Zar Bošnjaci moraju tako duboko spavati?
Takozvani šerijatski brakovi
Pamtim rano postagresijsko doba, ono mlado poratno stanje kad smo jedni drugima govorili – odsad Bošnjo na jedno oko žmiri, a na drugo viri i kad legne spavati. Zvučalo mi je posmiješno i malo neuvjerljivo, ali sam to pravdala potrebom da se narod, žrtva genocida, urbicida, kulturocida, ginocida i svakojakih stradanja i treba nekako osigurati. Da mu se muke i strahote ne ponove.
No, kako po nepisanom Murphijevom zakonu namazana kriška kruha uvijek padne na namazanu stranu, ovaj nas je peh počeo pratiti već koju godinu iza rata, ranih 2000. godina. Bošnje se uspavale, međusobno zaujele, na materijalizam okrenule, za tuđinom se porazbolijevale, za svim jadnim bjelosvjetskim grantovima i trendovima se okrenule, porodicu i kuću zanemarile, din i islam pod noge gurnuli, moral i ahlak mačku za rep okačili. Puno je mačaka po sokacima, ima ko to nosati, sami sebe uvjerili.
Njihovi službeni i presuđeni dušmani, oni preko Drine i oni preko Save, unatoč svim povicima i kaznama nastavili po svome. A Bošnje ni habera. Kao da su najsretniji i najbolje osiguran narod na svijetu, nastavili se odrođavati, otuđivati, gubiti po bespućima virtualija i nedođija. Nekako se već 2000. šuškalo kako SANU u Beogradu ne miruje, sprema novi dokument za rasturanje Bošnjaka i Bosne. Memorandum 2, a već je taj dokumenet bez imalo stida, srama ili pokajništva i objavljen 2012. godine. I sve prekodrinci ispisali, crno na bijelo, objavili, objelodanili, da nema nikakve dileme šta im je na umu i šta im je na drumu.
Ovdje ću spomenuti samo šest tačkica. I sve se one nama svakodnevno događaju, najavljeno je i objavljeno i opet Bošnjo ne uhaviza da je o njemu i njegovom domu i zemlji riječ.
U prvoj stavci rečeno: “Umanjiti odgovornost Srbije za zločine razaranja montiranim sudskim procesima protiv državljana Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Kosova… I traju li traju ovi zahvati, počev od Osmanovića, Jurića sve do Vranja i inih, Bošnje ne kopčaju i ne preduzimaju kontraofanzivu. Ni na koji način. Samo svako jutro čekaju koji će im avaz doavaziti o kome je sad riječ? Nespremni, razoružani mentalno i konkretno sa buljukom svojih murtata hrle po vakcinu, hrle po tulum, hrle po akreditaciju, hrle po koncert i belaj na farmi baš tamo, odakle ih vazda kolju i robe. Šta reći takvom miletu? Ima li uopće rečenica i riječi kojima se to može iskazati? Knjiga svih Knjiga evo veli: Kome Allah ukaže na Pravi put – bit će na Pravom putu, a ko skrene u zabludu – taj će izgubljen biti. Mi smo za džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju a njima ne shvataju, oni oči imaju a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni’ (El-Earaf,178).
Bošnje su zaista nemarni!
A kamoli ići korak ispred ovoga nemara i držati pažnju 24 sahata na dan na sve ove događaje i jade svakodnevne. Već sljedećim stavkom je SANU pokazao putanju koju naši mediji nisu shvatili, zato suprotni itekako jesu: “Odvratiti pažnju medija od završnih procesa bivšim pripadnicima vrha srbijanske policije i vojske”. I odvratili su pažnju posve od tako bitnih ako ne najbitnijih procesa u Hagu, a oni su bili Simatoviću i Stanišiću, ne slučajno zatvoreni za javnost. Naša se javnost nije pitala, a što baš to i što baš tako? Jedna Face TV ih je sjajno omađijavala, svađali su se iz noći u noć, sočno, pitko, snažno, sve uživo… Naknadno je neko iz Memorijalnog centra ponudio stenograme koji su toliko bitnoga i sočnoga kazali i utvrdili o Miloševiću… Bošnje to nisu temeljito analizirale jer nemaju kad od dnevne besposlice i trača. A da jesu, sad bi na oba oka virili i kad spavaju…
Ko slatko spava, Memorandum (ne)sanja
Čak su stavku tri zanemarili – a prije deceniju je objavljeno da će se događati – toliko da je to nevjerovatno. I sami su ponizno pratili i divili se tim pokajničkim tobožnjim akcijama iz belog grada naše propasti. A stavka je priprosta i djelotvorna, kao sihr i kao magija nad usnulim Bošnjama: “Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju do istog položaja sa stradalima u državama u okruženju”. Kako su neki ovo podržavali, prisjetite se i shvatite za čiji tim igraju. O četvrtoj stavci ne treba puno govoriti, Haški tribunal je zatvoren, ta lobiranja je čitav svijet svjedočio, od mašrika do magriba, majčice Rusije i sličnih… Bošnjama nije na pamet palo da svu pažnju i energiju usmjere na 300 top predmeta koje je baš taj ugašeni sud morao okončati. Ali ne, ovdje se raspravljalo o kupljenim diplomama, namještaljkama, svadbama, ko je kome šta podmetnuo a šta je ko prokužio, dok 300 predmeta hladuje u fiokama državnog Tužilaštva i Suda. Ko da nam pomogne kad sami sebi odmažemo i nogama i rukama?
Napokon naredne dvije stavke su već na vrhuncu moći, i ispunjenja, a kažu: “Destabilizirati vlade susjednih država, proizvoditi unutrašnje nezadovoljstvo i nemire; Pomagati na sve načine otcjepljenje RS-a...” Zar smo to prvi put od Dodika čuli? Svi mi redom, a tromi i nepismeni lideri naši pogotovo? Svih nivoa, boja i frekvencija?
Kako se probuditi? Kako se trznuti? Kako progledati? Svako od nas dužan je smisliti bar jedan odgovor, bar jednu ideju, bar jednu radnju i akciju. Dužan da ne može dužniji biti.
Ovo je vrijeme čišćenja, katarze. Sve što visi nek otpada – kaže narodna mudrost, i otpada li otpada, samo ako naša volja, htijenje, akcija i moral krenu naprijed sve se može začas promijeniti. Ustani i bori se!
Iako je Preporod i ranije pisao o zloupotrebi vjere prilikom argumentacije vanbračnih zajednica, apeli naših čitateljica i čitalaca iziskuju stalno bavljenje ovom temom
Prije nekoliko dana na Facebooku je muslimanka, građanka BiH, tražila savjet ili pravnu pomoć kako da prijavi rođeno dijete u općinu i upiše ime oca s kojim je sada u “šerijatskom” braku, jer zakonom može upisati dijete pod imenom bivšeg muža s kojim nije završila proceduru razvoda. Bivši muž nije otac djeteta, ali zakonom sva djeca rođena u okviru 300 dana od dana razvoda se upisuju pod imenom muža, osim ako se izvrši utvrđivanje očinstva i materinstva priznanjem roditelja ili sudskom odlukom. Također, s obzirom da u BiH zakon ne priznaje „šerijatski“brak, ovakve zajednice se mogu smatrati i vanbračnom zajednicom koja, prema Porodičnom zakonu Federacije BiH, jeste zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici s drugom osobom, a koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.
Praktikovanje „šerijatskog“braka bez vjenčanja u matičnom uredu je pojava u BiH koja ima za posljedicu mnoge probleme. Nažalost, internet, naročito Facebook, omogućio je da se ova pojava naširoko opravdava i stalno se, u duhu vjerske ideologije, pokušavaju pronaći realna, ali i “šerijatska” rješenja. Uglavnom, ta opravdanja i prijedlozi ukazuju da talibanizacija na internetu, u smislu zloupotrebe vjere u ideološkom tumačenju prava i obaveza žene u braku, ide u dva smjera. Prvi jeste da muškarci iskorištavaju žene u Bosni argumentirajući određene bračne zahtjeve vjerom i drugi, vjerovatno gori, jeste da muslimanke nedovoljno informirane slobodno biraju, prihvataju i postaju glasnogovornice takvih zahtjeva. Već je sama činjenica da se pravna i vjerska zaštita traži po neformalnim Facebook grupama, umjesto u matičnoj Islamskoj zajednici ili kod državnih službenika, veoma problematična. Građani i građanke, očito, nisu svjesni opasnosti ovakvih pristupa.
Učenjaci koji se bore protiv talibanizacije interneta i ugrožavanja vjerničkih prava neodgovornim tumačenjem vjere već duže vrijeme upozoravaju na ovakve probleme i skreću pažnju, naročito muslimankama, da ne budu žrtve takvih pristupa jer muškarci često iskorištavaju žene u pogledu njihovih prava. U situacijama razdvajanja muškarca i žene u “šerijatskom“braku muškarac skoro da nema nikakvih obaveza, osim ako se žena pozove na pozitivno pravo, dokazujući vanbračnu zajednicu ili slično.
Šta je “šerijatski” brak?
Takozvani “šerijatski” brak bez vjenčanja pred općinskim matičarem podrazumijeva život muškarca i žene u zajednici koja se pozitivnim zakonom može okarakterisati kao vanbračna zajednica. Zakonom i vanbračna zajednica ima svoje uvjete i posljedice, ali određeni muslimani i muslimanke ne koriste ni pravo zakonom priznatih vanbračnih zajednica, jer ne žele da se na taj način opisuje njihov “brak”. Radije govore o islamskom “šerijatskom” braku koji ispunjava islamske uvjete, ne uzimajući u obzir da pozivanje na islamsko pravo podrazumijeva mogućnost njegovog korištenja u potpunosti, što je u slučaju BiH skoro nemoguće. Primjera
radi, muškarac može napustiti ženu i nikada ne platiti mehr ili, pak, ostaviti ženu i dijete bez ikakvih primanja. U tim i sličnim slučajevima žena ne može računati na savjest muškarca, već se mora pozvati na zakone države u kojoj živi. Ako to ne učini, i ona i dijete su onda žrtve “šerijata”. U tom smislu, odrednica “šerijatski” u ovim brakovima degradira i sam pojam šerijata, ali i čin vjerskog vjenčanja koji je prije svega odraz tradicije i poštovanja šerijata te nema pravne posljedice. Naravno, osobe koje žele prakticirati gore spomenuti „šerijatski“brak ne vjenčaju se u institucijama Islamske zajednice, već na privatnim ceremonijama, ali uveliko dovode u negativan kontekst pojam šerijatski.
Zahtjevi za vjerskim vjenčanjem prije općinskog
Pomoćnik glavnog imama u Medžlisu Sarajevo mr. Malik Šljivo koji dugo radi na proceduri šerijatskih vjenčanja u glavnom gradu BiH, ističe ono što godinama objašanjava i mladim bračnim parovima: “Svi treba da znaju da je vjersko vjenčanje kod nas u BiH samo vjerski čin i da bračni parovi koji se vjenčaju samo vjerski pred državnim organima nisu u bračnoj zajednici, a posebno je problem za ženu jer ona ne može putem suda ostvariti nikakva svoja prava kao supruga”.
Efendija Malik objašnjava da je na osnovu Porodičnog zakona Federacije BiH zabranjeno vjerskim službenicima bilo koje vjerske zajednice (crkve) da obave vjersko vjenčanje prije nego je sklopljen brak pred matičarem (član. 383). Shodno ovim zakonskim normama te uputstvu od strane Rijaseta, Medžlis Sarajevo se u principu pridržava ovih propisa.
“Bilo je, a i sada ima zahtjeva da se vjersko vjenčanje obavi nekoliko dana ili čak mjesec dana ranije nego što su planirali zaključiti brak pred matičarem. Ukoliko se radilo o dužem vremenskom periodu ili čak dan-dva, eksplicitno smo odbijali takve zahtjeve. Međutim, nekada smo udovoljavali zahtjevu da se nekoliko sati prije općinskog vjenčanja obavi vjersko, ali isti dan i uz potvrdu izdatu od strane Općine da je vjenčanje zakazano i da ne postoji bračna smetnja. U takvim slučajevima nismo izdavali naš vjenčani list, tek nakon što mladenci donesu vjenčani list izdat od strane matičara, onda smo i mi davali naš vjenčani list. U istom Porodičnom zakonu članom 29. reguliše se da su mladenci dužni predočiti vjenčani list izdat od strane matičara vjerskom službeniku prilikom sklapanja vjerskog braka”, kazao je mr. Šljivo.
Ostavljene i zaboravljene
Hafiz dr. Senad Zajimović se temom bračnih prava stručno bavi duži niz godina, ukazujući na fenomen “šerijatskih” brakova i tajnih brakova prisutnih kod neudatih i neoženjenih osoba, često mlađe životne dobi. Mnogi problemi su zajednički osobama koje žele na ovaj način zasnovati zajednicu nakon prvog braka ili, štaviše, u toku njega.
“Muškarac nema skoro nikakvih obaveza prema njoj i žuri da na sličan način zasnuje drugi brak. Žena je razvedena, a nigdje ne postoji dokaz o njenom bračnom životu. Ako su u takvom braku postojala djeca, po kome će se sada zvati; da li će uzeti očevo ili majčino prezime? Da bi djeca mogla nositi njegovo prezime, neophodno je da se otac prethodno vjenčao s njihovom majkom, a ukoliko to nije učinio, da ih službeno prizna svojom. Ukoliko ih prizna svojom, tada se djeca pred državnim zakonom smatraju vanbračnom i stiču pravo na nasljedstvo svoga oca, ali kao vanbračna djeca. Ako ih, pak, ne prizna, ostaje na ženi dokazivanje čija su djeca. Ostaje nam pitanje – kako nakon razvoda okarakterisati period u kojem su živjeli dvoje tajno vjenčanih?”, upozorava hafiz dr. Senad Zajimović.
Dr. Zajimović nas sve podsjeća na period tokom i poslije agresije na BiH. “Koliko je samo žena koje su imale slično `bračno’ iskustvo u toku agresije i poslije nje? Danas su ostavljene, s djecom ili bez njih i bez ikakve pravne zaštite. Pred državom i pozitivnim zakonom one nikada nisu ni bile u braku. Teško je dokazati da njihova djeca nisu vanbračna”, naglašava on.
Ovo je tema o kojoj se malo u javnosti govori ili se aktivnosti po pitanju vanbračnih zajednica zvanih “šerijatski brak” vješto skrivaju od javnosti, stoga postoji potreba da se ozbiljnije pristupi ovom fenomenu kod muslimana.