Kako prekinuti začarani krug zarobljenika u prošlost
Deveti naučni skup u tekiji u Stocu
Naučni skup „Sufijski uticaj na oblikovanje društvenog života“u organizaciji Centra za istraživanje i unapređenje duhovne i kulturne baštine (CID) u Bosni i Hercegovini održan je u subotu 18. decembra u Stocu
Na skupu je učešće uzelo nekoliko akademskih i kulturnih radnika i istraživača. Deveti po redu skup održan je pod pokroviteljstvom reisu-l-uleme IZ u BiH dr. Husein-ef. Kavazovića. U poruci koju je, u svojstvu njegovog izaslanika, prenio sarajevski muftija dr. Nedžad-ef. Grabus, reis-l-ulema je akcentirao važnost organiziranja ovakvih skupova, ukupnog djelovanja CID-a, u koje su dominantno naglašeni posvećenost idealima vjere, nastojanje u afirmaciji znanja, razvijanje duhovnosti i snaženje svijesti o pripadanju islamskom, bošnjačkom i bosanskohercegovačkom identitetu.
Država, vjera, identitet
Uz podsjećanje da se punina spoznaje postiže kroz znanje, obrazovanje, duhovni odgoj i da bez odgoja i edeba nema promjene ljudskog stanja, muftija Grabus je otvarajući skup istakao kako je jedan od osnovnih razloga nesigurnosti i nestabilnosti današnjih muslimana neznanje i neodgoj, što dalje posljedično uzrokuje mnoge mahane, poput korupcije, nemorala, nesposobnosti organiziranja institucija, potčinjenost šejtanskim stranputicama itd. „Allah, dž.š., nas u više ajeta poziva da sjećanjem i svjedočenjem vjere u Stvoritelja svjetova sačuvamo svoju sabranost i razboritost.
Organizacijom naučnog skupa, kako je to u svom izlaganju apostrofirao šejh Halil Brzina Hulusi CID nastoji, između ostaloga, poslati poruku zajedništva i jedinstva, bez primisli na djetinjaste naivnosti da se pri tome podrazumijeva da svi moraju jednako misliti, jer se ljudi razlikuju i različiti su. Međutim, dodao je, postoje načela oko kojih se ne bismo smjeli razilaziti. U vrhu prioriteta oko kojih ne bi trebalo biti nikakvih rasprava svrstao je državu, vjeru i nacionalni identitet. „Može li bez vjere? Može, ali tada ne postoji ni oslonac ni ravnoteža i neminovan je pad. Može li bez državnog, bosanskohercegovačkog i nacionalnog bošnjačkog načela? Može, ali tada postajemo apstraktna slika koja je u posjedu silnika. U svemu tome postoji zavičajni identitet kao mirisni začin kojeg također želim istaći, jer i on često nosi snagu homogenizacije. Na ovim naučnim skupovima stoga mi, među ostalim, želimo doprinijeti oživljavanju Stoca, važnog hercegovačkog grada koji se nalazi na tromeđi. Ovo je granica. Poručujemo ovo je naš grad. U njemu čvrsto stojimo i ni pedlja nećemo odstupiti“, kazao je šeh Brzina, dodavši kako ljudi u Stocu nisu imali „privilegiju“i priliku otuđiti se, jer im to okolnosti života nisu dopustile.
Živjeti od prošlosti ili pripremati se za budućnost?
Prisutne je podsjetio i na bošnjačke velikane koji su rođeni u Stocu. Među njima je spomenuo, nažalost bosanskohercegovačkoj javnosti skoro nepoznatog Stočanina rahmetli Asafa Durakovića, šejha halvetijskog i rifaijskog tarikata koji je ukopan uz najviše vojne počasti vojske SAD-a. U svojoj tekiji u Voterfortu, blizu Nijagarinih vodopada, okupljao je derviše među kojima su bili i stručnjaci za nuklearnu fiziku, a on je bio jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za osiromašeni uranij. Bio je pukovnik američke vojske, naučnik s pet doktorata. Govorio je šest jezika. Napisao je više od 250 naučnih radova u priznatim međunarodnim časopisima. Njegov književni opus uključuje istraživanja i radove iz islamskih nauka i tesavufa. Osnovao je i bio direktor Instituta za životne nauke u Vašingtonu i Njujorku u kojem je zbrinuo stotine djece pogođene ratom; iz Bosne, Čečenije, Afganistana. Kao stručnjak za nuklearnu medicinu obraćao se pred Kongresom SAD-a, Evropskim parlamentom i oba doma japanskog parlamenta. Ostavio je vasijet da mu se tevhid prouči u Bosni i Hercegovini. Mnogi su ga svojatali, ali za Asafa Durakovića nikada nije bila upitna njegova pripadnost. “Njegov primjer je odgovor na današnju temu. Na tom primjeru se vidi koliko je neodrživo, da ne kažem smiješno, širenje priče o dervišima kao pasivnim asketima koji idu od vrata do vrata moleći za komad hljeba što se u literaturi spominje kao glavna osobenost njihovog puta. Ova romantizirana slika dervišluka je i danas jedna od prvih zabluda koja se uzgaja širom zapada. Nažalost, gorka je istina da je većina građana u BiH saznala za rahmetli Asafa Durakovića tek kada je preselio“, kazao je šejh Brzina. U ovom, kao i svim drugim primjerima iz naše slavne prošlosti, šejh Brzina uočio je ništavnost ukoliko u njima ne prepoznajemo poticaj i potrebu vlastitog truda i zalaganja u činjenju dobra i odvraćanju od zla.
Raznovrsne teme naučnog skupa
Na skupu su o temama: Značaj i uloga hanikaha prema mišljenju Mehmed-ef. Handžića, Sufijski prinosi za socijalnu pravdu na primjeru Abudlvehaba Ilhamije-bosanskog Socratesa, Mjesto i uloga zavije Dana Halila u procesu prihvatanja Islama i razvoju islamskih institucija na području Kaknja, Derviš i vladar: oblikovanje pojedinca, društva i vlasti u tesavvufskom književnom narativu, Riječi pira Nakšibenda u Džamijevom djelu Nafaḥāt al-uns min Ḥaḍarāt al-quds, Zikr kroz prizmu kur'anskih ajeta i Poslanikovih hadisa, Halvet kao sredstvo “dekontaminacije” u savremenom društvu, Kratki osvrt na temeljna vjerovanja Alevija, Uticaj Džunejda Bagdadija na društvene prilike u 3. stoljeću po hidžri, Doprinos sufijskih šejhova u odbrambeno-oslobodilačkom ratu u BiH (1992-95.), Osnivanje, ciljevi i djelovanje CID-a, Tesavvufska vezanost Stoca za Oglavak govorili: dr. Ferid-ef. Dautović, prof. dr. hfz. Nevad Kahteran, prof. dr. Ismet Bušatlić dr. Amina Šiljak-Jesenković, doc. dr. Elvir Musić, mr. hfz. Salih-ef. Halilović, dr. Senad Hasanagić, dr. Samed Omerdić, mr. hfz. Lejla Boškailo, mr. šejh Haris Hadžić, mr. Suad Mujakić i mr. Zajim Kruško, dok će radovi šejha dr. Edina Urjana Kukavice, Filipa Mursela Begovića i šejha dr. Senad-ef. Agića o preispitivanju i (re)definiranju uloge duhovnosti u savremenom dobu, tesavvufu današnjice na razmeđu između prošlosti i sadašnjosti, mistike i realnosti i kontinuitetu i revivalizmu sufijske misli i prakse kao autentične bosanskohercegovačke tradicije biti uvršteni u zbornik radova.