Novo priznanje djelu akademika Durakovića
Nakon objavljivanja na arapskom
Akademik Esad Duraković je plodan i osoben bosanskohercegovački autor i prevodilac s arapskog jezika, aktivan na intelektualnoj i društvenoj sceni. Osim što je preveo Kur›an na naš jezik (Svjetlost, 2004), preveo je i svjetski poznat produkt muslimanske kulture - Hiljadu i jednu noć (Ljiljan, 1999).
Studiju Esada Durakovića pod naslovom Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta, objavila je izdavačka kuća Tugra iz Sarajeva 2007. godine. Iste godine knjiga je dobila priznanje „Autor 2007. godine“od strane Udruženja izdavača i knjižara BiH.
Potom je studija objavljena na arapskom jeziku u Kuvajtu (Dr. 'As‘ad Dūrākūf ītš, ‘Ilm al-Šarq. - Mu'assasa Jā'iza ‘Abd al-‘Azīz al-Bābtīn li al-'ibdā‘ al-ši‘rī, al-Kuwayt, 2010, 384 pp., tarjama: ‘Adnān Hasan) i na engleskom jeziku (Orientology. The Universe of the Sacred Text, Translated by Amila Karahasanović. - The Fonudation of Abdulaziz Saud Al-Babtins Prize for Poetic Creativity, Kuwait, 2010, 341 pp.)
Godine 2015. studiju je obavio čuveni londonski izdavač Routledge (The Poetics of Ancient and Classical Arabic Literature. Orientology. – Routledge, Taylor and Francis Group, Culture and Civilization in the Middle East, London and NewYork, 2015, 262 pp. ISBN-13: 978-1138854673)
Godine 2019. studija je objavljena u Jordanu, uz sugestiju izdavača za naslov Min al-’istišrāq ‘ilā ilm al-šarq (Od orijentalistike do orijentologije), tarğ ama: ‘Adnān Hasan (izdavač: alĀn nāširūn wa muwazzi̒ ūn, Ammān, 2019, 394 str. ISBN 978-9923-13-107-7).
Najzad, Jordanska akademija nauka je ovog mjeseca (8. 12. 2021.) godine dodijelila ovoj studiji priznanje za jedan od dva najbolja prijevoda na arapski jezik u 2021. godini. Iako se priznanje dodjeljuje sirijskom prevodiocu Adnanu Hasanu, razumije se da je to istovremeno i priznanje studiji bosanskohercegovačkog akademika. Redaktor ovog drugog arapskog izdanja i autor predgovora, prof. dr. Salah Džarrar (bivši rektor Univerziteta u Ammanu, profesor arapske književnosti koji je specijalizirao metodologiju nauke o književnosti u Velikoj Britaniji), napisao je između ostaloga da je ova studija apsolutni novum u pristupu arapskoj književnosti, odnosno kulturi.
Centralno mjesto u studiji posvećeno je stilskim figurama poređenje i metafora. Cijela antička i klasična arapska književnost posmatra se kroz ove dvije figure, ali i poimanje svijeta općenito na temelju te dvije stilske figure: antičkom arabljanskom poezijom dominira figura poređenja i i u skladu s tim „plošno“poimanje svijeta, a potonja dominacija kur'anske metafore revolucionira to poetološko načelo, ali i poimanje svijeta općenito. Iako je studija, na prvi pogled, književnoteorijska, odnosno poetološka, ona je u vrlo širokom značenju i bitno tefsirska jer autor cjelokupnu klasičnu orijentalno-islamsku kulturu tumači kao univerzum kur'anskog teksta, odnosno – dokazuje kako je ta kultura u cjelini u „gravitacijskom polju“kur'anskog teksta i poetike.