I kada ti uskrati, Svemogući ti obilno daruje
,,Kada bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje. (Eš-Šura, 27)
,,Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu sve zna i sve može.“( Eš-šura, 49-50)
Udosezanju nekih tajni i razumijevanju zamršene životne stvarnosti i brojnih proturječja, može nam pomoći razmišljanje o djelovanju dva Božija lijepa Imena: El-Kabid i El-Basit. Ova dva lijepa Božija imena znače: Allah Svemogući i Sveznajući steže i uskraćuje jednima, a obilno daruje i pruža drugima. Ovim lijepim imenima Svemilosni nas opominje da otvorenog uma i budna srca posmatramo životne krajnosti i da u njima ne prepoznajemo inherentnu nepravdu, već da u nerazjašnjivim razlikama razotkrivamo duboku mudrost Božijeg stvaranja i Njegove veličanstvene odredbe.
Da bi izbjegli ekstremne pozicije euforije i razočarenja, da bi bili svjesni postojanja drugoga pored sebe, da bi bili upućeni i oslonjeni jedni na druge, nužno je da ljudi spoznaju neraskidivu povezanost ova dva lijepa Božija imena. Vjernikova životna orijentacija i pozicija je inače smještena između krajnjih pozicija; između nade (ErRedžā') u Allahovu milost i pomoć, i straha (El-Havf) od Allahove kazne. Da bi izgradio svijest da bez Božije pomoći neće uspjeti shvatiti, prihvatiti i prevladati krajnosti života, vjernik se mora nadnijeti nad božansku mudrost da je On, Allah, Vladar svih svjetova -El-Kabid i El-Basit – Onaj koji uskraćuje i obilno daruje, Onaj koji steže jedne hâlove, a pruža druge.
Taberani i drugi bilježe od Enesa, r.a., hadis u kome Uzvišeni Allah kaže: “Ima Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim siromaštvo, pa kada bih im dao bogatstvo, to bi ih pokvarilo. A ima Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim bogatstvo, pa kada bih ih učinio siromašnima, to bi ih pokvarilo. Ima i Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim zdravlje, pa kada bih ih učinio bolesnim, to bi ih pokvarilo. A ima i Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim bolest, pa kada bih ih učinio zdravim, to bi ih pokvarilo. A ima i Mojih robova koji traže određenu vrstu ibadeta pa ih Ja u tome spriječim da ne bi zbog toga pali u samoljublje (udžb). Zaista Ja određujem za Svoje robove po Svom znanju onoga što je u njihovim srcima. Ja sam onaj Koji sve zna i Koji je o svemu obaviješten. “
Kaže se da uzvišeni Allah steže, uzima, sadaku od bogataša, tu sadaku steže kabulom (prihvaćanjem), a potom je pruža, rasprostire, siromasima i onima kojima je potrebna. Uzvišeni Gospodar steže stanje siromaha kako bi ih kušao da vidi hoće li biti strpljivi, a On sve to već unaprijed zna, a pruža, razrahati, živote bogataša, da vidi hoće li Mu zahvalni biti. Stegnute nafake, siromasi Ga mole za povećanje nafake i očekuju je, a prekomjerne nafake, bogati vjernici mole Ga da onaj dio imetka koji nije njihov, koji im je pozajmljen, koji im je povjeren da ga daju onome komu pripada – siromasima, nevoljnicima i svemu na Allahovom putu, pa višak nafake daju. Tako se u društvu postiže harmonija, tako nas Lijepa Božija Imena uče kakav bi to svijet Stvoritelj volio da mi uredimo, u kakvom svijetu da živimo i kako da se jedni prema drugima, i prema svijetu, ophodimo.
U predaji zabilježenoj u Musnedu Ahmeda se kaže: «Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio skupa sa svojim ashabima pa se nasmijao. On tada upita svoje ashabe: - Zar me nećete pitati zašto sam se nasmijao. Oni upitaše: - Zašto si se nasmijao, Allahov Poslaniče. On reče: - Začudio sam se situaciji vjernika, njegova svaka situacija je dobro za njega. Ako ga zadesi nešto što voli, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nešto što ne voli, strpi se pa mu opet bude dobro. Nije svako u takvoj poziciji da mu je uvijek dobro, osim vjernik.”
Zato se braćo i sestre u svakom halu, životnoj situaciji ponašajmo postojano, u čvrstom vjerovanju i uvjerenju da u mnogo čemu što proživljavamo kao nepravdu i doživljavamo kao uskraćenost postoji i neko više, razumu nedokučivo, dobro za nas. U Božijem rasporedu uloga i stanja na Zemlji mi nismo jedini kormilari svoje sudbine, nismo ni konačni presuditelji, niti smo u stanju saznati onu krajnju svrhu stvaranja i odredbe koju jedino Allah posjeduje.
Ogromna je snaga imana potrebna da Svemilosnom budemo zahvalni u kušnjama i strpljivi u nedaćama. Samo će istinski vjernici kušnju doživljavati kao priliku za zahvalnost, a nedaću kao ispit strpljivosti.
Pomozimo sami sebi namazom i strpljivošću da postignemo Njegovu blizinu koja će nam biti najbolja zaštita, podrška i utjeha: ,,O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih.“(El-Bekare, 153)
Neka nas tuga i brige ne udalje od zahvalnosti Njemu, neka nas oskudica ne spriječi da Mu zahvalni budemo, neka bogatstvo ne učini naša srca tvrdokornim i zastrtim od Njegove upute i milosti koju On daruje kome i kada hoće, neka nas vlast i moć ne učine bezosjećajnim za kušnje i patnje drugih.