Ljubav i molitva u doba pandemije
Religijske vođe i odgovornost
Religijske zajednice uživaju visok nivo povjerenja među građanima, i to u vremenu kada povjerenje u institucije širom svijeta jenjava. Tu nije riječ samo o automatizovanom korištenju institucije religijskog autoriteta. Fenomen ovog utjecaja se može posmatrati u smislu jačanja religijskih zajednica i religijskih učenja.
Čini se da ne postoji pora života, prije svega javnog, u kojoj se nisu osjetili utjecaji pandemije. Kako je primjetno, i što se konstantno isticalo, u borbu protiv COVID-19 virusa uključeni smo svi. Preporuke i naredbe za zaštitu od virusa su postale, u manjoj ili većoj mjeri, opće pravilo. Svakako, uvijek postoje odgovorniji – po funkciji, statusu ili ugledu u društvu. Pojam “odgovornost” je među frekventnijim pojmovima u ove dvije godine i u svakodnevnoj komunikaciji.
Poimanje čovjeka, i tjelesno i duhovno, se uvijek ticalo religija – stalnih čuvara ljudskih vrijednosti. Prisustvo svetoga je važno u javnoj sferi života, što ne mogu negirati ni vjernici, ni agnostici, ni ateisti. Stoga je uloga religije i religijskih zajednica u doba pandemije posebno naglašena, a time i uloga religijskih vođa.
Od sve tri velike tradicionalne zajednice monoteistčkih religija očekivalo se da doprinesu javnoj svijesti o važnosti čuvanja zdravlja. Pandemija je, u svakom slučaju, veliki test za religijske zajednice – kako u organizaciji religijskog života, tako i na planu snage učenja, prije svega intepretativnih religijskih tradicija. Obaveza i navika da se religijski obredi obavljaju kolektivno predstavljala je poseban izazov za vjerske vođe. Privremena nemogućnost kolektivnih molitvi je mnogima teško pala, i, ponegdje, izazvala otpor. Stoga su, osim riječima, religijski autoriteti morali odgovoriti i djelima i pravilnim komuniciranjem sa svojim zajednicama.
Poravnajte safove (i) distance
Podsjetimo se, Islamska zajednica u BiH je reagirala odmah po proglašenju pandemije i vanrednog stanja i bila posebno pozvana da, slijedeći instrukcije vlasti, dočeka i organizuje aktivnosti. To se odnosilo na namaze u džematima i, posebno, mjesec ramazan koji je nastupio već u aprilu 2020. Mjesec ramazan je došao u novom ruhu što je bila prilika da mnogi religijski autoriteti ukažu na poseban doživljaj ramazanskog vremena. “Ovaj ramazan nam dolazi u vremenu u kojem svi treba da pokažemo veći stepen strpljivosti, duhovnog zajedništva i odricanja. Naše zajedničke obrede, namaze i mukabele, koje smo obavljali u našim džamijama i tekijama, obavljat ćemo u kućama prema preporukama Rijaseta Islamske zajednice i državnih organa”, kazao je reisu-l-ulema Kavazović u ramazanskoj poruci 2020. godine. Sve vrijeme se, pravilnim instrukcijama IZ u BiH, mijenjao odnos prema održavanju kolektivnih ibadeta i svake druge religijske aktivnosti vezane uz okrilje Zajednice. Od toga da je obavljanje džuma-namaza odnosno teravih-namaza, kao najposjećenijih kolektivnih ibadeta, svedeno na 3 ili 4 čovjeka, preko preporuka Rijaseta i imama starijim i osjetljivim skupinama džematlija da ne dolaze na džuma-namaz, do konstantnog insistiranja na držanju distance u safovima. Kazat ćemo da je potonje, možda, i najslikovitiji primjer. Imami su, nakon, skoro milenij i po pozivanja da se popune i poravnaju safovi, sada kazivali samo: “Poravnajte safove”, uz dodatak da se poštuje fizička distanca. A i to tek u drugom periodu, kada su mjere donekle ublažene i džematlije su mogle ponovo dolaziti na kolektivno obavljanje namaza. Imami su bili direktno uključeni u dosljednost provođenja donesenih mjera u džamijama. A to je ponekada dovodilo do konfrontacija s pojedincima kojima se mjere nisu dopadale i nisu mogli shvatiti da je džemat puno više od fizičkog popunjavanja safova – neizazivanje sukoba, shvatanje nevolje i pomaganje te slušanje pravilnih uputa autoriteta.
(Ne)poštivanje mjera i usrdnija molitva
Prisjetimo se događaja u regiji ujesen 2020. godine, u jeku još jednog vala COVID-19. Javnost se zgražavala, a čemu su doprinijeli i prijenosi uživo nekih događaja, nad neodgovornim ponašanjem brojnih članova i uglednika Srpske pravoslavne crkve. Riječ je o ljubljenju kovčega preminulog mitropolita Amfilohija, a nedugo nakon njega i patrijarha Irineja. Još početkom pandemije održavale su se pričesti pri kojima se za mase vjernika koristila ista kašika. Mnogi su takve postupke vidjeli kao uzročnike širenja virusa. A upravo je patrijarh Irinej u Vaskršnjoj poslanici 2020. godine, ukazao na izazove pandemije i obavezu čuvanja. Odgovor Katoličke crkve bio je, također, promptan. Nedugo nakon proglašenja pandemije, nastupio je Uskrs. Ipak, uslijedilo je otkazivanje mnogih uskršnjih misa i obreda. U Bosni i Hercegovini osim misa, otkazan je i uskršnji prijem kardinala Puljića za predstavnike religijskog, kulturnog, političkog i diplomatskog kora. Prije toga, 18. marta kardinal Vinko Puljić uputio je Dodatne upute i odredbe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji u vezi s proglašenom pandemijom koronavirusa i pozvao na “usrdniju molitvu, osobito za oboljele i zdravstvene djelatnike, kao i na građansku i vjerničku odgovornost, strpljenje, oprez i primjenu ovih i drugih mjera.”
“Povjerenje koje religijske zajednice i njihovi autoriteti uživaju nametnulo se kao idealan način da se populariše i skrene pažnja na potrebu vakcinisanja.”
Braćo i sestre, vakcinišite se!
Krajem prošle godine je vijest o razvoju vakcina najavila konačan obračun s pandemijom. Očekivane su bile antivakserske kampanje, ali i propitivanje te priznavanje određenih razvijenih vakcina. U Bosni i Hercegovini su, među prvim medijskim naslovima, bile i pompezne tvrdnje o tome da Islamska zajednica propituje sastav vakcina. Odgovorni u IZ su dali jasne i nedvosmislene odgovore, na tragu ranijih stavova iznesenih o COVID-19 i samoj pandemiji, a svi su upućivali na značaj struke i kontekst situacije. Otklonjene su dileme, barem one u domenu islamskih pravnih propisa, kada je riječ o sastavu vakcine, a time i samog vakcinisanja.
Vatikan je 21. decembra objavio saopćenje u vezi s pitanjima o vakcinaciji vakcinama u kojima su korištene ćelije tkiva abortiranih fetusa. Kongregacija za doktrinu vjere iznijela je stav da je moralno prihvatljivo vakcinisati se takvim vakcinama ukoliko druge, etički neupitne, nisu dostupne. Šire su se osvrnuli na pitanje korištenja ćelija abortiranih fetusa te svakako podsjetili na moralni imperativ za farmaceutsku industriju, vlade i međunarodne organizacije da osiguraju efikasne, sigurne i etički prihvatljive vakcine i za najsiromašnije zemlje, po niskoj cijeni. Dakako, ovaj stav je odobrio i papa Franjo. Papa je u nekoliko navrata javno pozvao na vakcinisanje, a on je prvu dozu primio već u januaru 2021. U jednom od obraćanja, u augustu 2021. je istakao da je “primanje vakcine, odobrene od cijenjenih autoriteta, čin ljubavi”. Također, 10. januara 2022. godine, u obraćanju diplomatama u Vatikanu,
između ostalog skrenuo je pažnju na moralnu obligatornost brige o zdravlju. U tom pogledu istakao je važnost nastavka ulaganja napora da se opća populacija imunizira koliko god je to moguće, što zahtijeva, kako je kazao, “višestruku posvećenost, na ličnom, političkom i međunarodnom nivou”. Potom je, prije svega, istakao lični nivo. “Svako od nas ima odgovornost da brine o sebi i o svome zdravlju, a to se pretvara u poštovanje zdravlja onih oko nas”, kazao je papa Franjo. Osim toga, osvrnuo se i na potrebu političke posvećenosti na putu općeg dobra “kroz mjere prevencije i imunizacije, što, također, angažira građane da bi se i oni osjećali uključeno i odgovorno, zahvaljujući jasnoj diskusiji o problemima i adekvatnim sredstvima njihovog rješavanja.” Kada je riječ o međunarodnom nivou, još jednom je istakao potrebu za osiguravanjem svima u svijetu jednakog pristupa vakcinama.
Nakon sage oko nabavke vakcina, njihovog nedovoljnog broja te odlaska naših građana u komšijsku Srbiju na vakcinisanje, veliki broj vakcina je stigao u Bosnu i Hercegovinu, ali se mali procenat građana vakcinisao. To je bio povod za organiziranje kampanje kojom se poziva na vakcinaciju. Javni poziv na vakcinisanje uputili su i religijski lideri. Među njima u kampanju “Zbog onih koje voliš, vakcine djeluju” uključili su se, pored brojnih javnih ličnosti i reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović te kardinal Vinko Puljić. Nešto ranije, početkom 2021. jasan stav o vakcinaciji iznio je i mitropolit dabrobosanski Hrizostom kazavši da će se vakcinisati čim mogne, što je i učinio u martu.
Nešto kasnije, reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović, u hutbi održanoj u Baščaršijskoj džamiji u Sarajevu pozvao je na vakcinaciju još jednom. Tom prilikom referirao se na odnos vjere i nauke u tradiciji islama, te dodao: “Žalosti me kada čujem glasove i među muslimanima koji potcjenjuju stečeno ljudsko znanje, ne znajući da na taj način dovode u sumnju i samu Objavu (...) braćo i sestre, koristim se i ovom prilikom da vas još jednom pozovem na vakcinaciju koja može pomoći da se suzbije velika i opaka zaraza COVID-19 (...) Ostavite se sumnjičenja bez dokaza, jer je to grijeh”. Pozive reisu-l-uleme na vakcinaciju prenijeli su brojni bosanskohercegovački mediji. To je, i inače, slučaj s većinom važnijih poruka ili saopćenja koja se tiču širih društvenih ili političkih pitanja. Povjerenje koje religijske zajednice i njihovi autoriteti uživaju nametnulo se kao idealan način da se populariše i skrene pažnja na potrebu vakcinisanja.
Prepoznatljiv autoritet
Na stranici U.S. Department of State 2. novembra 2021. godine je objavljen kratak izvještaj stanja o utjecajnoj ulozi religijskih lidera, institucija i aktera religijskog života, “onih koji su na prvoj liniji odgovora na zdravstvenu i humanitarnu krizu”, kako stoji u uvodnom dijelu ovog izvještaja. U nastavku su navedene tri suštinske uloge religijskih aktera u toku pandemije: 1. Uloga religijskih lidera u prevazilaženju neodlučnosti oko vakcine i izgradnje povjerenja u vakcinu, 2. Religijski objekti odigrali su ključne uloge u medicinskom odgovoru, 3. Religijski akteri nastavljaju podržavati ljudska prava i religijsku slobodu za sve.
World Vision, svjetska kršćanska organizacija u februaru 2021. godine, je objavila publikaciju “Vjera u akciji: Moć religijskih lidera u borbi sa pandemijom”. Pri tome, vrijedi naglasiti da se radi o globalnoj humanitarnoj organizaciji koja djeluje u više od stotinu zemalja svijeta. World Vision je ostvario saradnju sa 124.000 religijskih lidera širom svijeta. Uz to što sarađuju s različitim religijskim zajednicama, pomenuta brojka uključuje i religijske lidere u muslimanskim zajednicama. U ovoj publikaciji WV donosi izvještaj o njihovoj ulozi u toku pandemije. Prije svega, u predgovoru publikacije je istaknut podatak da religija igra ulogu u životima 84% populacije širom svijeta. Prema podacima iz publikacije, čak 84% religijskih vođa je učestovalo u širenju zdravstvenih i higijenskih praksi, dok je 78% njih molilo ili podučavalo u pogledu COVID-19 krize, a 52% aktivno ispravljalo dezinformacije o COVID-19 virusu te je istaknuto da “Religijski lideri imaju socijalni kapital i razumiju bazične norme i ponašanja. Općenito, vrlo dobro su povezani unutar svojih zajednica te imaju priliku da se obrate i angažiraju u vezi s kontekstualnim barijerama te promovišu ponašanja koja će igrati ključnu ulogu u okončanju COVID-19 pandemije, adresirajući indirektni štetni utjecaj pandemije na djecu i mlade”.
Prema istraživanju PEW Research centra iz SAD-a, objavljenom u oktobru 2021. većina onih koji posjećuju religijske službe (61%) vjeruju sveštenstvu kao izvoru informaciju čak i u vezi s COVID-19 vakcinama. Veći stepen povjerenja uživaju samo njihovi ljekari primarne zdravstvene zaštite. Istaknuto je da oni izražavaju više povjerenja u sveštenstvo nego u lokalne i državne zvaničnike te medije.
Religijske zajednice uživaju visok nivo povjerenja među građanima, i to u vremenu kada povjerenje u institucije širom svijeta jenjava. I tu nije riječ samo o automatizovanom korištenju institucije religijskog autoriteta. Fenomen ovog utjecaja se može posmatrati u smislu jačanja religijskih zajednica i religijskih učenja.
Imajući na umu da pandemiju prati i niz drugih kriza, koje su se dodatno ogolile u ovom periodu, učenja o univerzalnim ljudskim vrijednostima sigurno mogu pomoći u pristupu prevazilaženja brojnih problema. Čovječanstvo u velikoj mjeri otkriva svoje snage u vremenu krize, pa tako i religijske zajednice i njihovi lideri. Kakogod je to pokazatelj vlastima i brojnim organizacijama da mogu računati na religijske zajednice, to je i signal da postoji širok prostor za djelovanje u smjeru kreiranja svjetonazora koji će u centar staviti dobro za čovjeka. Naposljetku, u kriznim vremenima je potreban stabilan oslonac, a religije – kao snažna tradicionalna historijska komponenta – mogu biti taj stub povjerenja i partner u pronalaženju rješenja.