PREPORUKA ZA ČITANJE

Aldous Huxley Vrli novi svijet

Aldous Huxley (26. jul 1894 22. novembar 1963) bio je engleski filozof i pisac. Njegova najpoznatija dela: Vrata percepcije, Vrli novi svet, Ostrvo, kao i mnoga druga, odišu distopijskom sjetom, ukazujući na prijetnje savremenog doba, opasnost od gubitka slobode pojedinca i nadolazeću moć korporativno ojačanih vlastodržaca. Otvoreno se bavio istraživanjem psihodeličnih supstanci poput LSD-ja i meskalina, što je inkorporirao u svoje, širom sveta čitano i prevođeno remek delo, “Vrata Percepcije”. Sedam godina za redom je primao nominacije za Nobelovu nagradu za književnost. Bio je pacifista i društveno priznat intelektualac. Nezaobilazno je štivo za svakoga ko razmišlja drugačije od većine i postavlja pitanja koja drugi nemaju hrabrosti da postave.

Vrli novi svijet – satira pod krinkom anestezije utopijske budućnosti Svijet Aldousa Huxleya gotovo šest stoljeća nakon našeg koji je svojim znanstvenim razvojem i nakaradnoj neuobičajenosti bio teško razumljiv ondašnjoj, ali i sadašnjoj publici, upravo zbog činjenice kako je u mogućnosti zaintrigirati neovisno o vremenu čini Vrlim novim svijetom tako izuzetnim djelom. Izdano 1932. godine, ono je izlaskom na police izazvalo opću pobunu u književnim i društvenim krugovima. Dok je u Irskoj bilo zabranjeno odmah, u Sjedinjenim Američkim Državama je prolazilo broj cenzura i zabrana, te se stoga i dan danas svrstava među najzabranjenije i najcenzuriranije knjige modernog vremena. Događaji velike depresije tridesetih godina prošlog stoljeća nagnali su Huxleya na vjerovanje kako je stabilnost ona ultimativna ljudska potreba želi li ljudski rod preživjeti krizu, stabilnost koja se u djelu očituje kao niz općeprihvaćenih socijalnih normi i načina života koja je lišila čovječanstvo boli, patnje i bolesti, ali je zauzvrat tražila žrtvu, onu najveću – ljudsku slobodu. Djelo se bavi brojnim temama aktualnim u ono doba, uprkos futurističkoj temi. Razdoblje nakon prve industrijske revolucije obilježeno je kako tehnološkim napretkom, tako i krizom, i to ponajviše vjerskom. Iako se površnim čitanjem Vrli novi svijet može zamisliti kao vrsta utopije kakvu je Aldous zamislio, ona je, naprotiv, vrhunski osmišljena satira, kritika ljudskog života primjenjiva i onda, ali i danas. Vrli novi svijet je jedan od najčuvenijih romana napisanih za posljednjih skoro sto godina. Njegov naslov je postao sinonim za bezdušnu tehničku civilizaciju budućnosti. U ovoj utopiji 632. godine Fordove ere, djeca se ne rađaju već izručuju iz epruveta, kao već predodređena za svoju ulogu u društvu podijeljenom na kaste.

Strasti, vjera i umjetnost prošlosti su ukinuti i zabranjeni kao štetni za stabilnost društva. U taj stravični, sterilni, udobni i bezosjećajni svijet pisac uvodi jednog od majke rođenog mladića iz indijanskog rezervata u kome divljaci žive primitivno i još uvijek čuvaju zastarjele institucije kao što je porodica. Suočavanje ovog divljaka sa novim svijetom i suprotstavljanje njegovih normi (ovovremenih humanističkih vrijednosti) praksi novog društva čine bazu Hakslijevog romana na kojoj je sagrađena uzbudljiva fabula.