NA PITANJA ODGOVARA: ENES LJEVAKOVIć, FETVA-I EMIN

Pitanja se mogu postavljati i dostavljati na sljedeće adrese: e-mail: enesljevakovic@yahoo.com Fakultet islamskih nauka, Ćemerlina 54, 71 000 Sarajevo ili redakciji Preporoda

Pitanje: Kakav je stav islama u vezi s lovom u ovom vremenu? Ne mislim na lov divljači koja se može koristiti u prehrani, nego učlanjenje u lovačko društvo kao jednu organizaciju koja brine za okoliš, divljač, njihovu prehranu, ali u isto vrijeme čini i odstrjel divljači koja nije za jelo (uzimajući u obzir činjenicu da je kroz Zakon o lovu ta divljač označena kao štetočina: lisica, vuk, pa čak i pas lutalica u lovištu)? Također, interesuje me da li je, sa stanovišta islama, dozvoljen odstrjel divljeg vepra, kojeg potom lovac - musliman koristi da bi ga razmijenio za halal meso ili ga poklonio nemuslimanu?

Odgovor: Lov je općenito dozvoljen način stjecanja imovine i njenog korištenja, izuzev osobi u stanju ihrama radi obavljanja hadža ili umre. U Kur`anu se navodi: „ A kada skinete ihrame/izađete iz stanja ihrama, onda vam je lov dozvoljen.“(El-Maide, 2) Također, Svevišnji kaže: „Dozvoljeno vam je loviti i jesti morske životinje/hranu.“(El-Maide, 96) Međutim, pokuđen je lov radi zabave, igre, vježbanja i sl., bez namjere da se ulovljena životinja koristi u prehrani ili radi neke druge koristi. Vjerovjesnik, a.s., je kazao: „Koji god čovjek bespravno/ bespotrebno ubije vrapca i veću životinju od toga, odgovarat će za to pred Allahom na Sudnjem danu. - A kako se to može uraditi na ispravan način – upitaše prisutni Vjerovjesnika? - Da je na propisan način zakolje i koristi za prehranu, a ne da joj odrubi glavu a potom je baci – odgovori on.“(En-Nesai, 4298) U fikhskim djelima postoji posebno poglavlje u kojem se detaljno pojašnjavaju propisi o lovu.

Kad je riječ o konkretnom slučaju o kojem se govori u pitanju, pretpostavljamo da lovačka društva postupaju u skladu sa zakonskim propisima koji regulišu pitanje lova, a kojima se suštinski treba štititi opći interes. Ako je to tako, onda nema vjerske zapreke učlaniti se u lovačko društvo/klub i učestvovati u aktivnostima koje nisu u suprotnosti sa zakonom, islamskim vrijednostima i propisima.

Kad je posrijedi pitanje odstrjela divljeg vepra, nema vjerske zapreke za to, jer se radi o štetočini koja nanosi ili može nanijeti veliku štetu poljoprivrednim kulturama. Muslimanu nije dozvoljeno jesti meso divljeg vepra/svinje niti ga koristiti na bilo koji drugi način. Budući da se ne smatra imovinom muslimana, on je ne može koristiti u prometu putem kupoprodaje, razmjene, poklona i sl. Zabranjene stvari u islamu općenito nije dozvoljeno prometovati. Muhammed, a.s., je kazao: „Kad Allah nekom narodu/zajednici zabrani jedenje neke hrane, zabrani im i njenu cijenu.“(Sunen, Ebu Davud) Pojašnjavajući zabranjene stvari /hranu ashabima, Vjerovjesnik, a.s., nije ih uputio kako da se okoriste njome putem prodaje nemuslimanima. Buharija je zabilježio hadis u kome se navodi da je Muhammed a.s. rekao: „Allah i Njegov Poslanik su zabranili prodaju vina/

alkohola, lešine, svinje i kipova. Na pitanje: „Šta misli o loju/salu uginule životinje, koji se može koristiti za podmazivanje lađa, namašćivanje kožica i za rasvjetu“, odgovorio je: „Ne, to je zabranjeno/ haram.“U drugom hadisu se navodi da je neki čovjek poklonio Vjerovjesniku, a.s., mješinu vina, pa ga je upitao: „Zar ne znaš da ga je Allah zabranio?“„Nije mi to poznato“– odgovorio je. Zatim se ovaj čovjek obratio drugom čovjeku i nešto mu došapnuo. „Šta si mu to došapnuo?“– priupita ga Vjerovjesnik, a.s. „Naredio sam mu da ga proda“– odgovori on. „Zaista, Onaj koji je zabranio njegovo pijenje, zabranio je i njegovu prodaju“– reče mu Vjerovjesnik, a.s. Potom je čovjek otvorio mješinu i prosuo vino.“(Buharija) Iz citiranih hadisa se razumije da ono što je u islamu rezolutno i nepobitno zabranjeno, nije dozvoljeno prodavati muslimanu ili nemuslimanu. Da je njihova prodaja nemuslimanu dozvoljena, Vjerovjesnik, a.s., bi im naredio da izvuku korist od tih stvari njihovom prodajom onima koji u njima vide ekonomsku vrijednost.

Ukoliko bi se lovac - musliman oglušio o navedenu zabranu i upustio se u razmjenu, dužan je preuzetu kompenzaciju podijeliti siromasima, a ne koristiti je za svoje potrebe, te učiniti tevbu za počinjeni grijeh prometovanja zabranjenom stvari, osim ako bi bio u stanju prijeke potrebe. Tada bi kompenzaciju mogao upotrijebiti za otklanjanje stanja prijeke potrebe.

Pitanje:Radim u državnoj ustanovi i dobivam novac za prevoz na posao tj. novac za kupon. Međutim, ja na posao idem pješke, jer do posla mi je 1300 metara. Po zakonu svi oni koji stanuju 2 km od posla imaju pravo na prevoz tj. novac za kupon. Da li je meni haram uzimati taj novac? Inače svi uzimaju naknadu za prevoz bez obzira na udaljenost od kuće do posla, a neki se čak prijavljuju na druge adrese van Kantona Sarajevo gdje su im roditelji da bi dobili veću naknadu za prevoz. Je li ovo varanje?

Odgovor: Ako je zakonom/pravilnikom regulisano da pravo na nadoknadu za prevoz imaju osobe čije je mjesto stanovanja minimalno udaljeno 2 km od radnog mjesta, onda nemate pravo na spomenutu nadoknadu i eventualno njeno uzimanje nije Vam halal, budući da ne ispunjavate utvrđeni uslov. Da ispunjavate taj uslov, bilo bi Vam dozvoljeno uzimanje te nadoknade, bez obzira što na posao idete pješke. Praksa nekih pojedinaca da uzimaju tu nadoknadu, iako ne ispunjavaju uslove, pa čak i prijavljuju lažne podatke s ciljem dobijanja te nadoknade, ne čini taj postupak moralno opravdanim. Uzvišeni Allah je rekao: „Reci: ‚Nije isto ono što je zabranjeno i ono što je dozvoljeno, makar te iznenađivalo mnoštvo onoga što je zabranjeno. Zato se Allaha bojte, o vi koji ste razumom obdareni, da biste ono što želite postigli.“(El-Maide, 100.)