Medrese osvjetljavaju ove prostore ilumom, edebom i ruhanijetom
Svečanom akademijom obilježena 485. godišnjica kontinuiranog odgojno-obrazovnog rada Gazi Husrev-begove medrese
Upovodu 485 godina postojanja i kontinuiranog rada, 7. januara u amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese upriličena je Svečana akademija povodom Dana Gazi Husrev-begove medrese. Tako je i pored pandemije virusa COVID-19, a uz poštivanje epidemioloških mjera Kriznog štaba obilježen Dan Medrese, naše najstarije obrazovne institucije, te sumirani rezultati rada kao i dodijeljena posebna priznanja za afirmaciju njezinim svršenicima, profesoru na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Orhanu Bajraktareviću, i profesoru na Filozofskom fakultetu UNSA Ismailu Paliću.
Svečana akademija počela je ašeretom kojeg je proučio hfz. Omer Zulić, profesor Kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi, da bi po riječima dobrodošlice doc. dr. hfz. Mensur Malkić, direktor Medrese, istakao da su na Svečanoj akademiji, upriličenoj za učenike i učenice Gazi Husrev-begove medrese dodijeljene 322 pohvale i nagrade najuspješnijima.
Također, uputivši pohvale i profesorima i tehničkom osoblju, direktor Malkić je uručio priznanje Mirzetu Hamziću i Mirsadi Hadžić. Zahvalnice za nesebičnu pomoć i saradnju u projektima koje je realizirala Gazi Husrev-begova medresa, ovom prilikom, uručene su i: prof. dr. Farisu Gavrankapetanoviću, direktoru Bošnjačkog instituta Fondacija Adila Zulfikarpašića, mr. Jakub-ef. Salkici, glavnom imamu Medžlisa Islamske zajednice Zenica, Sakib-ef. Beganu, imamu džemata Prusac, Zudija-ef. Ridžalu, imamu džemata Balačići, kao i ljekarima prim. dr. Naili Beganović i prim. dr. Bakiru Serdareviću za dugogodišnju brigu o zdravlju učenica i učenika Gazi Husrev-begove medrese.
Posebno priznanje koje se dodjeljuje zaslužnim svršenicima Medrese koji su svojim radom doprinijeli i doprinose afirmaciji Gazi Husrev-begove medrese ove godine pripalo je prof. dr. Orhanu Bajraktareviću i prof. dr. Ismailu Paliću. Plakete laureatima je uručio direktor škole dr. hfz. Mensur Malkić.
Laureati - profesori Bajraktarević i Palić
U biografiji ovogodišnjeg laureata prof. dr. Orhana Bajraktarevića pročitano je: “Rođen je 1956. godine u Špionici, općina Srebrenik. Završio je petogodišnju Gazi Husrev-begovu medresu i Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Zvanje magistra stekao je na Filozofskom fakultetu a doktorirao na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu na kojem danas, na Katedri za islamsku filozofiju, u statusu redovnog profesora, predaje nastavne predmete na sva tri ciklusa studija iz naučnih oblasti filozofije, islamske filozofije, arapske filozofije, filozofije religije, filozofije etike, derviške filozofije, filozofije arapskog jezika. Saradnik je Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Prof. dr. Orhan Bajraktarević vezan je za klasičnu i savremenu filozofsku i religioznu misao Ibn Rušda i njen utjecaj na modernu arapsko-islamsku i evropsko-balkansku filozofiju i kulturu, za religije i kulture Istoka u cjelini, a posebno islama, islamske kulture i tradicije u Bosni i Hercegovini. Prof. dr. Bajraktarević obavljao je funkciju glavnog urednika Islamskih informativnih novina Preporod, a vanjski je saradnik izdavačkih kuća El-Kalem i Dobra knjiga. Objavio je knjige: Sarajevski uvod u arapsku filozofiju (kritika kritike filozofa), Savremena arapska filozofija s elementima filozofije religije, (Ibn Rušd i epoha modernosti: mediteransko-balkanski pogledi), Filozofija života u islamu (tradicija, identitet, savremenost) u koautorstvu s prof. dr. Almirom Fatićem te Islamozofski eseji (ka kritici muslimanskog uma).”
Nakon uručenja priznanja koje mu je dodijeljeno, profesor Bajraktarević je kazao kako je sam ovaj čin, ujedno, skretanje pažnje i svjetla na filozofiju, na autentičnost filozofskog i religioznog mišljenja čime se Medresa uključuje i u međunarodni proces.
- Ovim činom Medresa skreće pažnju na važnost filozofije i filozofskih nauka, logike, etike, estetike, teorije spoznaje i gnoze, na važnost arapske tj. islamske filozofije posebno i religioznih filozofija i filozofije objavljenih religija, kršćanske i jevrejske filozofije. Na važnost svetog teksta Kur'ana, Biblije, Petoknjižja u filozofiji i obratno, na važnost filozofske misli i filozofskog uma unutar objavljenog vjerskog teksta i njegove historijske realizacije, na filozofiju, na islamsku filozofiju, kulturu, religiju i umjetnost našeg doba, posebeno u Bosni i Hercegovini, rekao je Bajraktarević.
Iz biografije laureata prof. dr. Ismaila Palića navedeno je: “Rođen je 10. augusta 1969. godine u Krivačama kod Han-Pijeska. Osnovnu školu pohađao je od 1976. do 1984. godine u Podžeplju, nakon čega se upisuje u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, koju je završio 1988. Sljedeće, 1989. godine započinje studij na Odsjeku za južnoslavenske jezike Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na studijskoj grupi Srpskohrvatski jezik i jugoslavenska književnost. Diplomirao je 1993. godine, a doktorsku disertaciju „Dativ u savremenom bosanskom jeziku“na istom fakultetu odbranio je 2006. Sljedeće, 2007. godine izabran je u zvanje docenta, 2010. godine u zvanje vanrednog profesora, a 2016. u zvanje redovnog profesora. Prof. dr. Ismail Palić trenutno je rukovodilac Doktorskog studija lingvističke bosnistike na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Tokom čitave svoje bogate naučne karijere prof. dr. Ismail Palić bio je ili je još uvijek član brojnih profesionalnih organizacija, među kojima: Pravopisne komisije za izradu prvog Pravopisa bosanskoga jezika (1996), Bosanskog filološkog društva, čiji je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik; zatim urednik ili član redakcije više lingvističkih časopisa. Osim na svom matičnom fakultetu, predavao je ili predaje u različitim aranžmanima na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, Filozofskom fakultetu
u Zagrebu, Filozofskom fakultetu u Osijeku, Filozofskom fakultetu u Rijeci, Pedagoškom fakultetu u Sarajevu, Medicinskom fakultetu u Sarajevu i dr. Posebno mjesto u njegovom naučnom opusu zauzimaju Gramatika bosanskoga jezika (iz 2000. godine) i veliki Rječnik bosanskoga jezika (iz 2010. godine).
U svom obraćanju profesor Palić, između ostaloga je rekao: “Priznanjem je Medresa, a time i Islamska zajednica, prepoznala bosanski jezik kao jednu od strateških oblasti u kojima treba djelovati i na koju se moramo bazirati ukoliko želimo sačuvati vlastiti kulturni identitet.”
Govoreći o značaju Medrese kao jednoj od najvažnijih institucija ne samo Bosne i Hercegovine, Bošnjaka, nego općenito Balkana on je posebno akcentirao da je to škola koja brine ne samo o obrazovanju svojih učenika, kadrova - nego i njihovom odgoju. “Stoga je uloga Medrese najjača u tom domenu - da obrazuje kadrove koji će ne samo biti sposobni za posao kojim se bave i koji će obavljati u budućnosti nego da to rade čestito, puna srca i s punom odgovornošću. To je najvažnije”, poručio je prof. Palić.
Na kraju Svečane akademije, zamjenik reisu-l-uleme prof. dr. Enes Ljevaković, čestitavši 485. godišnjicu Gazi Husrev-begove medrese direktoru Malkiću, zaposlenicima i učenicima Medrese, kao i ovogodišnjim dobitnicima priznanja, zahvalnica i plaketa ukazao je na značaj Gazi Husrev-bega i njegovih hajrata za Islamsku zajednicu i naš narod.
Obrazovni kadrovi vode ka miru i sigurnosti
- Računajući po hidžretskom kalendaru ove godine u mjesecu redžebu navršit će se 500 godina od dana sačinjavanja vakufname o utemeljenju Medrese. To se desilo u mjesecu redžebu 943. hidžretske godine. Uvijek se ovim povodom prisjećamo ličnosti i djela velikog Gazije, vakifa, hair-sahibije i neimara Sarajeva i Bosne, viteza u ratu, graditelja u miru. Sjećanje na Gaziju inspiriše nas, hrabri i usmjerava i kad treba graditi i kad treba braniti, razvijati i unapređivati izgrađeno. Gotovo pet stoljeća njegovi hajrati, posebno Medresa, Biblioteka, Džamija i Hanikah osvjetljavaju ove prostore ilumom, edebom i ruhanijetom - duhovnim vrijednostima - rekao je dr. Ljevaković.
Govoreći o povijesti i sudbini Gazi Husrev-begovog hanikaha, Ljevaković je ukazao na prepreke i perspektive akcentirajući: “Ono što se dešavalo tokom 20. stoljeća, razaranja kojima je Bosna bila izložena tokom dva svjetska rata i naročito u posljednjoj agresiji, a potom obnova porušenih i devastiranih objekata, međuljudskih i međuetničkih odnosa, pa opet prijetnje ponavljanjem zločina, čemu svjedočimo ovih dana, samo su potvrda davno izrečene Kreševljakovićeve konstatacije, koju trebamo razumjeti i kao upozorenje na potrebu budnosti. Kao odgovorni ljudi dužni smo ozbiljno poraditi na odabiru, profiliranju i usmjeravanju naših budućih kadrova, i ulagati u njihovo usavršavanje. Obrazovani i osposobljeni kadrovi najbolje će poznavati prohodnost puteva koji vode prema napretku, miru i sigurnosti. Tim putevima vodit će svoj narod i svoju zemlju. Mislim da je veliki Gazija upravo to imao na umu prilikom sačinjavanja svoje vakufname.”