

Sem toga, jedna temeljno važna stvar koju treba naglasiti u takvim kontekstima jeste da, za Rumija, kao i za svaku drugu veliku duhovnu ličnost u Islamu, ne postoji stvarna razlika između intelektualnosti i duhovnosti. New Age spiritualisti djeluju na pretpostavci da se to dvoje međusobno isključuju i u tome je glavni problem glede njihovog pristupa Rumiju. Veliki predstavnici sufijske tradicije nikad ne bi gledali na svijet na tako dvojak način. Doista, ne treba kriviti New Age spiritualiste za njihov dvostruki svjetopogled – moramo se prisjetiti da je New Ageizam odgovor na hiperracionalnost i materijalizam takozvanog civiliziranog Zapada, gdje su, odavno, religijski simbolizam i viši poreci spoznavanja bili žrtvovani na žrtveniku racionalizma i scijentizma.

Čitanje Mesnevije

Preporod: Jedan bosanski istraživač je napisao djelo o mevlevijskoj tradiciji u kojem je više prostora posvetio Rumijevom sinu negoli samom Rumiju, vjerovatno želeći ukazati na bitnost tumačenjske tradicije. Koliko su zapravo važni nastavljači Rumijevog učenja u procesu življenja onoga o čemu je Rumi govorio?

Rustom: Poznavanje i okorištavanje dugotrajnom tradicijom Mevlaninih nasljednika, počevši od njegova sina Sultana Veleda, zaista je važno. Mevlanini baštinici čuvaše tajnu (sirr) Mevlaninih učenja i prenosiše njegov berićet kroz vijekove. Naklonošću Božijom, prije nekoliko godina, jedan mevlevijski učitelj dao nam je dovu koju uvijek treba proučiti prije čitanja Mesnevije. Nema sumnje da postoji razlika u kakvoći kad se Mesnevija čita uz ovu dovu u odnosu na to kad se ne čita uz nju. Ipak, Božija milost i sveopćenitost Rumijevih učenja također osiguravaju da oni koji su iskreni, koji nastoje učiti iz Rumijeve svete prisutnosti i žele postati prijatelj njegova Prijatelja, uvijek imaju način da to učine sa ili bez pristupa živoj mevlevijskoj tradiciji. Bezbroj ljudi širom svijeta nisu nikad sreli nekog mevlevijskog učitelja, odnosno nisu nikad čitali djela nekoga poput Sultana Veleda, ili Šems-i Tebrizija, ili Eflakija, ali su se mogli uveliko okoristiti Mesnevijom i Rumijevim drugim spisima, kao što su Divan i Fihi ma fihi. Kako Mevlana jasno daje do znanja, najvažniji uvjet za Put jeste doći s iskrenošću i edebom te se čvrsto držati Vjerovjesnikove hirke.

Preporod: Primjetno je da je Rumi bio u izvrsnim odnosima s tadašnjim vlastima u Konji. Koliko bi danas bilo važno da državni službenici slušaju dubokoumne uvide ostvarenih ljudi (muhakkikun), a ne da se povode za kratkoročnim ciljevima koji će im omogućiti naredni mandat?

Rustom: Tako je. Rumi je imao dobre odnose s političkim vođama te je koristio svoj položaj i uticaj da ih podstakne na činjenje dobra ljudima i društvu u cjelini. Njegova pisma koja dođoše do nas sadrže mnoge oblike savjeta tamošnjim vladarima, pri čemu se pozivaju, naprimjer, da daju milostinju određenim ljudima u potrebi, da pomognu onima koji pate, itd.

Bez uvidâ i vodstva istinskih ostvaritelja, svjetovni vladari se neće voditi bezvremenom svjetlošću i mudrošću koja je pomogla mnogim velikim muslimanskim vladarima, poput hazreti Alije i Omera b. Abdulaziza iz prošlosti, i onima kao što je osnivač Ujedinjenih Arapskih Emirata Šejh Zajid bin Sultan Al Nehjan u našem vremenu. Politički vladari, kao i mi ostali, trebaju staviti pitanje samospoznaje ispred svega drugog. Svi na svijetu su isuviše zauzeti radeći različite stvari i svi jure nešto. No, kao što bi nam Rumi kazao, postoji samo jedna nagrada; ali vrlo malo je stvarnih tragalaca za tom nagradom! Ako vladari spoznaju sebe i daju svojim dušama ono što im pripada, a to je ostvarivanje božanske jednoće u sebi tako da ona preobražava njihovo cjelokupno biće, onda će neminovno širiti te obznanjivati tu dobrotu i bogomdano znanje svijetu, uvodeći ga u svako područje, od političkog i ekonomskog, do etičkog i religijskog.

Preporod: Za kraj, ako biste mogli završiti ovaj razgovor Rumijevim stihovima koji bi u Vašem razumijevanju mogli sažimati njegovu sjajnu zaostavštinu?

Rustom: Da, svakako. Oduvijek sam volio ove stihove iz Mesnevije koji lijepo sažimaju srž Rumijeve poruke: / Djelimični um na loš glas Um stavlja. / Želja za dunjalukom čovjeka bez želje za Bož’jim stvarim’ ostavlja.