Godišnjice kao pokazatelji aktivnosti Bošnjačkog instituta
Sobzirom da se u mjesecu decembru obilježava godišnjica postojanja i rada Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića, iskoristili smo to da s prof. dr. Farisom Gavrankapetanovićem, direktorom ove naše značajne institucije, upriličimo susret i razgovor. I pored svojih mnogobrojnih obaveza on nas je srdačno primio i izrazio zadovoljstvo što ima priliku da govori za Preporod. Tim povodom, onako iz preve ruke nas je informirao o značajnim jubilejima koji se, upravo, sredinom decembra trebaju obilježiti u Bošnjačkom institutu. Direktor Gavrankapetanović nas je dočekao srdačnim riječima:
- Izuzetno mi je drago da se nakon određenog vremena ponovo pojavljujem u Preporodu, listu kojeg izuzetno cijenim i redovno čitam. Smatram ga vrlo bitnim za Bošnjake ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i diljem svijeta u dijaspori. Na mjesto direktora Bošnjačkog instituta ovdje u Sarajevu postavljen sam 16. septembra 2020. godine, i to u vrijeme kada je, uostalom, kao i sada bila epidemija koronavirusa. Međutim, mi smo se i pored takvih otežanih uslova, trudili da što je moguće više manefistacija održimo, pridržavajući se epidemioloških mjera. Naravno ne u tolikoj mjeri kako je bilo u prethodnom periodu, ali 2021. godina, u kojoj sada jesmo, nam je posebno značajna jer obilježavamo tri godišnjice. Upravo proteklih 12 mjeseci bit će pokazatelj svih aktivnosti koje smo provodili ovim povodima.
Godišnjica rođenja Zulfikarpašića
Šta to onda možemo očekivati u narednim danima?
- To je, prije svega, obilježavanje stotinu godina od rođenja vakifa Adila Zulfikarpašića, pa 20 godina od konstitucije Instituta u Sarajevu. Naime, kao vakif Adil Zulfikarpašić je 24. maja 2001. godine iz svog prvobitnog Instituta u Cirihu prebacio svu građu i svo blago u Sarajevo. A, inače je Institut osnovan 1989. godine u Cirihu. I treća godišnjica, na kojoj radimo, a koja bi trebala također da pobudi interesovanje javnosti jeste obilježavanje 80 godina od Muslimanskih rezolucija. Radi se o deklaraciji potpisanoj u devet gradova kojom su tada bosanski muslimani, Bošnjaci, sa svojom ulemom i intelektualcima stali u zaštitu svojih komšija Srba, Jevreja i Roma. Upravo u periodu od 15. do 23. decembra mi imamo čitav niz manifestacija koje će ići u tom pogledu. Mi smo se generalno pripremali ove godine za taj prvi dio pa smo tim povodom objavili i prvo djelo, a to su sabrana djela koja čine kompilaciju autorskih djela o Adilu Zulfikarpašiću. Knjigu smo promovirali 3. juna, a sada ćemo ponovo u toku ovih dana, također izvršiti njenu promociju. Osim toga, promovirat ćemo i dva kataloga na bosanskom i engleskom jeziku našeg poznatog slikara Mersada Berbera. Istakao bih da se najveća zbirka njegovih radova od 70 ulja koju je Berber poklonio Adil-begu Zulfikarpašiću nalazi u Institutu. Potom ćemo imati izlazak iz štampe knjige koja govori o Muslimanskim rezolucijama u 1941. godini. Radimo bibliografiju koja će biti onlajn, neće biti štampana. Nadalje, vrlo nam je značajno to što ćemo mi ove godine dodijeliti tri stipendije. Dvije od njih studentima u Unsko-sanskom kantonu, gdje je Adil Zulfikarpašić dobio počasnu doktorsku diplomu, 30. 10. 2007. godine. Ostavljeno nam je u amanet da nakon njegove smrti mi nastavimo davati stipendije najboljim studentima Unsko-sanskog kantona. Do sada smo tako podijelili 17 stipendija, a s ove dvije, to će biti ukupno 19 u vrijednosti od po 3.000 KM. Ove godine ćemo dati i stipendiju najboljem studentu Univerziteta u Sarajevu. Također, prvi put ove godine ćemo uručiti dobitniku ili dobitnici medalju Bošnjačkog instituta. To je jedna ideja kojom želimo da propagiramo Bosnu i Bošnjake, odnosno sve ono što predstavalja Bosnu u svijetu. U tom smislu, posebna komisija radi na izboru ličnosti koja će dobiti tu medalju. U međuvremenu mi ćemo imati i promociju dvije knjige. Jedna je “Suživot Jevreja i Bošnjaka u BiH od 16. do 21. stoljeća.” Ta knjiga bi trebala biti promovirana 15. decembra u prostorijama Bošnjačkog instituta, a potom ćemo 23. decembra imati simpozij o Adilu Zulfikarpašiću u suorganizaciji s Institutom za tradiciju islamskih Bošnjaka. Inače, veliki broj promocija smo imali u posljednje vrijeme, naravno, poštujemo covid mjere, čuvamo se u okviru epidemiološke situacije, gledamo na koji način najbolje da se predstavimo vani i medijski, također, dajemo evo pojedine informacije vezano za naš rad.
Koliko smo upoznati radite i izvan svojih okvira, odnosno niste vezani samo za prostor Instituta?
-Da. Konkretno, paralelno radimo na području općine Novi Grad gdje u tamošnjoj Općini sada imamo izložbu skluptura. I inače s ovom općinom imamo veoma dobru saradnju. Upravo smo završili izložbu u školi Avdo Smajlović. Uglavnom mi se fokusiramo na ono što je bitno, a to je vezano za obrazovanje, pogotovo mladih. Bošnjački institut je institucija koja nastoji prednjačiti i ići ukorak s vremenom. Kao rijetko koja institucija imamo i galeriju, i biblioteku, i arhiv, i muzej. I to sve na jednom mjestu, mi smo gotovo sve inkorporirali unutar ovog Instituta. Znači galerija, biblioteka, arhiva, muzej ili baština umjetnost kultura ili heritage art and culture.
Institut je samim time otvoren za saradnju s drugim sličnim institucijama?
- Naravno. Tu sada imamo dvije stvari koje su nam vrlo bitne. Nastojimo biti otvoreni prema svijetu u virtualnom obliku. Zasada imamo dobru saradnju s Aleksandrijskom bibliotekom, uspostavljamo saradnju s Univerzitetom u Poznanju, nadamo se uskoro i saradnji s Univerzitetom Ludvig Maksimilijan u Minhenu, gdje imamo sve preporuke. Naravno, ići ćemo i prema Orijentu. I druga nama veoma bitna stvar jeste ono u što smo puno investirali i radili, a to je da sve urađeno digitaliziramo. Evo, preuzeli smo tako dvije obaveze. Jedna obaveza došla je iz Cazina, gdje smo preuzeli arhivu kako bi je digitalizirali. Taj fond se trenutno nalazi kod nas, pa originale kada digitaliziramo trebamo vratiti u Cazin. To smo, također uradili i s arhivom iz Duvna. Pored toga, išli smo kapilarno i s ciljem, ulazili u sredine u kojima su Bošnjaci manjina. Tako smo nedavno bili u Kotor-Varoši. Ideja našeg Instituta bila je da se ulazi u mjesta gdje smo mi izrazita manjina. U Kotor-Varoši smo posjetili Vrbanjce, bili smo u Večićima, Hanifićima, kao i u naselju Šiprage. Na tom području donirali smo oko 500 knjiga a priključila nam se i Akademija nauka i umjetnosti s nekih 800 naslova. Često nas je pratila porodica Fazlić donirajući po desetak knjiga. Na taj način, treba reći, mi smo kroz medije probudili i našu dijasporu, tako da je moj kolega iz generacije, kolega Arnautović sa svojim bratom, donirao digitalnu učionicu u Hanifićima i Vrbanjcima u vrijednosti od 12.000 dolara. To je sada, možda, jedna od najkvalitetnijih učionica u manjem bh. entitetu. Znači ljudi nas prate. Ujedno, to je i razlog da za iduću godinu planiramo odlazak u Trebinje, Glamoč, ali i ona mjesta koja imaju potrebu da im se dođe, da im se da pomoć u knjigama. Dakako, mi pomažemo i na druge načine.
Donacije povratničkim mjestima
Na tom polju namjeravate i dalje pomagati?
- Naravno. I iduće godine ćemo, eto, planirati tribinu u Trebinju te donaciju knjiga, kao i posjetiti Glamoč. Vidjet ćemo gdje smo još potrebni na Drini. To nam je posebno težište. Mi to možemo, jer naš fundus je oko 109 hiljada naslova s 250.000 knjiga. Trudimo se i trudit ćemo se na sve moguće načine, da i putem interneta i digitalnih mogućnosti budemo pristupačni našim studentima i učenicima.
Kažete da ste omogućili studentima i učenicima da koriste usluge Instituta?
- Naravno. To je, doduše, sada u vrijeme pandemije bilo reducirano, ali naša vrata su uvijek otvorena. Nedavno smo posjetili Fakultet islamskih nauka i dogovorili se o daljoj saradnji. Želja našeg vakifa bila je da učenici Gazi Husrev-begove medrese kao i studenti FIN-a imaju potpuno besplatan ulaz i svu infrastrukturu na upotrebu. Trudimo se činimo sve kako bismo bili dobri domaćini.
Nailazite li u tim nastojanjima na podršku društvenih struktura i onih kojih bi se to trebalo ticati?
- Mi izlazimo u principu na javne pozive, ali naše finansiranje se uglavnom tiče naše Fondacije. Mi kao vakuf uglavnom se finansiramo iz svojih sredstava, dok nam oko 10 posto od toga stiže od vlasti Bosne i Hercegovine. Mi učestvujemo u nekim projektima, ali u suštini mi smo vanbudžetska institucija.