Je li Tuzla gdje je i nekad bila?

Tuzla – Uzurpacija imovine Gazi-Turali begovog vakufa

Nakon održane press-konferencije Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na kojoj je javnost upoznata o kršenju odredbi Zakona o stvarnim pravima FBIH o zabrani raspolaganja nacionaliziranom imovinom, što je za posljedicu imalo uzurpaciju vakufske imovine u režiji Grada Tuzle, 15. 12. 2021. je upućeno saopštenje Grada Tuzla u vezi s informacijama iznesenim na konferenciji. Na to je dan poslije reagirala i Vakufska direkcija IZ u BiH, a čini se da će ovaj slučaj još neko vrijeme biti predmetom sudskog spora.

Nekom so na ranu – nekom biber po pilavu

Saopštenje Grada Tuzle osim pokušaja opravdavanja činjenice da su stavili u promet nekretninu zaštićenu Zakonom o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine, sadrži i dodatne informacije o procesu kojim je Grad Tuzla – nastojeći pravno uokviriti flagrantno kršenje zakona – zaokružila priču uzurpacije vakufskog dobra, pritom potpuno izbjegavši spomenuti da je prekršen zakon koji je ovu nekretninu štitio. U saopštenju također ne vidimo kako se i na osnovu čega Grad Tuzla odlučio oglušiti na obrazloženje sudskih instanci u presudama na koje se poziva. Sutradan, 16.12. se oglasila i Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ističući kako je Gradskoj upravi Tuzla poznato da su raspolagali imovinom kojom nisu smjeli raspolagati čime su oštetili vakuf, ali i Grad Tuzlu. Sve to uz podsjećanje kako raniji društveno-politički sistem koji je 1946. godine oduzeo vakufsku imovinu nije njome prometovao, nego je ipak stavio na upotrebu javnim preduzećima. Pored toga što je Islamska zajednica zakonom iz 1946. godine onemogućena da upravlja imovinom, ovim činom Grad Tuzla ju je onemogućila da ikad u budućnosti ovu nekretninu vrati u okrilje vakufa. Kako smo pisali u prošlom broju, površina ove vakufske nekretnine bila je oko 14.000 m2, da bi od dana nacionalizacije pa do danas ista bila cijepana u više navrata i trenutno egzistira veći broj čestica koje su nastale od izvorne vakufske čestice. Gradnjom na ovoj zemlji bi bila ugrožena dalja restitucijska prava Islamske zajednice s obzirom na to da je vraćanje oduzete imovine moguće jedino ako na njoj nije bilo promjena, tačnije ako je ona u “naturalnom obliku” – u kakvom stanju je ova nekretnina bila do postizanja nagodbe kojom ju je Grad Tuzla stavio u promet. Možda se zbog toga i žuri s gradnjom, da se trajno onemogući povrat imovine.

U saopćenju Vakufske direkcije ne spore da je Sud odbio tužbu pokrenutu radi poništenja nagodbe, odnosno poništenja prometovanja nacionalizirane vakufske imovine, ističući i to da je trenutno ovaj postupak u fazi apelacije na Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Navodi se i da je tužba odbijena iz razloga što je Sud utvrdio da Vakufska direkcija ne može vratiti nekretninu jer je nacionalizirana. U toku spomenutog sudskog postupka to je utvrđeno, ali je utvrđeno i u sudskoj presudi obrazloženjem jasno istaknuto kako je u ovom postupku Grad Tuzla raspolagala imovinom kojom nije smjela raspolagati. Vakufska direkcija je u svom saopštenju istakla da je u tom obrazloženju važno da “...stranke u parničnom postupku nisu ovlaštene utvrđivati da li je neka imovina privatizovana ili ne, a iz provedenih dokaza, odnosno akata Agencije za privatizaciju i ne proizilazi jasno koje su nekretnine privatizovane, pa su tuženi (Grad Tuzla, Remont Tuzla i Bingo d.o.o.) u prvom stavu sudske nagodbe raspolagali zahtjevom kojim ne mogu raspolagati.”

Kako se navodi u saopštenju, u obrazloženju stoji i da je sud utvrdio da “… za drugi dio nekretnina utvrđeno je da je pravo vlasništva Bingo d.o.o. koji je u parnicu uz saglasnost stranaka stupio na glavnu raspravu iako prema mišljenju ovog suda nisu bili ispunjeni uslovi za stupanje Binga d.o.o. u parnicu iz člana 362. stav 1. i stav 2. Zakona o parničnom postupku.”, što pokazuje “da su Grad Tuzla i Tuzla Remont suprotno zakonu o parničnom postupku uveli Bingo d.o.o. u postupak i to tek na glavnoj raspravi“.

Šta kaže Pravobranilaštvo?

Iako je Sud u obrazloženju presude naveo ove činjenice, to gradskom pravobranilaštvu nije bilo osnov za pokretanje postupka poništavanja prometovanja predmetne nekretnine. Na naš upit Pravobranilaštvu Grada Tuzla – u vezi sa nagodbama iz ovog predmeta i navedenim sudskim obrazloženjem koje samu nagodbu proglašava ništavom – da li je i na koji način Gradsko pravobranilaštvo Tuzla, s obzirom na svoje nadležnosti, pratilo daljnje raspolaganje imovinom koja je predmet ove sudske nagodbe i koje su pravne radnje poduzete u tom smislu, prema stvarnim nadležnostima Pravobranilaštva – 14.12. 2021. su odgovorili:

“Prije svega netačan je vaš navod da je presudom Općinskog suda u Tuzli sudska nagodba oglašena ništavom. Naime, presudom Općinskog suda U Tuzli broj: 32 O Ps 244518 15 Ps od 20.12.2018. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH kojim je tražio da sud utvrdi da je apsolutno ništava sudska nagodba broj. 32 0 Ps 131594 o4 Ps od 09.02.2015. godine zaključena između „Tuzla-remont“dd Tuzla, „BINGO“doo Tuzla i Grada Tuzla. Odlučujuću po žalbi Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH izjavljena protiv presude Općinskog suda u Tuzli broj: 32 0 Ps 244518 15 Ps od 20.12.2020.godine, Kantonalni sud u Tuzli je svojom presudom broj: 32 0 Ps 244518 19 Pž od 28.07.2020. godine žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

Tužitelj Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH izjavila je i reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli koju reviziju je Vrhovni sud FBiH rješenjem broj: 32 0 Ps 244518 20 Rev od 17.05.2021. godine odbacio.

Imajući u vidu nadležnosti Gradskog pravobranilaštva Tuzla shodno Zakonu o pravobranilaštvu TK nismo dalje pratili raspolaganje imovinom koja imovina je u vlasništvu drugog samostalnog pravnog lica.

Međutim, zaključenom sudskom nagodbom Općinskog suda u Tuzli broj: 32 0 Ps 131 594 04 Ps i to članom 4. u svemu su ispoštovane odredbe Ugovora o obeštećenju nekretnina kao i Aneksa ugovora u smislu da je svaka strana vratila suprotnoj strani ono što je dala po osnovu navedenog ugovora i aneksa tako da ni na koji način nisu oštećeni imovinski interesi Grada Tuzla.”

Dakle, za Pravobranilaštvo ne postoji spomenuto obrazloženje Suda, ni zakonska odredba koja štiti nacionaliziranu imovinu (o čemu smo pisali i u prošlom broju), niti je Grad Tuzla oštećen u postupku koji je sproveo suprotno zakonskim odredbama iako, kako se tvrdi iz Vakufske direkcije, samo obrazloženje, kao dio presude “je bilo dovoljno i pravobraniocu da pokrene postupak poništavanja prometovanja predmetne nekretnine. Ovaj dio presude je dovoljan da se pokrenu zakonom predviđeni postupci koji će utvrditi i krivičnu odgovornost pojedinaca koji su učestvovali u ovoj radnji.”

Ko (ni)je znao za prodaju?

U saopštenju grada Tuzle se navodi kako je sudski postupak trajao od 07.06.2004. godine a ni u jednom trenutku predstavnici Vakufske direkcije Sarajevo, odnosno Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, se nisu pojavili kao zainteresovana strana u sudskom postupku da bi eventualno iskazali svoje pravo, odnosno zainteresovanost za predmetne nekretnine. To se desilo tek dana 06.08.2015. godine kada je zaključena sudska nagodba.

U odgovoru na ovo saopštenje Vakufska direkcija je navela sljedeće:

“Vezano za navode Gradske uprave da Vakufska direkcija nije učestvovala u postupku koji je vođen između Grada Tuzle i Tuzla Remonta od 2004. godine, želimo javnosti ukazati da Medžlis Islamske zajednice Tuzla nije ni znao za navedeni postupak niti je traženo da se Medžlis Islamske zajednice Tuzla uključi u postupak. Želimo ukazati na jednu veoma važnu činjenicu. Postupak o kojem govori Gradska uprava Grada Tuzle je vođen između Grada Tuzle i Tuzla Remonta. Sve do glavne rasprave postojale su samo ove dvije strane u postupku. Na glavnoj raspravi kao stranka u postupku uvodi se Bingo d.o.o., što je u sudskoj praksi pravni nonsens i suprotan je Zakonu o parničnom postupku. Dakle na glavnu raspravu

Grad Tuzla dovodi Bingo d.o.o. i zaključuju sudsku nagodbu u smislu prometovanja vakufskom imovinom. Ova nagodba je suprotna Zakonu o parničnom postupku jer Bingo d.o.o. nije bio stranka u postupku.

Nagodba je suprotna Zakonu o stvarnim pravima jer je Grad Tuzla raspolagao, odnosno prometovao imovinom kojom nije smio prometovati što je vidljivo iz citiranog obrazloženja presude. Želimo Gradu Tuzla postaviti pitanje: Ko je doveo Bingo d.o.o. i uveo ga u ovaj postupak kao stranku, suprotno zakonu i pod kojim uvjetima? Kako je Bingo d.o.o. znao za ovaj postupak, ko mu je omogućio da uđe u postupak i pod kojim uvjetima?

Vezano za navode o izmjeni Regulacionog plana na koji se poziva Gradska uprava, želimo ih podsjetiti da izmjena Regulacionog plana nema apsolutno nikakve veze s imovinsko-pravnim odnosima. Regulacionim planom se određuje vrsta i obim gradnje.

Postavljamo sljedeće pitanje Gradskoj upravi: Zašto nakon izdavanja urbanističke dozvole istu nije dostavila Medžlisu Islamske zajednice Tuzla kako bi Medžlis Islamske zajednice Tuzla mogao pokrenuti zakonom predviđeni postupak? Zašto Gradska uprava Tuzla nije Medžlisu Islamske zajednice Tuzla dostavila građevinsku dozvolu, kako bi Medžlis Islamske zajednice Tuzla mogao pokrenuti zakonom predviđen postupak? I na kraju, zašto Gradska uprava Grada Tuzle još uvijek nije, nakon što je Medžlis Islamske zajednice Tuzla u nekoliko navrata tražio da mu se dostavi građevinska dozvola, istu dostavila? Odgovor Grada Tuzle jeste da mi trebamo dokazati pravni interes. Pravni interes ima svaki građanin i isti nije potrebno dokazivati. Grad Tuzla od nas traži da dokažemo pravni interes da bi nam dostavio građevinsku dozvolu za nekretninu koja je bila u našem vlasništvu, što je apsurd.”

Vakufska direkcija je podsjetila i rukovodstvo Grada da su po saznanjima o procesu “s njima održali nekoliko sastanaka o ovoj temi” te uputili niz protesta i zahtjeva za rješavanje ovog pitanja, na šta nisu dobili odgovore.

Osim toga, Grad Tuzla se poziva na javnu raspravu na koju se, prema njihovom saopćenju, ni Vakufska direkcija ni Rijaset Islamske zajednice nisu odazvali:

“Nosilac pripreme detaljnog plana javnim oglasom blagovremeno obavijestio vlasnike nekretnina i druge zakonite korisnike prostora na području za koje se donosi detaljni planski dokument i pozvao ih da izvrše uvid u nacrt detaljnog plana, i da se uključe u javnu raspravu, a oni se ni na koji način nisu odazvali na javnu raspravu, zakonska je pretpostavka da su saglasni sa datim nacrtom detaljnog plana i da, iz tog razloga, ne mogu naknadno postavljati bilo kakve primjedbe i uslove u procesu koji se tiče odobravanja građenja i drugih zahvata u prostoru, zbog čega nemaju valjanog zakonskog osnova da svoje eventualne primjedbe, iznose tek u postupku izdavanja urbanističke saglasnosti.”

No, i sama javna rasprava je problematična jer se postavlja pitanje javne rasprave o imovini s nejasnim vlasništvom odnosno koja može biti predmetom restitucijskih prava. Je li Islamska zajednica trebala doći na javnu raspravu o vakufskoj imovini, pa tamo nekoga vući za rukav i skretati pažnju na to. I, šta bi se promijenilo i da su Vakufska direkcija ili Rijaset došli jer Grad Tuzla se očito oglušuje na postojeću zakonsku regulativu i postupak kod Ustavnog suda Federacije BiH. Osim toga, ako je “Nosilac pripreme” obavijestio vlasnike, a među njima i IZ, da li to znači da je priznaje kao vlasnika i nosioca prava? Kako onda Grad Tuzla misli dati privatniku da gradi na tuđoj zemlji, pogotovo pod pokrenutim sudskim postupcima?

Šta dalje?

U vezi s daljnim postupcima kontaktirali smo i Predsjednika Medžlisa Tuzla dr. Amira Karića koji nam je kazao: “Zakonske odredbe kojima se zabranjuje raspolaganje nacionaliziranom i drugom prisilno oduzetom vakufskom imovinom su jasne i ne ostavljaju prostora tumačenjima koja idu u korist uzurpaciji vakufske imovine. Uvjereni smo da će najviše sudske instance pravilno sagledati pravno i činjenično stanje, te donijeti pravedne odluke kojima će zaštiti pravo na imovinu i restitucijska prava vakufa. Medžlis Islamske zajednice Tuzla čvrsto je opredijeljen za vođenje sudskih postupaka sve do donošenja odluka kojima će se zaštititi vakufska imovina.”

Proces koji predstoji je pravna bitka – i to za vakuf koji će u početkom ove godine obilježiti punih 450 godina postojanja, ali i za poštovanje zakona ove zemlje. Pravni ishod ove, po svemu sudeći, afere će, vjerujemo, biti u skladu sa zakonima.