Mladi ne znaju šta govore fotografije novije povijesti Bosne
Zar je bitno ko je bio Milošević
Zamislimo da mladi Jevreji ne mogu prepoznati Adolfa Hitlera na fotografiji i šta je taj čovjek zagovarao sa svojim saradnicima / Većina bošnjačkih tinejdžera prisutnih na radionicama nikada nije bila u Potočarima, niti zna prepoznati snimak ubistva bošnjačkih mladića kojeg je počinila srpska specijalna jedinica Škorpioni, snimka koji je obišao svijet, ali izgleda ne i našu domovinu
Bliska ratna prošlost koja je obilježena agresijom na Bosnu i Hercegovinu i genocidom nad Bošnjacima često nam se čini poznatom svim građanima ove zemlje, a da je jedini napor koji je potrebno učiniti da se činjenice približile građanima drugih država, širom svijeta. Mnoge tribine, medijski naslovi, objavljene knjige i poneki, teškom mukom finansiran, dokumentarni film ostavili su dojam da svi građani, naročito Bošnjaci, itekako znaju šta se de- silo u periodu 1992-1995. godine. Međutim, sve dojmove treba ispitivati i cilj ovog članka jeste prijedlog da se preispita da li mlađe generacije znaju dovoljno o onome što je dovelo do strašne bliske prošlosti Bosne i Hercegovine.
Naime, razgovarali smo s jednim bosanskohercegovačkim autorom i istraživačem genocida koji nam je prenio svoje utiske ili razočarenje nakon održanih predavanja i radionica s mladima u našoj zemlji. U okviru jednog projekta ovaj istraživač je održao radionice za srednjoškolce u četiri grada u kojima bošnjačko stanovništvo čini znatnu većinu. Radionicama su prisustvovali tinejdžeri izabrani ili kao jedni od najboljih učenika u svom gradu ili kao oni na kojima se bazira društveni aktivizam bošnjačke omladine.
Milošević im nepoznat, kao i snimak ubistva bošnjačkih mladića
Ovaj istraživač, doktor nauka, kazao je da mladi nisu pokazali zavidan nivo znanja ili poznavanja informacija o onome što se dešavalo od 1992. do 1995. godine. Nije zahtijevao širu elaboraciju ovog perioda, već poznavanje činjenica o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima.
„Neki su, doduše, znali za genocid u Srebrenici, to jeste čuli su iako nikada nisu obraćali pažnju šta se tamo zbilo. Većina nikada nije bila u Potočarima. Također, većina je `čula' za Karadžića i Mladića, dok nisu uopšte znali za poznati snimak ubistva bošnjačkih mladića kojeg je počinila srpska specijalna jedinica Škorpioni“, kazao je istraživač ne kritikujući mlade, već analizirajući našu kulturu sjećanja. Snimak ubistva bošnjačkih mladića je obišao svijet, ali izgleda ne i našu domovinu.
Prema njegovim riječima, nije ni očekivao poznavanje nekih ideoloških simbola, ali je bilo nevjerovatno da ne poznaju lice osobe koja je uveliko kriva za genocid, ali i stanje u kojem se danas Bosna nalazi.
„Pokazao sam im fotografiju Slobodana Miloševića kada je držao govor na Gazimestanu iz 1989. godine, povodom proslave 600 godina Kosovskog boja, što je bila svojevrsna najava rata. Nisam se nadao, iako su učili, da prepoznaju simboliku broja 1389-1989, niti da pronađu ideološku poveznicu, ali sam ostao zapanjen kada nisu znali ni ko je uopšte čovjek na fotografiji! Pokazao sam im fotografiju Miloševića i nisu znali ko je ta osoba“, kazao je
istraživač, koji je nakon toga isti rezultat dobio kada je pokazao naslovnicu magazina TIME, odnosno fotografiju logoraša Fikreta Alića. Naravno, bilo je previše za očekivati da mladi znaju za zračne slike masovnih grobnica ili kakve masovne grobnice sve postoje u našoj zemlji.
Hoće li ikada spoznati svoju historiju
Nije cilj učenje mladih da strahuju od novog rata, već je potrebno da mladi poznaju simbole zla i ideologije koja je odnijela hiljade nevinih žrtava, među kojima je znatan broj djece i mladih njihovog uzrasta, te da mogu prepoznati matricu kojom se argumentirala i širila ova ideologija. Primjera radi, zamislite da mladi Jevreji ne mogu prepoznati Adolfa Hitlera na fotografiji i šta je taj čovjek naučavao sa svojim saradnicima.
Neko može kazati da su još mladi i da će imati priliku učiti o tome, ali pitanje je ko će od njih biti u prilici nastaviti svoje školovanje ili, čak, izraziti želju za školovanjem. Na ovim radionicama znatan broj mladih je kazao da ne planiraju upisivati fakultet, jer u firmama (navedeno je ime firmi koje izostavljamo) je potpuno svejedno imaš li fakultet ili ne. Plata i status je isti. Stoga, hoće li ikada ovi mladi imati
„Nisam se nadao, iako su učili, da prepoznaju simboliku broja 1389-1989, niti da pronađu ideološku poveznicu, ali sam ostao zapanjen kada nisu znali ni ko je uopšte čovjek na fotografiji! Pokazao sam im fotografiju Miloševića i nisu znali ko je ta osoba.“
priliku upoznati se s krucijalnim informacijama iz svoje povijesti? Naravno, nameće se pitanje da li bi mogli dobiti relevantno obrazovanje u domenu bosanskohercegovačke historije na fakultetu, s obzirom da je to upitno ili šturo i u mnogim osnovnim i srednjim školama. Primjera radi, potpisnik ovih redova je u osnovnoj školi lično morao crnim markerom, pod nadzorom nastavnice, prekrižiti sve rečenice koje se dovode u vezu s agresijom na Bosnu i Hercegovini i stradanjem Bošnjaka.
Odveć je poznato na koji način se bliska povijest Bosne uči u manjem entitetu, ali na području Federacije nije svugdje isto izučavanje povijesti. U Sarajevu je zatraženo da se poduzmu aktivnosti čiji bi cilj bio uvođenje kulture sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. u godišnjem programu škola.
Prema riječima profesorice historije Azerine Muminović donesen je zakon koji je omogućavao izučavanje određenih važnih informacija. „Skupština KS u maju 2017. godine donijela je Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju i Zakon o srednjem obrazovanju KS kojima su predvidjeli intenzivnije izučavanje opsade Sarajeva i zločina genocida počinjenog u BiH u periodu 1992-95. godine. Ministarstvo je imenovalo šestočlanu Komisiju koja je nakon višemjesečnog zajedničkog rada uradila Nastavne materijale o opsadi Sarajeva i zločina genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine. Nove nastavne jedinice, svrstane u dvije tematske cjeline, uvrštene su u Nastavni plan i program za predmet Historija i izučavaju se u osnovnim i srednjim školama KS“, pojasnila je Azerina.
Učenje o genocidu u medresama
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini čini ogromne napore u promociji kulture sjećanja. Štaviše, u određenim područjima naše domovine ona je jedina koja to na planski i sistematičan način i čini, a mnoge aktivnosti u smjeru kulture sjećanja sprovode se upravo pri džamijama.
Na spomenutim radionicama među mladim učesnicima bili su i učenici medresa koji su, prema riječima istraživača, imali znatno više informacija o bliskoj povijesti Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, izučavanje genocida i historije Bosne i Hercegovine treba (p)ostati važan segment nastavnog i vannastavnog plana u medresama, ali i islamskim fakultetima. Upravo su o tome na ovogodišnjoj konferenciji “Genocid u Srebrenici: ka trajnom sjećanju” govorili dr. Ahmet Alibašić i dr. Ekrem Tucaković.
Nastavni plan i program medresa usvaja Rijaset Islamske zajednice na koji prethodnu saglasnost daje Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nastavni plan i program općih predmeta u medresama: matematika, fizika, hemija, historija, bosanski jezik i dr. uglavnom prati kantonalne nastavne planove i programe.
Prema važećem nastavnom planu i programu medresa, usvojenom 2014. godine odlukom Rijaseta tema genocida se obrađuje jedino u okviru predmeta Povijest islama. Naime, prema izlaganju Alibašića i Tucakovića, u nastavnom planu i programu Povijesti islama za drugi razred nalaze se dvije lekcije: Agresija na BiH (1992-1995) – povodi i posljedice, te nastavna jedinica Bošnjačko iskustvo genocida – historijski pregled. Među preporučenim udžbenicima, priručnicima i literaturom nema nijedan udžbenik, priručnik ili knjiga koja preovlađujuće u fokus stavlja genocid nad Bošnjacima. U ciljevima izučavanja predmeta Povijest islama, između ostalog je navedeno da “spoznaje iz povijesti islama učenici trebaju zaokružiti s najnovijim dešavanjima u Bosni i Hercegovini, u vremenskom periodu od 1990. do 1995. godine.” Termin genocid se ne spominje.
Međutim, prema riječima mr. Mensura Kerle, profesora Povijesti islama u Gazijinoj medresi, profesori mogu prirediti materijal kojim će učenike podrobnije podučiti o bliskoj povijesti, ali i o genocidu. Ovaj materijal se priprema shodno ranije spomenutom uputstvu kantonalnog ministarstva. Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini inicirala je 2018. godine da medrese, kao dio vannastavnih aktivnosti, organiziraju takmičenja uz koja bi učenici stekli više znanja iz savremene historije Bosne i Hercegovine, perioda agresije i izvršenja genocida. Međutim, ne treba zaboraviti da je riječ o takmičenjima kojima ozbiljno pristupa samo određen broj učenika, a ne svi.
U izlaganju Alibašića i Tucakovića navedeno je kako se nedostatak detaljnijeg izučavanja sadržaja o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima u okviru formalnog medresanskog nastavnog sadržaja, dijelom nadomješćuje raznovrsnim vannastavnim sadržajima i aktivnostima.
„Medrese redovno organiziraju posjete učenika Memorijalnom centru u Potočarima, kao dio aktivnosti planiranih godišnjim planom rada škole. Tokom školske godine, u okviru vannastavnih aktivnosti, u medresama se realiziraju različiti prigodni sadržaji: predavanja, promocije knjiga, razgovori ili projekcije filmova o temi agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida, uključujući i gostovanje živih svjedoka genocida. Također, organiziraju se posjete lokalnim i regionalnim mjestima stradanja Bošnjaka, masovnim grobnicama, mjestima nekadašnjih koncentracionih logora, spomen-sobama i muzejima odbrambeno-oslobodilačkog rata, poprištima značajnih bitaka, šehitlucima i sl. Prilikom školskih svečanosti i prigodnih događaja učenjem Fatihe odaje se počast šehidima i žrtvama genocida“, naveli su Alibašić i Tucaković.
Ono što treba imati na umu jeste da izučavanje ovih tema zahtijeva novi pristup, dominaciju vizuelnog sadržaja te pokušaj buđenja emocija kod mladih. Kada se uzme u obzir u kojem kulturnom ambijentu i uz kakva tehnološka dostignuća mladi žive, to jeste ogroman izazov, ali će postajati sve veći ako se na vrijeme ne krene. Također, ako u udžbenicima u medresama, naročito onih predmeta čije nastavne jedinice kreira Rijaset, ne bude kvalitetno zastupljeno izučavanje genocida šta onda očekivati od drugih škola?
Izučavanje tema iz bliske prošlosti zahtijeva novi pristup, dominaciju vizuelnog sadržaja te pokušaj buđenja emocija kod mladih. Kada se uzme u obzir u kojem kulturnom ambijentu i uz kakva tehnološka dostignuća mladi žive, to jeste ogroman izazov, ali će postajati sve veći ako se na vrijeme ne krene.