Posjeta porodici rahmetli Hasan-ef. Hilića
Predsjednik Medžlisa Bužim mr. Eniz Veladžić, glavni imam Mehmed-ef. Harčević i penzionisani imam Nijaz-ef. Hadžić s predstavnicima džemata Todorovo Hamdijom ef. Kovačevićem i Osmanom Sulejmanagićem 19. decembra 2021. godine posjetili su porodicu rahmetli Hasan-ef. Hilića istaknutog imama, hatiba i muallima koji je tačno prije jedanaest godina preselio na ahiret u 61. godini života. Posjeta je upriličena kako bi se bez obzira na vremensku distancu porodici ovog imama kazalo da nije zaboravljena i u isto vrijeme izrazila zahvalnost za sve što je Hasan-ef. učinio za Islamsku zajednicu, bužimski Medžlis, a i džemat Todorovo.
U porodičnoj kući u gradu Cazinu goste su otvorena srca i puni zadovoljstva primili sin Izudin, kćerka Azra i supruga Fata-hanuma. Razgovaralo se o raznim iskustvima, situacijama, pregalaštvu, teškim momentima, uspjesima, postignućima i dogodovštinama čijih je sudionik bio Hasan-ef. a dobrim dijelom i njegov dugogodišnji radni kolega Nijaz-ef. Sin Izudin, inače magistar pedagogije, višegodišnji imam u džematu Todorovska Slapnica, sada direktor Socijalno-pedagoške životne zajednice, je izrazio dobrodošlicu musafirima iz Bužima i Todorova i zahvalio se na posjeti te kazao: „Ovo govori o tragu dobra koje je iza sebe ostavio moj rahmetli babo, o uvažavanju njegovog rada i djelovanja ali i o izgrađenosti kulture ophođenja koju iskazujete i koje nam, nažalost, nedostaje.” Predsjednik Eniz Veladžić, uručujući novčanu i druge hedije Fata-hanumi, a imam džemata Todorovo Hamdija-ef. i blagajnik Osman još iz vakta dok je Hasan-ef. službovao, uručujući novčanu hediju su rekli: “Hasan-efendiju je Allahovom voljom smrt zatekla u našem džematu. Njegovo preseljenje iznenadilo je svakog ko ga je poznavao, pogotovo njegove najbliže. Šesnaest godina rada, jedno vrijeme u teškim i neizvjesnim okolnostima, vrijedno je pažnje i zahvalnosti.”
Hasan-ef. Hilić je rođen u Lubardi kod Bužima 1949. godine. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu s odličnim uspjehom 1971. godine, a uz rad je završio Fakultet političkih nauka u Sarajevu, odsjek sociologija. Od završetka medrese radio je u džematu Varoška Rijeka, MIZ Bužim, do 1994. godine kada prelazi u džemat Todorovo, MIZ-e Velika Kladuša. Sa džematom Varoška Rijeka sagradio je krasnu džamiju, svečano otvorenu pred samu agresiju na Bosnu i Hercegovinu 1991. godine, a sa džematlijama u Todorovu obnovio je mjesnu džamiju sa dvije munare, koja je u toku agresije pretrpila velika oštećenja. U dva mandata bio je glavni imam MIZ Velika Kladuša i na toj dužnosti smrt ga je zadesila. Od 1995. godine skoro deceniju je bio je angažovan u medresi Džemaludin Čaušević u Cazinu na više predmeta. Na poslijeratnim izborima biran je za potpredsjednika Udruženja ilmijje Bosne i Hercegovine. Povodom obilježavanja 10 godina rada Udruženja ilmije u okviru IZ u BiH, 12. novembra 2008. godine, Glavni odbor mu je dodijelio plaketu i novčanu nagradu za poseban doprinos u promovisanju institucije imama kroz objavljivanje stručnih tekstova. Na desetogodišnjicu od obnavljanja rada Bihaćkog muftijstva, 09. oktobra 2003. godine primio je priznanje za dugogodišnje uspješno i predano služenje Islamskoj zajednici. Objavio je više od stotinu tekstova u raznim glasilima. Bio je stalni saradnik Islamske revije „Muallim“i dobitnik Priznanja za dopisničku saradnju u islamskim informativnim novinama Preporod. Autor je knjige „Džamije Velike Kladuše“. U svom muallimskom radu osnovama islama podučio je na hiljade, a za završne ispite pripremio je više stotina učenika. Umro je 19.12.2010. godine.