Proučen tradicionalni šehidski mevlud
Prozorsko selo Here pamti 24. januar 1994.godine kao jedan od najtežih i najmračnijih datuma u svojoj historiji. Tog dana Here su žestoko napadnute od strane HVO-a i u potpunosti je uništeno i spaljeno uz čak 36 ubijenih, od čega su bile i dvije žene hrvatske nacionalnosti. Među ubijenim Bošnjacima bilo je i djece i staraca, a pojedini leševi su zvjerski masakrirani. Ukratko, Herama se pripremao nestanak. Međutim, kroz svega četiri godine, tačnije 18. aprila 1998. godine, počeo je povratak Bošnjaka u Here. Uobičajeni povratnički problemi i poteškoće nisu zaobišli ni ovo selo, ali želja za povratkom i životom na svom topraku uz obrađivanje svoje zemlje i življenje od svog rada bila je jača.
Here su 1991. godine imale 317 Bošnjaka u 55 domaćinstava. Ljudi su živjeli od poljoprivrede a značajan broj ih je radio u Švicarskoj. Danas je ta cifra kudikamo manja. U selu je 30-ak porodica, ljudi se bave poljoprivredom i stočarstvom, mlađe stanovništvo postepeno iseljava, ali u Herama, uprkos svemu, ima života. 24. januara, uz izuzetno hladnu noć, u džamiji u Herama poslije jacije je proučen tradicionalni mevlud koji okupi ne samo Herane, nego i ljude iz mnogih drugih mjesta. Mjesni imam, Selvedin-ef. Imamović selami prisutne, uče se prigodni mevludski odlomci, među kojima i oni posebno napisani o stradanju Hera, uče se salavati, tekbiri i lijepe ilahije. Kratko obraćanje imao je i glavni prozorski imam, Safet-ef. Pozder, da bi se na kraju prisutnima obratio i izaslanik muftije mostarskog, Šemso-ef. Germić. Efendija Germić je upravo tih godina, kao softa Gazijine medrese, službovao u džematu kome pripadaju Here. Životni put ga je nakon toga odveo u Ljubuški, ali je njegov doprinos na području Prozora i okolnih džemata ostao upečatljiv i cijenjen. Nadahnuto je govorio o potrebi zbijanja safova, nužnosti obrazovanja naših mladih naraštaja, obavezi pamćenja prošlosti i hoda u budućnost isključivo na bazi istine i pouzdanja u Uzvišenog Allaha.