PONOVLJENI KONKURS
za izradu udžbenika islamske vjeronauke za II razred osnovne škole
I Predmet konkursa
1. Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u BiH raspisuje konkurs za izradu sljedećih udžbenika islamske vjeronauke: a. Islamska vjeronauka za II razred osnovne škole
2. Rukopis treba biti u skladu sa: Nastavnim programom islamske vjeronauke i usmjeren na ishode učenja, općim standardima za pisanje i ocjenu udžbenika, usmjeren na klasičnu učioničku, hibridnu i online nastavu, uz poštivanje specifičnosti prirode i metodike nastavnog predmeta, njegovih povijesnih i kulturoloških odrednica.
3. Autor/tim čija prijava bude prihvaćena dužan je u procesu izrade udžbenika uvažiti preporuke i prijedloge potencijalnih dorada i korekcija od strane recenzenata i urednika.
4. Izrada udžbenika se sastoji od dvije faze: a. Prikupljanje idejnog prijedloga udžbenika za naznačene razrede na osnovu kojih će se vršiti odabir autora/tima za izradu cijelog udžbenika. b. Rada na izradi cijelog udžbenika od strane izabranog autora/tima
5. Rok za dostavljanje idejnog prijedloga udžbenika na osnovu kojeg će se vršiti odabir autora/tima je do 28.2.2022. godine, a rok za dostavljanje kompletnog rukopisa od strane odabranog autora/tima je 30. juni 2022. godine.
II Prijava na konkurs
1. Na Konkurs se mogu prijaviti nastavnici/profesori islamske vjeronauke iz osnovne i srednje škole, pojedinačno ili u timu. U slučaju rada u timu, tim može sadržavati i ostale zainteresovane autore pod uvjetom da minimalno jedan član tima bude iz reda nastavnika/profesora islamske vjeronauke angažovanog u razredu za koji se priprema udžbenik.
2. Prijava za dostavljanje idejnog prijedloga udžbenika treba sadržavati: a. Kratku biografiju autora, podatke o radnom angažmanu i bibliografiju objavljenih radova; b. Kratak opis autorskog koncepta s jasno istaknutim inovacijama koje se predlažu u udžbeniku; c. Sadržaj cijelog udžbenika (jasno definisani naslovi i podnaslovi);
d. Deset detaljno razrađenih uglednih nastavnih jedinica u printanoj i elektronskoj formi (pdf. formatu) na CD/DVD/ USB-u sa prijedlogom vizuelnog identiteta sadržaja (grafičkog i idejnog rješenja i prijedlogom ilustracija na formatu B5 sa proširenjem 190x240);
Nastavne jedinice za II razred osnovne škole su:
1) Selam - pozdrav spasa i mira,
2) Važnost pomaganja,
3) Kako je lijepo biti musliman,
4) Allah, dž.š., oživljava prirodu – proljeće,
5) Posebnost Muhammeda, a.s. u dječačkom dobu,
6) Salavat na Poslanika, a.s.,
7) Želim biti bolji/a,
8) Namaz – moja zahvalnost Allahu, dž.š.,
9) Odnos prema pripadnicima drugih vjera,
10) Bosanska avlija - zelenilo i ruže e. Printani ispis odabranih nastavnih jedinica u četiri primjerka; f. Izjavu autora/tima da je predloženi rukopis originalno autorsko djelo; g. Preciznu bibliografiju izvora korištenih u pisanju udžbenika.
3. Konkurs ostaje otvoren do 28. februara 2022. godine, nakon čega će se odabrati autor/tim za konačnu izradu udžbenika.
4. Kao potvrda o datumu predaje idejnog prijedloga udžbenika prihvatit će se poštanski žig. Radovi koji ne budu blagovremeno dostavljeni i koji ne ispunjavaju uvjete Konkursa neće se uzimati u razmatranje. Konkurs je otvoren od dana njegove objave u elektronskim i printanim medijima Islamske zajednice.
5. Rukopisi i e-verzija na CD/DVD/USB-u idejnog prijedloga udžbenika dostavljaju se pod šifrom, a osnovni podaci o autoru/timu (ime i prezime, adresa, kontakt telefon i e-mail adresa) u posebno zapečaćenom omotu, na adresu: Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Uprava za obrazovanje i nauku, Zelenih beretki 17, 71000 Sarajevo sa naznakom: Konkursna komisija za izradu udžbenika za II razred islamske vjeronauke za osnovnu školu.
III Odabir prijave od strane Konkursne komisije
1. Uprava za obrazovanje i nauku imenovala je Konkursnu komisiju koja će od prispjelih prijava izvršiti odabir autora/ tima za izradu cijelog udžbenika na temelju sljedećih kriterija: a. Kompatibilnost sa Nastavnim programom islamske vjeronauke za naznačene razrede, predviđenim ciljevima, zadacima i definisanim ishodima učenja u nastavi; b. Primjena savremenih pedagoških i psiholoških standarda u pisanju udžbenika; c. Primjerenost udžbenika za klasičnu učioničku (f2f) nastavu, hibridnu nastavu i online nastavu; d. Prijedlog vizuelnog i sadržajnog identiteta udžbenika i primjerenost istog aktuelnim interesovanjima i potrebama učenika; e. Kreativnim elementima iskazanim u pripremi udžbenika u odnosu na dosadašnja rješanja.
2. U slučaju da niko od autora ne zadovolji sve očekivane dimenzije udžbenika, Konkursna komisija, nakon konsultacije s autorima, može Upravi predložiti i formiranje posebnog tima za izradu udžbenika sastavljenog od autora s najinovativnijim rješenjima.
3. Komisija zadržava pravo da ne odabere nijednu od prispjelih prijava ukoliko procijeni da iste ne zadovoljavaju opće i posebne kriterije i standarde propisane konkursom.
4. Autor/tim čija prijava bude prihvaćena sklopit će s izdavačem ugovor kojim će se regulisati međusobna prava i obaveze, a kompletan udžbenik će dostaviti Upravi najkasnije do 30. juna 2022. godine.
5. Imena autora/tima odabranih za izradu udžbenika će biti objavljena najkasnije 30 dana od isteka konkursnog roka za predaju prijava.
IV Kontakt
Sve dodatne informacije u vezi sa Konkursom, učesnici mogu dobiti u Upravi za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ u BiH – Odjelu za vjeronauku, Zelenih beretki 17, 71000 Sarajevo, na broj telefona 033-533-000 i putem e-maila: vjeronauka@rijaset.ba.
Učitelj, sufija, šejh i imam Salih-ef. Ibrišević je rođen u Paležu kod Kiseljaka od oca derviša Smaje i majke Rabija-hanume. Otac mu je bio derviš šejha Muharem-ef. Lemeša koji je bio oženjen iz Paleža. Mektepski hodža bio mu je šejh hafiz Mustafa-ef. Mujić. Završio je Drugu gimnaziju u Sarajevu i položio imamski ispit. Rano je počeo raditi da pomogne ocu. Oženio se Šerifa-hanumom Emšo. Službovao je u Fojnici, Prozoru dok nije početkom sedamdesetih došao u Sarajevo. Bio je imam u Carina džamiji i Bijeloj džamiji na Vratniku odakle je otišao u penziju. Halid-ef. Salihagić koga je poznavao još iz Fojnice ga uvodi u derviški red nakšibendija.
Nije nikoga odbijao
Moje aktivno druženje sa Salih-ef. počinje prije dvadesetak godina, iako sam ga poznavao od ranije, još iz djetinjstva. Nekoliko godina poslije otvaranja kaligrafske radionice srest ću Salih-ef. u Ferhadiji i zamolit ću ga da navrati do mene kada mu dodije šetnja. Od tada do preseljenja Salih-ef. je navraćao kod mene jedanput ili dvaput sedmično. Ta navraćanja su vremenom pretvorena u male vjerske kružoke kojima je prisustvovalo četiri-pet osoba. Nekada bi došlo toliko ljudi da nisu svi mogli stati pa bi sjedili po podu radionice ili pred vratima.
Njegovi dolasci u radnju postali su magnet koji je osim njegovih poštovalaca privlačio svu čaršijsku sirotinju. Znalo ih je doći po desetak dok je on bio u radnji. Nikada nikoga nije odbio. Ako nije imao sitnih para (po pet, deset ili dvadeset maraka) zamolio bi Amira da mu usitni pare da se pripremi za invaziju koja će uslijediti. Nije ih odbijao ni kada su tražili veće iznose za struju, lijekove ili drva. Na naše opaske da su to ljudi koji su čitav dan na čaršiji i mogu isprositi i stotinu maraka dnevno nije obraćao pažnju. Jednom sam izašao iz radnje da kupim nešto u trafici Hotela Evropa. Bio je ljetni dan, bašta kafića prekoputa bila je puna, a na ćošku, na jednom podestu sjedila je starija žena i čekala milostinju. Kupujući primijetio sam Salih-ef. kako ide prema mojoj radnji. Kada je vidio ženu sjeo je pored nje i zadržao se pričajući s njom nekoliko minuta kao da nije bilo nikoga na ulici. Darovao je, ustao i krenuo prema radnji. Drugi put je došla žena promrzla i pokisla da zatraži pomoć. Kada je vidio zamolio je da uđe u radnju da se ugrije. Posadio je pored sebe, zagrlio je i rekao: „Nemoj se brinuti, imaš ti nekoga ko će ti pomoći.“Kada se ugrijala darovao ju je. Žena je izašla plačući iz radnje. Nije odbijao ni one koji su tražili veću pomoć: da vrate dug, da poprave kuću ili, čak da kupe kuću. Sve je radio ozbiljno, temeljito. Nije bilo nerješivih problema. Brinuo je o rodbini, prijateljima i poznanicima i to mu nikada nije predstavljalo teret. Nije bio rasipnik. Znao je podijeliti hiljade maraka, a onda reći: „Zašto ti ono svjetlo u drugoj prostoriji džabe gori, ugasi ga.“
Nije ugrožen hifz, već tumačenje Kur’ana
Kako je bio darežljiv kada su u pitanju potrebe drugih tako je bio darežljiv kada je u pitanju znanje. Dok je bio boljeg zdravstvenog stanja znao je govoriti satima o Allahu, pejgamberima, melecima i kitabima. Nije se rasplinjavao i nije gubio nit onoga o čemu govori. Probleme je izlagao matematički precizno i poslije njegovih objašnjenja stvari su postajale tako jasne da ste se čudili kako ranije niste to primijetili. Bio je izuzetan govornik i imao je dar da komplikovane vjerske i životne stvari kaže na jednostavan i uvjerljiv način. „Ovo je realna vjera“- govorio bi – „i ništa u njoj ne visi u vazduhu“. Svaka riječ iz Kur'ana ima realizaciju na ovom svijetu. Svaka ta riječ nosi emr sa sobom, pa bi navodio riječi svoga šejha: „Kada Allah, dž.š., kaže jedite i pijte, to na ovom svijetu znači glad i žeđ.“Nisam nikoga sreo da uvažava svog šejha kao što ga je on uvažavao. Kada smo, nas tri brata završili sufaru pred babom i svaki ponaosob pred njim proučio hatmu, babo je pozvao svoje prijatelje da se to obilježi. To je bilo prije pedesetak godina. Tog se događaja sjećam zbog treme koju sam imao jer je trebalo proučiti barem stranicu Kur'ana pred Halid-ef. i ostalim gostima, a i zbog toga što smo bili posuti slatkišima i parama kada se to završilo. Jedan od prisutnih bio je tada i Salih-efendija. On se tačno sjećao šta je tu noć govorio Halid-ef., šta je sanjao tu noć i šta je govorio ujutro poslije sabaha. Zna ko je bio prisutan, koju je ilahiju proučio i kako je Halid-ef. zaplakao govoreći kako je Pejgamber iz harisluka (brige i pažnje) prema vjernicima rekao hadis: „Ko spozna sebe spoznao je svog Gospodara.“Dok sam pisao levhu koju je poručio jedan naš alim, radilo se o jednom hadisu, došao je Salih-ef. pogledao tu levhu i rekao da mjesto veznika „fe“treba napisati veznik „ve“. Kada sam provjerio ispostavilo se, po običaju, da je Salih-ef. u pravu. Kada sam ga pitao za to rekao je da mu je taj hadis njegov šejh rekao samo jedanput i to na početku njegova puta i to je ostalo kod njega kao uklesano u kamen. Pamtio je svaku šejhovu riječ. Kada ga je pitao da li može to zapisati šejh mu je rekao: „Nemoj, ja to ne govorim tvom razumu, govorim tvom srcu i kada ti zatreba naumpast će ti.“Njegova žeđ za znanjem bila je tolika da je hiljade noći provodio nad knjigama i bilo mu je žao što noć prolazi jer mora ostaviti knjigu. Imao sam ga priliku čuti kako čita. Čitao je polahko, sričući riječ po riječ. Obraćao je pažnju na svaki veznik, na svaki zarez. Nekad sam se pitao kako je uspio sve to pročitati. A pročitao je mnogo. Imao je uvid u većinu klasičnih tefsira, u hadis, u najznačajnija sufijska djela. Kada je izašao cjelovit prijevod Mesnevije na
naš jezik znao bi me pitati više puta da provjerim neki stih u perzijskom originalu. Svaki put se ispostavilo da je stih pogrešno preveden (Mesnevija je prevedena s engleskog). Kada sam ga pitao kako to zna jer nije znao perzijski jezik rekao mi je: „To tako ne može reći hazreti Mevlana.“Kada bi govorio o nekoj temi tako je precizno navodio ajete i hadise da vam se činilo da je hafiz. A nije bio. Kada je pitao svog šejha da li da nauči Kur'an napamet, jer je imao odlično pamćenje i već je počeo ići kod hafiza Hadžimulića na hifz, on mu je rekao: „Nemoj, Kur'an nije ugrožen, hiljade je hafiza, Kur›an je štampan u milione primjeraka ali je ugroženo tumačenje Kur'ana. Ti se pozabavi tumačenjem.“I baš se pozabavio. Znao je kur'anske ajete tumačiti iz više uglova i rijetko se ponavljao, osim ako to nije radio s namjerom da ljudi to upamte.
Svakog bi saslušao
Nije zamjerao ljudima. Iako su ga mnogi znali uznemiriti. Zaboravljao je to i obnavljao bi veze s njima. Bio je gospodin, dominantne i lijepe pojave, uredan, vodio je računa o sebi. Sama njegova pojava je privlačila.
Oblačio se skromno i jednostavno. Nije mnogo pažnje poklanjao onome što oblači, važno mu je bilo da je uredan i da se oblači poput okoline. Često je znao kritikovati oblačenje kojem je svrha privući pažnju. Čak i kada se radilo o oblačenju koje ima vjerska obilježja. Nije volio ruske kragne, nije mnogo držao do hajdarija, fesova, tadževa. Nosio je francusku kapu ili bjelicu. Često je citirao riječi svoga šejha: „Koga Allah potvrđuje nema potrebe za potvrdom okoline, a koga Allah negira on će sve saltanete staviti na sebe da privuče pažnju.“
Stotine djece je završilo mekteb pred njim a hiljade je čulo njegove hutbe. Đaci iz medrese i studenti su letili na njegove hutbe u Bijelu džamiju. Znali su kasnije dolaziti u moju radnju tražeći Salih-ef., iako ih ja, ideološki nikako nisam mogao povezati sa Salih-ef. Dolazili su po savjet ili da riješe neke mesele koje su se pojavile kako se Bosna otvorila i postala ranjiva na probleme koji su dolazili iz islamskog svijeta. Svakog bi saslušao i rekao svoje mišljenje o problemu koji je bio pred njim. Mnogi su ga voljeli, a oni kojima i nije bio baš drag uvažavali bi ga zbog njegovog znanja i stava. Bio je poput hridine na moru na koju si se mogao osloniti i koja se nije pomjerala kada su je zapljuskivali valovi društvenih promjena i dnevne politike.
Kada ga upitate kako od stotine informacija kojima je svakodnevno izložen svako od nas prepozna značenja nekih od njih, rekao bi: “Ne znam, ali znam da je ovaj svijet Knjiga Božija. Propast će onda kada više ne bude čitalaca te knjige jer više neće biti razloga da postoji.”
Bio je strog, ali ne i krut
Znao je i ružiti. Posebno kada su islamske svetinju u čaršijskom slengu bile izvrgnute šali. Podigao bi glas i sasjekao sugovornika tako da ovaj nije više smio progovoriti. Ili kada bi neko govorio o islamu na neadekvatan način ili bi se pretvarao da je pobožnjak samo zato što je sreo nekog dobrog čovjeka jedanput ili dvaput u životu. Ti mu više nisu smjeli izaći na oči. Zahtijevao je od ljudi da nauče pravilno učiti, da ako nešto uče rade to ponizno sjedeći na koljenima i okrenuti prema kibli. Zahtijevao je da nauče i značenje onoga što uče jer je učenje mnogo svrsishodnije kada se zna šta se uči. Bio je strog kada su te stvari u pitanju, ali nikada krut.
Čekao je trenutak kada će neko od naših zvaničnika reći: “Pogriješio sam, kriv sam”, kako je to naš praotac Adem, a.s., rekao, ali ga nije dočekao. Često je za sebe znao reći kako je niko i ništa. Ne oponiram mu, ali moram reći: “Bio si nešto Salih-ef. Ibriševiću, sinu časnog derviš-Smaje i plemenite Rabija-hanume, mužu uzorite Šerifa-hanume i oče čestite djece Sabahe, Hatidže i Haruna. Rođen si u malom mjestu a po ponašanju i stavu kao da si rođen usred Stambola; završio si srednju školu a po znanju kao da si završio najprestižnije svjetske univerzitete, teško si živio a dijelio si čitav život kao da si milioner. Vjerujem da si jedan od dobrih Božijih robova. Da Allah dadne da se okoristimo naukom koji si cijeli život propagirao. Govorio si glasno i onda kada se o vjeri moglo samo šapatom pričati. Imao si stav i nisi odustajao od njega i onda kada ti je on uzrokovao probleme s okolinom. Kako si bio darežljiv za života, darežljiv si i sada. Ostavio si nekoliko knjiga iza sebe, što prijevoda velikih sufijskih autoriteta što svojih knjiga koje su plod usmenih kazivanja koje su tvoji učenici zapisivali. Ostavio si ljude osposobljene da nastave putem kojim si i ti išao, putem naših velikih bosanskih prethodnika. Mnogima ćeš nedostajati. Nasreću, uvijek mogu napraviti kahvu i uzeti tvoju knjigu i čitati polahko, riječ po riječ, upijajući značenje baš kako si i ti čitao.“