MIT (usturetun, esatiru hurafetun)
Podle i pogubne zamke za ljudsku misao i govor (2)
„Tako smo Mi svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali i davali, šejtane u vidu ljudi i džinna, koji su jedni drugima bajali kićene i urešene riječi, govorili da bi ih varali i obmanjivali. A da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili. Zato ti ostavi njih i sve ono što oni izmišljaju. Bajaju im, prišaptavaju urešene i kićene riječi kazuju im zato da se tamo priklone i pokore srce onih što u drugi svijet ne vjeruju, sklona tome i zadovoljna samo ovim svijetom, da bi počinili grijehe koje su počinili.“(El-Enam, 112. i 113.) U teoriji to se postavlja pitanje - šta je i koji je prvi izvor iz kojeg je nastala i razvila se prvobitna i prva ljudska svijest?
Prema Hegelu, Frejzeru, ateistima, sekularistima, agnosticima i svim zastupnicima duhovne evolucije to je magija kao neizdefirencirana ili rudimentarni niži stupanj ljudske svijeti. To nije ni tačno ni istina zato što se svijest i pamet prvog čovjeka i prvih ljudi i njihovo poimanje svijeta, zakona, reda, poretka, prava, sistema vrijednosti (morala i etike) i načina života izvodi iz Objave i poslaničko-vjerovjesničke prakse ili sunneta. I po vremenu i po svemu drugome, što zorno svjedoče i citirani ajeti, magija nastaje kasnije kao rezultat šejtanske, đavolje, satanske, dijaboličke objave u udruženom zločinačkom poduhvatu s ljudima i džinnima nevjernicima koji ne vjeruju u ahiret i odgovornost pred Allahom i koji se zakivaju samo za ovaj svijet. Kao što Allah prema meleku spušta i šalje Objavu (Kelime, Risale, Suhufe i Kitabe) koju ljudima prenose i objašnjavaju poslanici i vjerovjesnici u vjeri koja se zove islam čije je sržno i bitno načelo „La ilahe illelah“- Nema boga osim Allaha. Islam znači predanost i pokornost, vjerovanje samo u Njega, tako prokleti šejtan objavljuje ljudstvu mit kao najdublju, najpoganiju i najopakiju laž i neistinu. Magija nastaje i razvija se isključivo iz mita kao rezultat i posljedica šejtanske objave ljudima. To je religija mitologije, a u toj religiji umjesto Boga vjeruje se u lažna božanstva, a sve lažne predstave i slike ljudima podvaljuju i ljudstvo obmanjuju, magi, sahiri, žreci, gurui, šamani, i ribari ljudskih duša i ubice srca. U krive i dubinski lažne i neizbrisivo krive oblike ljudske svijesti spadaju: mit, magija, paganstvo, totemizam, fetišizam, animizam i animatizam. Sa stajališta islama mit je šejtanova objava i najteži oblik iskrivljene i išćašene svijesti koju ne može pobijediti nijedna ljudska nauka ni teorijska disciplina jer je izvor mita šejtan. Kao što mrak nadilazi, potiskuje i uklanja samo svjetlost, tako mit iz srca i duša ljudi uklanja, briše i pobjeđuje samo Objava ili Allahova riječ i uputa: „Zatim smo vas, poslije smrti vaše oživjeli, da biste Allahu, a ne šejtanu zahvalni bili.“(El-Bekare, 56.)
Mitska svijest koja se formira preko svih derivata iz mita je najveći, najdublji i najpogubniji sunovrat ljudskog uma, duha, mišljenja, morala, ideje, karaktera i dostojanstva. Mit je inače središnji elemenat i vezivno tkivo arhajsko-magijsko-paganske kulture i kolektivne svijesti. Po formi mit je priča, bajka, legenda kojoj se pridaje naročiti, neupitni, gotovo sveti značaj, zato što mit govori o svetim licima i junacima, o porijeklu svih strana, o tome kako je svijet nastao iz haosa u kosmos, o tome kako se svijet nastanio ljudima i kako su smrtnici postali besmrtnicima. Mit, neuzubillah, čak govori i o nastanku božanstava. Mitovi igraju središnju ulogu u regulisanju života u svim zajednicama i društvima koja su odbacila Objavu i poslaničko-vjerovjesničku praksu, ali i u psihološkom razvoju pojedinaca. Stvaranje i postanak svijeta i života može se prihvatiti i objašnjavati na četiri načina. Putem Objave što je neupitna i nepobitna istina, naučnim i teorijskim putem kroz teoriju evolucije, što je svojevrsna vrsta mita ukoliko se prihvata za istinu. Mitologija je teorijska disciplina o nastanku i razvoju mitova. Učenje o postanku božanstava naziva se teogonija, a o njihovom pojavljivanju među stvorenjima, kroz eluzijske, orfičke i epifanijske igre nazivaju se teofanija. Kada se po mitskom vjerovanju božanstva utjelovljuju i pojavljuju u ljudskom obliku to se naziva inkarnacija ili antropomorfizam, kada se božanstvima pridaju ljudska svojstva i oblici. To je u hinduskoj mitologiji situacija kada se božanstvo utjelovljuje bilo u čovjeka, bilo u životinju, a to je avatar. Obrnut proces je kada se duše, prema vjerovanju, budhista, sele, ponovo rađaju, utjelovljuju i ponovo spajaju s božanstvima i to se naziva reinkarnacija, a kada se ljudske odlike, svojstva i osobine prenose i izjednačavaju s božanstvima to se naziva antropopatizam. Panteizam je teorijsko-spoznajni pravac u filozofiji koji poistovjećuje božanstva s prirodom i da razmatra kako očitovanje božanstva posebno putem emanacija odnosno da je svijet nastao isijavanjem manje savršenih i inteligibilija iz najsavršenijeg ili vrhovnog prabića. Panteizam i emanacija ne prave distinkciju između Boga Stvoritelja i stvorenja bilo kakva da su duhovna ili materijalna. Grubo rečeno, kod Spinoze bog je priroda - priroda je bog. Podloga svake mitologije je šejtanska laž i potpuno izokrenuta slika svijeta i života.
„Ko je veći nasilnik, mračnjak i ima li većeg zločinca i nepravednika od onoga koji o Allahu laži iznosi ili kaže i tvrdi: „Evo objavljuje mi se“– a nikada ništa mu nije i neće biti od Allaha objavljeno ili kaže: „Pa objavit ću i ja i dostaviti isto što i Allah objavljuje spušta i dostavlja.“A da ti je samo vidjeti zločinitelje, mračnjake i nasilnike u smrtnim mukama, kada meleki prema njima budu svoje ruke ispružili: „Dajte, spasite duše svoje. Da li vam je nagrada užasno stradanje i najizdržljivija kazna jer ste o Allahu svjesno i namjerno neistinu govorili ili i prema Njegovim znamenjima oholi bili.“(El-Enam, 93.) Bez obzira što je mitska slika svijeta potpuno izobličena, izokrenuta, sva utemeljena na šejtanovoj lažnoj objavi, mit ima moć zato što tretira i pokriva sve teme o kojima kroz istinu govori Objava. Zapravo, za sve ateiste i ideološke sekulariste mit je jedina podloga za objašnjenje svijeta i života.