Hoće li dug i kamata progutati bošnjačku imovinu u RS-u
Šta trebamo znati o porezu na nepokretnost u RS-u
„I kod Zakona o porezu na nepokretnost Bošnjaci su veoma malo upućeni. Njihova reakcija ide do te mjere da kažu da neće plaćati račune i da iste ne priznaju“, kazao je pravnik u Vakufskoj direkciji Huso Salihović o primjeni Zakona o porezu na nepokretnost, ukazujući na važnost da se Bošnjaci upoznaju šta im sve ovaj zakon može „odnijeti“
Bošnjaci koji imaju imovinu na području RS-a, trebaju da znaju da postoji Zakon o porezu na nepokretnost koji je u primjeni i na osnovu kojeg svi vlasnici imovine na području RS-a imaju određene obaveze, ali i određena prava. O tome smo razgovarali s pravnikom Husom Salihovićem iz Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Prije svega, važno nam je bilo saznati šta može biti posljedica prakse da Bošnjaci ne plaćaju porez na svoju imovinu.
Pogubnost indolentnosti
„Ključni aspekt ovog zakona jeste plaćanje poreza na nepokretnosti, što je obaveza vlasnika nekretnine. Zakon je obavezu plaćanja poreza na nepokretnost odredio kao obavezu koja ima i snagu izvršne isprave. Zbog toga je pogubno da ljudi koji imaju imovinu na području manjeg bh. entiteta, dobijaju poreske račune, iste smatraju neobaveznim i ne plaćaju porez“, kazao je Salihović.
Zakon o porezu na nepokretnosti RS-a je već duži niz godina na snazi i pitanje je koliko su Bošnjaci obratili pažnju na ovu obavezu. Zakon je donesen 2008. godine s određenim izmjenama u toku prethodnih godina, a u primjeni je od 1. januara 2012. godine i početkom te godine za istu godinu su izdavani poreski računi o naplati poreza na nepokretnosti. Građani su tako dobili i prvu obavezu.
„Period od usvajanja do implementacije Zakona, Poreska uprava RS-a je iskoristila za registraciju poreskih obveznika i formiranja tzv. poreskog katastra s podacima o vlasniku imovine i njegovom imovinom, a sve u cilju početka izdavanja poreskih računa. Svaki vlasnik nepokretnosti na području RS-a bio je dužan da izvrši registraciju odnosno prijavu svojih nepokretnosti. Ovo je prva obaveza prema vlasnicima koju je odredio Zakon. Dakle svi oni koji imaju imovinu na području RS-a dužni su bili prijaviti tu imovinu Poreskoj upravi kako bi se formirao tzv. poreski katastar“, pojasnio je Salihović.
Šta je s Bošnjacima koji nemaju pristup svom zemljištu
Porez na imovinu se određuje na osnovu utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine koja se množi s utvrđenom poreskom stopom koja iznosi 0,20 % od ukupne vrijednosti imovine. Kada je riječ o vrijednosti nekretnina, tu nema tačno definiranog sistema procjene.
„Vrijednost nekretnina se utvrđuje u većini slučajeva `otprilike' bez jasnih zakonski utvrđenih pokazatelja i to je diskreciono pravo Uprave koja implementira Zakon. Predmetni Zakon je članom 9. tretirao i pitanja oslobađanja plaćanja poreza. Tako je navedenim članom određeno da su oslobođene plaćanja poreza nepokretnosti vjerskih zajednica koje se koriste u isključivo vjerske svrhe, zatim kulturno-historijski spomenici, obrađeno poljoprivredno zemljište, objekti koji se koriste u obrazovne, kulturne, sportske i humanitarne svrhe. U prijelaznom periodu, odnosno od dana donošenja Zakona do početka njegove primjene, svaki građanin ili svaka pravna osoba koja ima imovinu na području RS-a dužna je bila da izvrši prijavu imovine na osnovu određenih obrazaca“, kazao je Salihović i istakao da ovim zakonom namjerno nije definisano sve ono što treba biti definisano te je organima uprave ostavljeno široko diskreciono pravo postupanja.
„Ovdje se postavlja logično pitanje kod odredbi oslobađanja plaćanja poreza u smislu koji su to objekti koji se koriste u vjerske, humanitarne, sportske i druge svrhe, zatim šta znači obrađeno poljoprivredno zemljište, šta je s Bošnjacima koji nemaju pristup svom zemljištu i isto ne može biti obrađeno, šta je sa zemljištem Bošnjaka koje obrađuje neko drugi iz razloga što se Bošnjak nije mogao vratiti iz objektivnih razloga i slično?“, postavio je pitanje Salihović.
Ipak, u cijelom ovom vrtlogu pravnih odredbi postoji i ono što je najopasnije za imovinu Bošnjaka.
„Ono što je najpogubnije kod ovog zakona jeste što poreski račun nakon isteka roka za prigovor ima snagu izvršne isprave i može se putem prinudne naplate izvršiti ili se stavlja teret nad imovinom za koju nisu plaćeni računi. Osim toga što poreski račun ima snagu izvršne isprave postoji obaveza plaćanja tzv. poreske kamate za svaki dan kašnjenja plaćanja poreskog računa i ona iznosi 0,03 % na dnevnoj osnovi. U biti, poreski račun je podijeljen na dva dijela odnosno plaćanje poreza može biti izvršeno u dva dijela. Prvi dio je do 30. juna tekuće godine, a drugi dio je do 30. septembra tekuće godine. Ukoliko se u ovom roku poreski račun ne plati onda se obračunava kamata u iznosu od 0,03 % na dnevnoj osnovi. Ovo na prvu ruku djeluje malo, međutim ako se dug svaki dan povećava za 0,03 % onda taj dug može narasti prilično veliki“, objasnio je Salihović način obračunavanja kamate i istakao:
„I kod ovog Zakona Bošnjaci su veoma malo upućeni. Njihova reakcija ide do te mjere da kažu da neće plaćati račune i da iste ne priznaju.“
Koje korake poduzeti
Zanimalo nas je kakav je sada status s imovinom na koju nije plaćen porez.
„U posljednje dvije godine Poreska uprava u zemljišnim dokumentacijama stavlja zabilježbu tereta nad imovinom za koju nije plaćen porez što znači da je ta imovina zatvorena dok se ne plate računi.
S obzirom da smo mi u slučaju ovog zakona poduzimali određene radnje naročito u smislu oslobađanja plaćanja poreza za imovinu Islamske zajednice, evidentirali smo određene probleme, a naročito s aspekta neupućenosti Bošnjaka u njihova prava kada je u pitanju ovaj zakonski propis. Veoma malo su upoznati ili veoma malo koriste olakšice u smislu oslobađanja plaćanja poreza za one nekretnine koje su zakonom oslobođene. Kada svaki Bošnjak dobije poreski račun u istom su evidentirane nekretnine na koje se plaća porez, evidentirana je vrijednost tih nekretnina. Ukoliko se neka od tih nekretnina koristi u poljoprivredne svrhe treba istaći prigovor i da se na te nekretnine ne plaća porez“, upozorio je Salihović i pozvao da se u pogledu ovog zakonskog propisa, kao i kod Zakona o premjeru i katastru, pokrene kampanja i edukacija stanovništva kako bi se ublažile posljedice primjene ovog zakona.
„Evidentno je da je kod oba ova zakonska propisa važno aktivno učešće vlasnika imovine u njegovoj zaštiti odnosno njegova zakonska obaveza ispunjavanja određenih zakonom propisanih aktivnosti. Međutim evidentno je da Bošnjaci malo znaju o ovim zakonskim propisima ili u dovoljnoj mjeri ne znaju koje posljedice mogu prouzrokovati ukoliko ne uzmu aktivno učešće u aktivnostima koje se odnose na zakonske propise“, kazao je Salihović koji nam je objasnio i koji su važni koraci koje svaki Bošnjak, čija je imovina na području RS-a, mora poduzeti.
Prema njemu osnovni koraci su:
• Preuzimati svoje poreske račune;
• isticati eventualne žalbe na račune, a naročito s aspekta zakonskog oslobađanja plaćanja poreza;
• platiti porez i sačuvati uplatnicu o plaćenom porezu.
Iu samopercepciji, i u percepiji drugih, mi Bošnjaci smo okarakterisani kao hrabar, sposoban, čestit, plemenit i radin narod. Uz sva historijska postignuća na individualnom i kolektivnom planu, uz sve uspjehe i teškoće, spadamo u rijetke narode koji imaju iskustvo genocida u odbrambeno-oslobodilačkom ratu. Stoga smo, kada se sve sagleda, mi mali narod velike historije.
Poslije genocida uspjeli smo se za kratko vrijeme oporaviti, uspraviti i započeti život i utrku sa drugim narodima u ekonomiji, kulturi i politici. Posebno treba istaći uspjehe i dostignuća Bošnjaka koji su se vratili u manji entitet i počeli život od nule obnovom kuća, obezbjeđivanjem vlastite egzistencije i perspektive održivog života. Povratnici – muhadžiri su u tom nastojanju bili u težoj poziciji ali su uspjeli, vratili su se i odolijevaju svim pritiscima i izazovima. Zbog te borbe svakom povratniku Bošnjaku treba dodijeliti medalju iz patriotizma i ljubavi prema svom topraku. Okolnosti u kojima oni žive i rade su mnogo teže za življenje i kojekakve uspjehe od onih koje imamo u drugom dijelu Bosne. Zato mi Bošnjaci – ensarije koji nismo bili protjerani sa svojih ognjišta imamo obavezu i zadatak više da se brinemo i pomažemo Bošnjake povratnike i da ta brižnost traje do daljnjeg, do nekog trenutka kada budu mogli sami o sebi brinuti.
Koliko smo pomogli Bošnjacima povratnicima
Već smo konstatovali da se život Bošnjaka povratnika odvija u mnogo težim okolnostima i ambijentu nego je to slučaj u ovom dijelu Bosne. Od samog povratka im je bila potrebna pomoć države i ne samo države nego i brojnih institucija i organizacija te privrednika i pojedinaca. Postavlja se pitanje koliko smo pomogli da imaju normalan život? Odgovor nije lahak i mišljenja su zasigurno podijeljena, kako kod nas tako i kod povratnika i kreću se od pozitivnog ka negativnom. Sve u svemu, urađeno je dosta ali se moglo i više! No, treba reći da proces nije završen i da Bošnjacima – povratnicima treba i dalje naša pomoć i to posebno ona institucionalne prirode, koja se ne može svesti na Islamsku zajednicu i jedno ministarstvo te određeni broj udruženja, što je sada mahom slučaj. U ovom trenutku naši povratnici imaju poteškoće egzistencijalne prirode. Uz to ih prate i problemi u sektoru obrazovanju po više osnova, a ono o pitanju eksplicitnog priznavanja bosanskog jezika je možda najpoznatije. Također, u ostvarivanju osnovnih ljudskih prava imaju izazove na više nivoa, jer se susreću sa čestim i različitim oblicima diskriminacije. Zadnjih godina tu je i problem sa realizacijom Zakona o premjeru i katastru.
Zakon o premjeru i katastru je “legalno” pljačkanje bošnjačke imovine
Zakon o premjeru i katastru u RS je donesen prije nekoliko godina. U toku je njegova realizacija i informacije sa terena o načinu njegove primjene potvrđuju da je ovo politički zakon kojim se želi oduzeti vjekovni bošnjački i hrvatski grunt. Zapravo ovaj zakon je u službi pljačke Bošnjaka i Hrvata čije posljedice bi mogle imati dugoročni značaj. Pljačka bošnjačke imovine odvija se na prljav i podao način i uz velike manipulacije. Posebno su na udaru oni koji su protjerani sa svojih ognjišta i žive u trećim zemljama. Do dan danas se veliki broj Bošnjaka – posebno u Srednjem Podrinju – nije vratio na vjekovno ognjište, a i oni koji su obnovili kuće i imanja su predmetom manipulacija. Srpske vlasti to na podao način iskoriste i u proceduralnom smislu urade prljav posao na način navodnog poštovanja procedura koje su ustvari proforme i smiješne te nisu u skladu sa Evropskim konvencijama o ljudskim pravima. Tako preko noći razvlaste Bošnjake i prebace zemlju u vlasništvo entiteta. Jedna od lopovskih procedura izgleda ovako: dođe prethodno tamošnjim zakonima legalizirana Komisija ispred Republičkog zavoda na adresu povratnika, i to uglavnom nenajavljeno, u mnogim slučajevima ne nađu nikoga kod kuće, naprave zapisnik i nastavljaju dalje procedurom pljačkanja, a da vlasnici o tome ništa ne znaju. Postoje i druge manipulacije i podvale koje se dešavaju na terenu.
Grunt je u funkciji etničkog čišćenja
Nas ne bi trebali iznenađivati potezi onih koji bi da nam naude i koji ne biraju sredstva. Ključno je pitanje šta smo mi učinili i šta činimo u ovom trenutku da te zle namjere osujetimo. Upravo je pitanje našeg činjenja ili nečinjenja važnije od spletki naših neprijatelja, jer od nas ovisi da li će spletke uspjeti što, naravno, uključuje i naš tevekkul – oslonac na Božiju pomoć protiv nepravde. Pitanje grunta je prvorazredno nacionalno pitanje od najvećeg značaja za svaki narod, pa i državu, a posebno je to pitanje važno u našoj Domovini gdje nam je u prošlom vijeku raznim agrarnim reformama oduzeto na milione hektara zemlje. No, međutim, ni to nije bilo malo pa sada novi pokušaji da se nanovo pljačka. Dobar dio Bošnjaka je odgovoran i svjestan tog pokušaja i njih se ne može izmanipulisati. Treba reći da će kod jednog djela našeg naroda što nesvjesno i iz neznanja pljačka uspjeti. Nas kao narod i institucije treba zanimati dio naroda kojem treba pomoći i pravno i finansijski da bi se spriječila otimačina naše pradjedovine. U tom smislu postoji mnogo načina da se djeluje i spriječi pljačka bošnjačkog grunta u RS, a sada je sve do Bošnjaka i njihovog (ne)djelovanja.
Sačuvati grunt u RS je zadatak svih Bošnjaka
Bošnjacima u RS je imperativ da moraju sačuvati svoj grunt koji u Podrinju iznosi preko 50% ukupnog dijela površine, a u sličnom je omjeru i ostatku entiteta. Djelovanje po ovom pitanju treba biti sinhronizovano između pojedinaca i institucija i ovo jeste alarm svima da se uključe. Naši povratnici trebaju biti svjesni važnosti i značaja grunta i učiniti što je u njihovom domenu, boriti se za svoj grunt, ali i podsticati komšije, rođake i prijatelje da se sačuva imovina. Naše institucije se moraju uključiti u ovu priču na način da budu podrška u savjetodavnom ali i finansijskom pogledu, a mnogo je onih koji su prozvani u ovom slučaju. Činjenica je da je jedino Islamska zajednica konkretna u djelovanju, a da su svi drugi spavači i da ih ovaj problem skoro ne dotiče. A do sada su morali iza sebe neke konkretne aktivnosti. Nevladina udruženja kojih ima na desetine i stotine trebaju također učestvovati. Na kraju, političari su najodgovorniji jer imaju kojekave moći u rukama da nešto učine, oni su se nametnuli i puna su im usta nacije i domoljublja. Međutim, na terenu ih je jako malo, a njihovih djela još manje. Zato ih treba prozvati da se ne igraju sa sudbinom našeg naroda, niti budućnosti naše Domovine, nego da se prihvate posla za koji su plaćeni i sami se nametnuli. Bez grunta nema naroda niti Domovine.