Kako čitamo Kur’an

Nad knjigom

Veoma me obradovala nedavno izašla publikacija Kako čitati Kur’an, našeg akademika Enesa Karića, a u izdanju Media centra IZ. Predavanja, tekstovi i opći intelektualni doprinos dragog profesora i mentora Karića duboko su ostavili trag na mene lično i moju, ratnu i poratnu generaciju studenata Fakulteta islamskih nauka. Neka ovaj skromni tekst bude preporuka i podsticaj čitaocima Preporoda da nabave knjigu Kako čitati Kur’an i razgale se njenim sadržajem.

Jedan od izazova koji mnogi čitaoci Kur’ana u 21. stoljeću imaju jeste da je on svojim stilom i temema teško razumljiv i kao takav, čini se, nije relevantan za modernog čovjeka. Pogotovo to dolazi do izražaja pri čitanju prijevoda značenja Kur’ana, jer sam prijevod, ma kakav on bio, svojim se stilom nikada ne može poistovjetiti sa samim Kur’anom. Otuda, pri svakom prijevodu prevodioci se ograniče naglašavajući da je njihov rad samo pokušaj da se prevede `značenje’, a ne i sami Kur’an. Dugo su muslimani smatrali da se Kur’an ne može i ne smije prevoditi. Na latinskom postoji izreka koja veoma dobro opisuje problem prevođenja, a koja kaže: traductor traditior, ili `prevodilac izdajnik’. Svako onaj ko je pokušao prevesti nešto s jednog na drugi jezik zna da se nikad u tome u potpunosti ne uspije. Postoje neke riječi i izrazi koje se ne mogu prevesti i izraziti na drugom jeziku a da imaju isti sadržaj i smisao.1 Unatoč tome, milioni muslimana danas se prvi put susreću s Kur’anom na svom maternjem jeziku, a ne na arapskom.

Ovaj rad je skroman pokušaj da se doprinese boljem razumijevanju Kur’ana te da se ponude neka viđenja i preporuke za pravilan pristup Božijoj Riječi. Sam rad je podijeljen u tri cjeline. U prvom dijelu govorit ćemo o samoj aktivnosti čitanja, o razlozima i nivoima ove, ponekad kompleksne aktivnosti. U drugom ćemo se dijelu zadržati na Kur’anu i opisati neke od njegovih osobenosti. Pokušat ćemo odgovoriti na pitanje kakva je Kur’an knjiga i kako se on razlikuje od današnjih knjiga ili tekstova koje smo uobičajili čitati i iščitavati. Treći dio odnosi se na preporuke vezane za način i proces čitanja Kur’ana.

Bilo koje aktivnosti ili rada da se prihvatimo, pokušavamo sebi ili drugima odgovoriti zašto to činimo. To je važno ne samo zbog krajnjeg rezultata naše aktivnosti, već i zbog metodologije koju ćemo primijeniti u našem pristupu. U svom klasičnom djelu Kako čitati knjigu Adler i Van Doren navode dva najvažnija razloga zbog kojih uopće čitamo, radi informacije i razumijevanja ideje.2

Dakako, postoji i treći razlog, zabava, koji nije predmet našeg interesovanja u ovom radu. Kada je riječ o našim razlozima čitanja Kur’ana, možemo ovdje dodati nadanje u Božiju nagradu na budućem svijetu, povećanje vjerovanja (imana), razumijevanje vjere (dina) itd.

Shodno razlozima našeg čitanja, pristupamo različitim nivoima našeg čitanja. Tako navedeni autori spominju četiri nivoa ili stepena čitanja:

a) Elementarno čitanje. Na ovom nivou čitaocu se postavlja pitanje: „Šta kaže rečenica koju si pročitao?“

b) Površno ili inspekcijsko čitanje. U 10 ili 15 minuta student treba da kaže o čemu je neka knjiga. U ovom čitanju čitaocu se nameću sljedeća pitanja: „O čemu je ova knjiga?“„Koja je struktura ove knjige?“„Koji su njeni dijelovi?“Na kraju površnog čitanja čitalac bi trebao znati koju vrstu knjige je držao u ruci – da li je to roman, historija ili naučno djelo.

c) Analitičko čitanje je detaljno, cjelovito čitanje da bi se podrobno razumjelo ono što se čita.

d) Uporedno čitanje. Na ovom nivou čitalac čita mnoge knjige, a ne samo jednu, i smješta ih u odnosu jedne naspram druge i u odnosu na predmet oko kojeg se one kreću. Uz pomoć knjiga koje čita, uporedni čitalac je u mogućnosti da izvrši analizu teme ili predmeta koja ne postoji ni u jednoj od pročitanih knjiga. Uporedno čitanje je najaktivnija i najzahtjevnija vrsta čitanja.

U zavisnosti od razloga i potrebe čitanja čitalac će biti u mogućnosti da razumije štivo koje ima pred sobom. S druge strane, postoji mogućnost da se knjiga ili tekst ne razumije. Pretpostavimo, što nažalost nije uvijek istina, da ste dovoljno razumjeli da knjigu uopće ne razumijete.“3 Znate da knjiga ima mnogo više da kaže te stoga sadrži nešto što će povećati vaše razumijevanje. Šta onda činiti? Možete odnijeti knjigu nekom za koga smatrate da je može bolje čitati od vas i tražiti da vam objasni dijelove koji vas muče. „On“može biti živa osoba ili neka druga knjiga – komentar ili udžbenik.

Kakva je Kur’an knjiga?

Da bismo mogli ispravno čitati i razumijevati Kur’an, potrebno je utvrditi ili pojasniti osobenost Kur’ana. Mnoge knjige koje su nam danas dostupne po svojoj su strukturi jednolične. Podijeljene su u poglavlja, odjeljke i paragrafe. Naučne knjige uglavnom imaju uvod i iznose određene hipoteze, mišljenja ili tvrdnje. Podijeljene su u poglavlja u kojima je odbrana hipoteze i razrada teme, a na kraju se donosi zaključak koji potvrđuje ili obara hipotezu ili tvrdnju. Svako poglavlje ponaosob ima uvod, razradu teme i zaključak. Cijela knjiga prožeta je određenom idejom ili hipotezom.

Kur’an nije knjiga kakve danas obično čitamo. On od nas traži ili očekuje da se prilagodimo njemu, a ne on nama. Kur’an se sastoji od 114 sura, koje obično prevodimo kao poglavlja, i od 6660 ajeta ili rečenica. Samo jedna ili dvije sure imaju strukturu poglavlja s jednom temom koja se prožima kroz cijelu suru. Mufessiri spominju suru Jusuf i Nuh. Sve ostale sure govore o raznim temama, koje se čine nepovezanim.

Kur’an koristi teme, slike, simbole, jezik i literarne stilove koji nisu bili sasvim nepoznati prvobitnom slušateljstvu. Ali zato ovi stilovi, izrazi i teme mogu biti zbunjujući za savremenog čitatelja. Stoga, kad pristupamo Kur›anu, ostavljamo svoja vlastita očekivanja kako jedna knjiga treba da se razumije i prihvatamo uvjete koje Kur›an nalaže svome čitaocu.

Brojne su teme koje Kur’an tretira i bilo bi teško jednim manjim člankom opisati njihovu važnost, ali na gotovo svakoj stranici Svete Knjige mogu se naći pouke namijenjene uputi ili hidajetu onog ko čita Kur’an. Zapravo, jedno od tradicionalnih imena Kur’ana je El-Huda ili Uputa. Sve teme koje se nalaze u Kur’anu u konačnici su vezane za ovaj cilj upućivanja ljudi Bogu. Na samom početku Kur’an nudi dovu hidajeta, (ihdinessiratal mustekim – uputi nas na pravi put) a već na sljedećoj stranici nudi taj isti pravi put (zalikel kitabu la rejbe fih, huden lil muttekin – ovo je Knjiga u Koju nema sumnje, Uputa onima koji se budu bojali.)

Kur’an se obraća osobama i zajednicama. Čitalac Kur’ana mora biti mentalno pripravan da se kreće s jedne teme na drugu, kao što mora biti pripravan u stvarnom životu da se u jednom trenutku hvata ukoštac s jednim životnim problemom, a već u drugom momentu rješava drugi. Stoga stil Kur’ana i njegov iznenadni prelaz s jedne na drugu temu oslikava sami ljudski život.

Kur’an insistira na Jednoći Božijoj ili monoteizmu jer je politeizam ili višeboštvo bilo uvriježeno u samu srž arapskog predislamskog društva. Kur’an govori o Smaku svijeta i proživljenju poslije smrti jer Arapi nisu vjerovali u život poslije smrti.

Da bi se Kur’an razumio potrebno je, kako Esma Barlas predlaže, čitati i ono što je iza Kur’ana, odnosno upoznati se s kontekstom ili kontekstima u kojem/kojima je Kur’an objavljen, ali isto tako da `čitati’ ono što je ispred Kur’ana, odnosno razumijevati kontekst vremena u kojem čitalac živi.4 Kur’an govori o predjelima, narodima, osobama i historijskim događajima koji su bili poznati Arapima sedmog stoljeća. Sura Slon govori o pokušaju rušenja Kabe od strane jemenskog vladara. Ali onaj ko ne zna pozadinu tematike koju sura tretira, ostat će zbunjen. Ko je Kurejš koji se spominje u istoimenoj suri? Zašto su Ebu Leheb i njegova žena prokleti? Koji su to narodi Ad i Semud? Onaj ko nije upućen u kazivanja u ovim surama teško da će moći razumjeti njihovo značenje. To je ono što se zove historijski kontekst.

Kur’an govori o običajima, pojavama, uređenju društva, koji su drugačiji od onih koje smo mi navikli i znamo. O čemu to Kur’an govori kad nagovještava: „Kad živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kojeg je grijeha umorena.“Ili „Pitaju te o plijenu...“Ili „On vas je pomogao na Bedru...“itd. Bez predznanja o društvenim prilikama Arabije sedmog stoljeća nemoguće je pravilno

razumijevati Kur’an. Naravno, ovdje se ne traži od čitatelja da bude specijalista društvenih i povijesnih činjenica Arabijskog poluotoka, ali se očekuje da bude spreman pri svakoj ovakvoj nepoznanici obratiti se tekstu Tefsira, ili nekog drugog štiva koje objašnjava ove okolnosti. To je ono što nazivamo društveni kontekst u kojem je Kur’an objavljen.

Kur’an govori o specifičnim događajima kako u životu rane muslimanske zajednice tako i u životima brojnih poslanika. Ali Kur’an u većini slučajeva ne govori naširoko o ovim temama, već se jednim ili nekoliko ajeta dotakne određenog događaja i prelazi na drugu temu. Kur’an je objavljivan u periodu od 23 godine, trinaest godina u Meki i deset u Medini. Objavljivan je, dakle, u različitim kontekstima i obraća se različitom slušateljstvu. Stoga, i sam se njegov tekst mijenjao tokom perioda objave. Mekanske i medinske sure različite su po sadržaju, jezičkom stilu i formi.

Kako čitati Kur’an?

Za Kur’an nam je svakako potrebno krajnje analitičko i komparativno čitanje. Kur’an ne govori, ali mu je potreban tumač, govorili su mufessiri. Da bismo pristupili Kur’anu potrebno je imati `ključ’ ili `ključeve’ kojima ćemo moći otključati ili dekodirati kur’anska značenja. Na početku naše diskusije rekli smo da za knjigu koju ne razumijemo a smatramo da nam ima puno toga kazati zatražimo pojašnjenje od druge osobe, živog učenjaka ili knjige koja je komentar one knjige koju mi čitamo. U slučaju Kur’ana, napisani su brojni komentari od vrsnih specijalista u tumačenju i poznavanju Kur’ana. Ti višetomni komentari ili tumačenja nazivaju se tefsiri. Od vremena Muhammeda, a.s., do naših vremena visoko kvalificirani stručnjaci i poznavaoci Božije Knjige tumače Kur’an i daju svoja mišljenja i objašnjenja o mnogim pitanjima u Kur’anu.

Pogrešno je čitati Kur’an izvan njegova konteksta. Stoga, koji se god ajet pročita, potrebno je uzeti u obzir ajete koji dolaze prije, i ajete koji dolaze kasnije. Kur’anska se poruka razumjeva u cjelini, a ne parcijalno. Da bi pravilno razumio kur’anski tekst, čitalac je upoznat s cijelim Kur’anom, a ne samo s nekim njegovim dijelovima ili rečenicama. Ako bismo ajete A teško onima koji molitvu obavljaju,5 ili Ljudi su na gubitku,6 izvukli iz konteksta, došli bismo do potpuno pogrešnih zaključaka. Naravno, ovi su primjeri lahki i očigledna je njihova povezanost s ajetima koji dolaze poslije. Ali, nije uvijek tako jednostavno dokučiti i razumijeti šta Kur’an kaže o određenoj temi.

Koji pristup suvremeni muslimani imaju prema Kur’anu? Većina nas nauči zadnjih desetak sura iz Kur’ana, koje smo zbog njihove kratkoće najlakše zapamtili. Mnogi ostave Kur’an i ne uče ga nekoliko godina, a onda se prihvate njegova čitanja. Većina nas nastoji razumjeti Kur’an čitajući ga od početka do kraja u određenom periodu. Za početnike preporučljivo je čitati zadnji džuz Kur’ana i kraće sure koje svojim stilom i tematikom bude vjerničke emocije kod čitaoca. Ranije smo istakli da se Kur’an čita između ostalog i da bi se iman povećao. Zato je bitno znati podjelu Kur’ana na mekanske i medinske sure, te njihove karakteristike i različitosti. Mekanski period je generalno period izgradnje pojedinca. Medinski period je period izgradnje zajednice. Samo s izgrađenim pojedincima može se uspješno graditi zajednica.

Kur’an nije roman koji se pročita za nekoliko dana i ostavi na policu. Kur’an zahtijeva neprestano i kontinuirano čitanje i istraživanje njegova teksta. Njegov tekst je bremenit i nije ga lahko od prve razumjeti. Kur’an nije ni namijenjen da se odmah razumije, već da se kroz studiozan pristup dođe do nekih njegovih istina.

Kur`an se ne može čitati izolovano od drugih knjiga i izvora znanja o islamu (komentara, hadisa, biografije poslanika Muhammeda, historije islama i prvih generacija muslimana. Najbolji tumač Kur’ana je sam Kur’an, ali je prvi tumač i mufessir Kur’ana Muhammed a.s., koji je svojim riječima i djelima objasnio i implementirao Kur’an u svome životu i životu rane muslimanske zajednice. Njegov karakter, kako to njegova supruga Aiša prenosi, bio je Kur’an. Njegova uloga kao Allahovog Poslanika bila je ne samo da Kur’an primi i prenese prvim muslimanima, već da ga svojim životom živi.

Stoga čitanje Kur›ana treba da počiva na ovim neprestanim putovanjima između studiranja Kur’ana od prve do zadnje stranice, od zadnje do prve, do života Poslanika, a.s, i njegova sunneta, njegovih drugova, uzoritih i časnih muslimanskih prethodnika, do vrhunskih stručnjaka, historičara, lingvista, sufija i mistika, do filozofa, pravnih eksperata i teologa; putovanja od sedmog do dvadeset i prvog stoljeća, od Arabijskog Poluotoka, do Azije, Evrope ili Amerike, i na kraju do vlastitog iskustva čitaoca, njegova ili njena intelektualnog i imanskog kapaciteta, da čita, studira, razmišlja, pita, razumije, da svoj Kur’an zavoli, u njega se zaljubi, svakodnevno posjećuje, nad njim plače i veseli se. Eto, tako se Kur’an čita.