Počni s KAKO

“O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni…(Al-Ma’ida, 101)

Nevjerovatno je šta se sve može dogoditi kada odvojimo malo vremena da analiziramo vlastiti život postavljajući određene upite kao što su: Jesmo li zadovoljni situacijom i okolnostima u kojima se nalazimo? Ako nismo, koji su razlozi za takvo što? Na koji način bismo trebali formulisati naše sljedeće korake na ovodunjalučkom proputovanju? Djelujemo li korisno, ovisno o okolnostima ili samo reagiramo na ljude i situacije?

Postavljajmo sebi i drugima progresivna pitanja

Naravno, sva ova važna pitanja nećemo moći obuhvatiti ovim našim konciznim izlaganjem. No, želimo li se u budućnosti duhovno razvijati/ snažiti, važno je da se discipliniramo dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima. Dobre riječi simboli su dobrih misli. Drugačije kazano, nastojmo da se uvijek bavimo onim što će biti od koristi tj. postavljajmo kako sebi tako i drugima progresivna/proaktivna pitanja, a ona često počinju sa KAKO tj. kako da budem bolji negoli jesam ili kako da stignem tamo gdje sam krenuo? Ova vrsta pitanja podrazumijeva procesualnost odnosno konstantnost u nastojanju da se dato pitanje i sam odgovor pretoče u djelo. U tom smislu, govorimo o evolucijskom procesu koji oblikuje naš svijet i naš odnos prema budućemu trenutku kroz postavku šta mogu učiniti/načiniti za dobrobit svoje vlastitosti, svoje domovine i samoga društva u kome živim. Pitanje koje počinje sa KAKO omogućava fokusiranost/ usredočenost na ono kuda želimo ići/ stići, a ne na ono što smo već prešli. Ashabi su bili svjesni ove činjenice te će uveliko biti slobodni da pitaju Poslanika, s.a.v.s., o tome KAKO da se pomognu na putu zadobivanja kako ovog tako i onog svijeta. Jedan od njih je i Ebu Derda koji će Poslanika, s.a.v.s., pitati koje djelo će ga uvesti u džennet odnosno kako da dostigne dženetske perivoje. A, na šta će mu Poslanik, s.a.v.s., izreći: “Nemoj se ljutiti/srditi, dobit ćeš džennet.” Kao što vidimo iz ovog, a mnogo je ovakvih predanja, ovaj plemeniti ashab pita kako da napreduje, kako da se popravi i kako da cilj postigne. Njegovo pitanje nije radi pitanja niti radi besplodne i besmislene rasprave – kao što je to danas jako često slučaj. On želi da djeluje – tako što će mijenjajući ono što trenutno jeste dostići ono što želi da bude. On, i drugi ashabi, se nisu bavili, kao što vidimo, manje važnim stvarima – već onim najvažnijim.

Na drugoj strani, složit ćemo se kako su i suviše kontraproduktivna pitanja i upiti koji počinju sa zašto je ovo ovako odnosno zašto nije onako. U tom smislu, gore citirani ajet govori nam o činjenici kako su i u vremenu našega Poslanika, s.a.v.s., ali uveliko prijašnji narodi mnogo zapitkivali poslanike, a što ih je odvelo od suštine pa su im propisi postali zahtjevniji te su na kraju u potpunosti odstupili od izvršenja istih. Nažalost, muslimani su već stoljećima, a shodno ovom ajetu, opterećeni pitanjima koja im ne dozvoljavaju da krenu naprijed. Tako će, jedno od važnijih pitanja među učenim, prethodnih vremena, biti; kakve je boje bio pas koji se spominje u suri Kehf i slično; dajući/nudeći mnogolike argumenate i mišljenja kao da će to riješiti svekolike probleme poput nepismenosti, neproduktivnosti, inertnosti i zaostalosti – ummeta.

Može se zaključiti da narodi, zajednice a i sami pojedinci koji ne vide vlastitu perspektivu radije postavljaju pitanja sa ZAŠTO. Za razliku od takva pogleda i sagledavanja veliki narodi koji teže progresu odnosno teže dominaciji bilo koje vrste postavljaju pitanja sa KAKO tj. kako nešto dostići, postići, načiniti i učiniti. Ovo je bila paradigma, a kao što smo vidjeli kroz gore izrečena predanja našega učitelja Muhameda, s.a.v.s., i njegovih vrlih ashaba. U tom pogledu, ostaje nam da što više postavljamo pitanje: KAKO načiniti korak naprijed? Kako na intelektualnome, materijalnome i na duhovnome planu ostvariti postavljene ciljeve bez jadikovanja ili optuživanja drugoga za vlastiti neuspjeh. Kvalitet naših upita odredit će naše usmjerenje i djelovanje. Šta ćemo od predočenoga probrati za sebe i svoju Zajednicu do nas je…

Pitanje govori o stanju onoga koji pita

Pitanje koje neko postavlja ne govori mnogo odnosno ne mora da govori o stvarnom stanju stvari, ali zasigurno govori o stanju onoga koji pita. Drugačije kazano, onaj koji istinski baštini, donosi i pronosi Riječ Božiju svijet oko sebe boji najvedrijim i najoptimističnijim bojama.

Posjednik duhovne inteligencije konstantno promišlja/razmišlja o onome što može učiniti od dobra kako za sebe jednako tako i za svoju domovinu, zajednicu odnosno on uveliko prepoznaje i poznaje prioritete kako u vlastitom životu jednako tako i društvu u kome živi. On se drži predanja u kome se ističe kako je najbolji onaj koji je najkorisniji. Uistinu, pitanje čiji konačni sadržaj ili odgovor jedino i samo pretpostavlja otužnu konstataciju stanja jeste besplodno i nepotrebno jer je moguće da je takvo pitanje ali i sam odgovor plod subjektivnoga u nama.

S pitanjem sve počinje i otpočinje. Prisjetimo se, na trenutak, dijaloga koji se odvija u ezelskim prostranstvima između Uzvišenoga i samih duša, a kada, istom, Gospodar postavlja pred duše upit: “Zar ja nisam vaš Gospodar”, a one odgovaraju, “Jesi, mi svjedočimo”. S tim pitanjem čovjekovo uvođenje u egzistenciju započinje. Na tom pitanju i oko istoga, vjernički život se zasniva jer ono nadahnjuje da svaki budući upit bude sa KAKO tj. kako da opravdam ono što sam tom prilikom jasno izrekao. Kako da proživim odnosno doživim radost osvjedočenja i viđenja istine onakva doista, u svojoj suštini, jeste. Kako da znam da li sam na putu ispunjenja zavjet (misak) koji sam tom prilikom nedvosmisleno dao?

Odgovarajući na ove upite vraćamo se na Poslanikov metodički pristup koji će biti rezultat intenzivne interakcije između njega i njegovih ashaba. Ovaj pristup nije bio zasnovan na beskorisnim pitanjima i konstatacijama već na daleko korisnim moralno-odgojnim uputama kako napredovati i na putu istoga koristan biti. Prijatelji našega Poslanika, s.a.v.s., nisu težili da posjeduju što više informacija radi informacija, niti su jedni drugima tražili mahane i nedostatke, niti su jedni druge stigmatizirali i degradirali zbog mogućih razlika u poimanju i razumijevanju istina vjere. S tim u vezi, njihovo sagledavanje onoga što jesu i gdje su bit će razlogom da gledaju naprijed nastojeći da ono što im se preporuči i oporuči od strane Poslanika, s.a.v.s., implementiraju/realiziraju. Tako će jednom prilikom jedan od ashaba priupitati Resulullaha kako da uradi nešto od čega će imati koristi na oba svijeta, na šta mu je Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Gledaj što smeta ljudima i ukloni (smetnju) s puta.”

Zarad svega kazanoga, budimo u sinergiji vjerovanja i djelovanja. Kada kod drugoga insana primijetimo ono što ne volimo – pretpostavimo da smo i mi možda u takvom stanju pa to kod sebe još jednom provjerimo. Neka naša pitanja i odluke budu u svrhu napredovanja i duhovnoga uzdizanja, a ne samo u svrhu konstatovanja. Počnimo, naš sutrašnji dan, sa KAKO.

Može se zaključiti da narodi, zajednice a i sami pojedinci koji ne vide vlastitu perspektivu radije postavljaju pitanja sa ZAŠTO. Za razliku od takva pogleda i sagledavanja veliki narodi koji teže progresu odnosno teže dominaciji bilo koje vrste postavljaju pitanja sa KAKO tj. kako nešto dostići, postići, načiniti i učiniti.