Posjeta Bosni apsolutno mijenja život
Nadamo se da ste imali ugodan boravak u našoj domovini. Koja iskustva nosite sa sobom nakon ovog kratkog boravka u Bosni?
Moj boravak u Bosni je iskustvo koje apsolutno mijenja život. Kao studentica bila sam predsjednik kluba pod nazivom “The Bosnia Relief Committee” (Komitet za pomoć Bosni) koji je svoje napore usmjerio na podizanje svijesti i prikupljanje nekih sredstava za ratom razorenu Bosnu početkom devedesetih. Ali nikada nisam posjetila Bosnu. Jedno je čitati o genocidu, a drugo vidjeti šta to znači. Jedno je čitati o opsadi Sarajeva, a drugo posjetiti ratni tunel i saznati kako su hrabri Bosanci preživjeli tri godine bez struje i s malo hrane. Najviše me dirnulo kako ljudi nisu dozvolili da im ova patnja otme ljudskost. Obišla sam izložbu fotografija o genocidu u Srebrenici i osjećala se kao da sam se zauvijek promijenila. Svaka džamija ili vjerska organizacija koju sam posjetila bila je meta bombardovanja, a kasnije obnovljena.
Najdirljivija stvar nakon svega što sam vidjela u brutalnom ugnjetavanju i kampanji uništenja bošnjačkih muslimana bila je Saborna crkva. Uprkos srpskoj kampanji napada na džamije, masakriranju muškaraca i dječaka i silovanju žena i djevojaka, te nedostatku drva za ogrjev tokom trogodišnje opsade, crkva je ostala neoštećena. Ne samo da nije spaljena u znak odmazde za gađanje džamija, već je bila zaštićena i od stvarne potrebe za ogrjevom u kojem su stanovnici grada palili vlastiti namještaj i knjige da bi ostali živi. Bila sam potpuno oduševljena. Ovi ljudi su nas naučili da naši mučitelji ne mogu biti naši moralni učitelji.
Ankete su za zajednicu koja se ispituje, a ne na njihove kritičare i kritičare Imali ste značajno iskustvo u Gallupu. Publikacija ‘Ko govori u ime islama’ je izašla prije više od deset godina. Je li vrijeme za novu?
Definitivno je vrijeme za još jedno istraživanje. Mnogo toga se promijenilo otkako je knjiga napisana. Međutim, veći dio knjige također se bavio trajnim vrijednostima koje se ne mijenjaju brzo. Mislim da je mnogo toga još uvijek istinito. Je li muslimansko neodobravanje SAD-a još uvijek vođeno više politikom nego pobožnošću? Bila bih iznenađena da to više nije slučaj. Žele li muslimanke i dalje i islam i jednakost? Moja putovanja sugeriraju da je to još uvijek tačno. Da li muslimani još uvijek u ogromnoj većini osuđuju nasilje nad civilima? Da.
Moje najvrednije iskustvo koje donosim iz Gallupa je znanje o anketnom istraživanju, moćnom alatu kroz koji demokratizujemo diskurs o tome ko su muslimani i šta mislimo. Ovo sam primijenila na svoju trenutnu ulogu u Institutu za socijalnu politiku i razumijevanje i možete pročitati naše ankete o Amerikancima svih vjera, uključujući muslimane na stranici www.ispu.org/poll.
Možemo li biti zadovoljni fokusom istraživanja u različitim oblastima u muslimanskim društvima i među muslimanskim manjinama? I kako učiniti naša istraživanja relevantnim?
Često naglašavam potrebu za standardizacijom anketa među vjerskim i nevjerskim zajednicama. Trebali bismo svima postavljati ista pitanja kako bi muslimani bili shvaćeni u kontekstu njihove društvene stvarnosti, a ne kao izolirani uzorci. Pitanja bi se trebala fokusirati na ono što je važno za zajednicu koja se ispituje, a ne na njihove kritičare i kritičare. Ankete su alat za zajednicu da nauči o sebi isto koliko i da poduči druge o tome ko smo mi.
“Dođite kakvi jeste u islam kakav jeste” Protesti protiv rasizma u Americi su ukazali na nejednakost i nepravdu. Kakva je današnja slika Amerike nakon Trumpa? Je li još uvijek govorimo o rijetkim izuzecima, kada navodimo primjer prve muslimanke nominirane za saveznog suca, ili se stvari mijenjaju?
Amerika je priča koja se razvija, nepotpuna u svom potencijalu i s mnogo sadašnjih i prošlih grijeha za koje treba odgovarati. U isto vrijeme, to je mjesto gdje imamo mehanizme za promjenu i ovi protesti su dio vrlo stare američke tradicije pozivanja nacije na svoje vrijednosti.
Mislim da su ovi primjeri važni pokazatelji napretka koje ne treba zanemariti. U isto vrijeme, ono što je važnije pokazatelji napretka nisu prvi među nekoliko istaknutih, već mnogi. Zlostavljaju li se muslimanska djeca u američkim školama zbog njihove vjere? Danas polovina muslimanskih porodica sa djecom u školi kaže da, dvostruko češće nego drugi Amerikanci. Kada se taj broj značajno smanji, reći ću da napredujemo. Napredak mjerim dobrobiti mnogih više nego istaknutim postignućima nekolicine.
Često mlade generacije muslimana imaju unutarnju dilemu kako da predstave svoj identitet na Zapadu, razmišljajući da li je najbolji način da ga „prilagode“nekoj verziji islama koja bi bila prijemčiva svima. Kako razgovarati s njima?
To je zaista borba za mnoge, kako za mlade tako i za starije. Također vjerujem da je ova borba stara koliko i sam islam. Čitate vrlo stare učenjake iz prvog i drugog stoljeća nakon Poslanikove smrti kako lamentiraju nad mladosti svog društva. Sve što možemo je da nastavimo ne samo da podučavamo, već i živimo islam na takav način da privlači i mlade i stare. Također moramo biti strpljivi s pitanjima i brigama mladih. Organizacija u Americi za koju mislim da to dobro radi je Ta'leef i njihov slogan to savršeno sažima: “Dođite kakvi jeste u islam kakav jeste.” Moramo biti otvoreni i vjerni normativnim vrijednostima naše vjere. Moramo biti i saosjećajni i autentični shodno našoj tradiciji. Saosjećanje ne može značiti kompromis oko fundamentalne istine. Istovremeno, autentičnost ne može biti i ne znači grubost.
Kazala je Dalia Mogahed, direktorica istraživanja na američkom Institutu za socijalnu politiku i razumijevanje na kojem vodi istraživačke programe i programe liderstva, s kojom smo razgovarali nakratko tokom posjete u povodu međunarodne konferenciji u Sarajevu posvećene Kašmiru