Ko ispunjava, a ko ne ispunjava svoja obećanja?

„Nemoj nikako i nikada pomisliti da Allah neće održati i ispuniti obećanje Svoje poslanicima Svojim! Allah je uistinu Silni i Strogi. Na Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa i kad se svi pojave i iziđu pred Allaha Jednoga, Svemoćnoga i nad svime i svakim Bdijućeg.“(Ibrahim, 47. i 48.) Da Allah, dž.š., neupitno i nepobitno u cjelini i komplementarno i pojedinačnostima, posebnostima i općenitostima ispunjava sva svoja obećanja i na dunjaluku i na ahiretu priznat će i prokleti šejtan na Sudnjem danu, kada bude sve riješeno i presuđeno šejtan će se obratiti ljudstvu i stvorenjima. Allah vam je pravo i istinito obećanje dao, obećao i zagarantovao i u potpunosti ispunio, a ja sam sva svoja obećanja vama iznevjerio i izigrao! Ali ja nad vama nikakve moći, vlasti i sile nisam imao, osim što sam vas preko vaših misli, mašte i želja pozivao zlu i grijehu i vi ste mi se odazivali. Zato što ste bili naivni i povodljivi ne korite i ne krivite mene, već korite sami sebe. Danas niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja ne priznajem i nemam ništa s tim što ste me prije Njemu u bilo čemu ravnim smatrali. Doista, zločiniteljima, nasilnicima i mračnjacima slijedi i pripada bolna kazna i patnja.“(Ibrahim, 22).

Uistinu, prokleti šejtan nema nikakvu izvanjsku efektivnu vlast i moć nad ljudima i stvorenjima. Ne upravlja i nema vlast ni nad svemirom, ni nad prirodom, ni nad zemljom, ni nad zrakom, ni nad svjetlom, ni nad vremenom, ni nad prostorom, ni nad kretanjem, ni nad anorganskim ni nad organskim, ni nad biljnim, ni nad životinjskim, ni nad ljudskim svjetovima i stvorenjima. Bez obzira što je Allah, dž.š., čovjeka i ljudsku vrstu darovao objavama, poslanicima kao komplementarnim uzorima i primjerima praktičnog života i primjeniteljima objava i bez obzira što je čovjeku i ljudskoj vrsti podarena mašta, pet osjetila: razum, um, svijest, savjest, govor, učenje, pamćenje, sjećanje, sloboda i što su ljudi učinjeni halifama - povjeriteljima i imamima - prvacima među stvorenjima na zemlji, paradoks nad paradoksima je da prokleti šejtan od svih vidljivih stvorenja najveći utjecaj i pogubni efekat navođenja i zavođenja na grijeh i krivi put ima na ljudsku vrstu. Pri tome se mora naznačiti da on nema moć i vlast nad ljudiskim tijelom - džismom i njegovim organima, rukama, nogama, stomakom, srcem, plućima, glavom, da nije izvor ničijeg zdravlja, života, opskrbe, plate, nafake, žene, djece, porodice i da u njegovoj moći i vlasti nije ni sud, ni tužiteljstvo, ni policija, ni vojska, ni pošta, ni škole, ni mediji, ni fakulteti, ni univerziteti, ni fabrike ni obradivo zemljište, ni voće, ni povrće, dakle ništa osim lažnih, podlih, prizemnih, podmuklih, pustih, prokletih i pogubnih obećanja koja nikada nije ni mogao izvršiti i ispuniti. Četiri su ključna preko kojih on ljudsku vrstu preko nezaustavljive mašte i nekontrolisane misli počevši od praoca Adema i pramajke h. Havve navodi i zavodi u od Allaha podarenoj, slobodi na grijeh i krivi put: „I šejtan im (h. Ademu i h. Havi) poče bajati, šaptati da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im bila skrivena i zaštićena. I reče im: „To što vam vaš Gospodar ovo drvo zabrani samo je zbog toga da ne biste meleki postali (promijenili vrstu) ili da ne bi besmrtni bili.“(El-Ea'raf, 20.) „Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: ‘O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo, vlast i moć koja neće nikada nestati i prestati.“(Taha, 120.) Sve to što šejtan preko Adema, a.s., nudi ljudskoj vrsti je negiranje i izlaženje iz okvira Allahovog zakona i oblika Njegovog stvaranja. To je, da čovjek može postati melek i promijeniti vrstu i tako nadići prostor, da će postati besmrtan i tako nadići vrijeme i zaustaviti ciklus rađanja i umiranja, da će doseći drvo besmrtnosti i da će zadobiti beskonačnu i nikim i ničim organičenu vlast koju posjeduje samo Stvoritelj i Gospodar svih svjetova i stvorenja. Jedini šejtanov cilj jeste navesti, zavesti i izvesti čovjeka i ljudsku vrstu, pomoću rasplinute mašte i nekritične i nekontrolisane misli na koje on utječe, iz okvira, formi, oblika, sadržaja i zakona u kojima ih je Allah stvorio i odredio da u njima žive. Malo koji čovjek na vlasti može zamisliti da će je na miran način u sreći, radosti i zadovoljstvu, bez obzira na zakon i utvrđenu proceduru, predati nekome drugome. Rijetki su ljudi, pravi izuzeci, pa možda ih i nema koji su sretniji i kada odlaze s vlasti nego kad su došli. Mada je svaki čovjek, bez izuzetka, smrtan, koliko stvarno ima ljudi, bez obzira koliko im je godina, koji stvarno razmišljaju o zemaljskom kraju, o povratku svome Gospodaru i čime se pripremaju za taj povratak? Poslanik u predaji kaže da se starenjem u insanu dvije želje povećavaju: želja za imetkom i želja za životom. Allah nas nije stvorio da beskonačno ostanemo na zemlji. To je šejtanova vesvesa.

Stvoreni smo da ispunimo svoju misiju i da se vratimo svome Gospodaru i položimo samo pred Njim ispit za svoj život, vjeru, moral i odnose prema ljudima i stvorenjima. Neki ljudi kažu čovjek je biće uma, drugi razuma, treći biće mišljenja, četvri biće umjetnosti, peti biće kulture, šesti biće religije, sedmi biće osjetila, osmi biće invencije, deveti biće emocija, deseti biće ljubavi, jedanaesti biće intuicije, dvanaesti biće mašte, trinaesti biće svijesti, četrnaesti biće samosvijesti, petnaesti biće savjesti, šesnaesti biće ideja, sedamnaesti biće percepcije i apercepcije, osamnaesti biće imaginacije, devetnaesti biće vizije, dvadeseti djelomične slobodne volje, dvadeset i prvi biće etike i morala, dvadeset i drugi biće artikuliranog, jasnog i razgovjetnog govora, dvadeset i treći biće egzistencije i stvarnosti, dvadeset i četvrti biće rada i društvene prakse, dvadeset i peti biće pamćenja i sjećanja, dvadeset i šesti biće instinkata, s osnovnim instinktima - idom, libidom i erosom, dvadeset sedmi biće interesa, koristi i dobiti, dvadeset i osmi biće politike, povjerenja, vođenja, rukovođenja, dvadeset i deveti biće društvenosti, društvenog, društva i zajednice, trideseti biće senzacije i iznenađenja, trideset prvi biće strasti i požude i trideset i drugi biće igre, užitka, poroka i zabave - homo ludens. Ovo su, ustvari, samo svojstva, karakteristike i pojavne manifestacije, a ne suština i bit. Sa stajališta islama, na temelju Kur'ana i sunneta, čovjek je u biti Božije stvorenje koje u znak zahvalnosti i priznanja treba robovati i vjerovati svome Stvoritelju. Strateški ideal i cilj prokletog šejtana jeste vezati i zakovati insana za neku njegovu odliku ili svojstvo kao što je govorio filozof Decartes: „Cogito ergo sum“- Mislim, dakle postojim, ili ga zakovati i zalijepiti za biljku, drvo u džennetu, bilo koju životinju ili stvorenje samo da ga odvoji od Jedinog Stvoritelja. Zato šejtan najviše utječe na čovjeka i ljude preko mašte, misli, namjere i ideja, jer to prethodi svakom procesu, aktivnosti, pojavi, ponašanju, djelatnosti i praksi od presudnog je značaja imati pravo, ispravno mišljenje, maštu, namjeru i ideju. Unutrašnji temelj za to je istina, a izvana logika. Logičan biti znači biti naravan, prirodan, jasan i razgovjetan, razložan sam po sebi na temelju istine razumljiv i uvjerljiv, realan i objektivan. Zato je logika teorijsko-spoznajna disciplina o elementarnim principima i oblicima pravilnog mišljenja i dostupne spoznaje.