„Ilahinama“- poezija govora duše
Promocije
„Ilahinama“je najnovije izdanje Izdavačkog centra Rijaseta IZ u BiH „El-Kalem“i Naučnoistraživačkog instituta Ibn Sina.
UVelikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu je 22. decembra organizirana promocija knjige „Ilahinama“autora Feriduddina Attara u prijevodu dr. Mubine Moker i prepjevu Hadžema Hajdarevića. Pored dr. Moker i književnika Hajdarevića, knjigu je promovirao dr. Rešid Hafizović, a pozdravne riječi uputili su reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović i ambasador Islamske Republike Iran u Bosni i Hercegovini Gholamreza Alimohammad Ghelichkhan.
Reisu-l-ulema je u svom obraćanju naglasio da je Feriduddin Attar pokazao da se o vjeri, moralu, etici i pravdi može govoriti na mnogo načina, a ne samo jezikom teologije i prava, te da je prijevod „Ilahiname“na naš jezik svojevrsno bosansko rođenje ovog pjesnika.
- Pred nama je knjiga autora za kojeg jezik nije bio samo sredstvo kojim se služio u namjeri da prenese svoje nadahnuće. On je iskušavao njegove mogućnosti u nastojanjima da izrazi najdublje ushićenje pred Božijim licem, koje se ogleda u stvorenom svijetu koji iščezava. Attar je, usudio bih se reći, pjesnik tevhida. ‘Jer tevhid je čista moja poezija, njezin govor i zvuk i džennetu prija', kaže on na jednom mjestu u „Ilahinami“- rekao je reisu-l-ulema.
Dr. Moker je naglasila da je realizacija projekta trajala sedam godina, te ukazala na trud književnika Hadžema Hajdarevića „koji je svojim poetskim umijećem pokazao svu leksičko-semantičku raskoš bosanskoga jezika na kojem je moguće iskazati najprofinjenije sufijske neizrecivosti.“
Osvrnuvši se na svoje iskustvo upjevavanja “Ilahiname” Hajdarević je rekao:
- „Ilahinama“je spjevana u 6.685 distiha, a upjevavanje ovog djela jedno od najugodnijih poetskotvornih iskustava u mom životu, kao i jedno od najdražih.
Kao promotor, akademik Rešid Hafizović je govoreći o Attaru koji na egzegetski način izlaže sadržaj svoje „Ilahiname“istakao:
- Sadržajem se njegova duša uzvraća Kur'anu pod čijim vidom je Bog načinio svoj posljednji i najsavršeniji samoiskorak prema najzad dozreloj ljudskoj civilizaciji.