Zahvaljujući Albukhary univerzitetu i BBI banci šest maturanata iz BiH odlazi na studij u Maleziju

Šest maturanata iz Bosne i Hercegovine - Visokog, Sarajeva, Fojnice i Zenice, obrazovanje će nastaviti na prestižnom Albukhary interancionalnom univerzitetu (AIU) u Maleziji. Riječ je o programu koji u saradnji sa AIU realizira Bosna Bank International (BBI). Tim povodom rukovodstvo BBI banke – Emina Šišić, predsjednica Uprave i Nedžad Gušić, član Uprave razgovarali su danas sa studentima i uručili im avio-karte za odlazak na studij.

Za studente su obezbjeđene pune stipendije, a domaće kompanije: Bosnalijek, Euro-Asfalt i Zeraa Agriculture Investment, uz BBI banku i NO Dobro. ba obezbjedile su sredstva za putne troškove.

„Kao društveno odgovorna institucija BBI banka od svog osnivanja na različite načine stipendira najbolje učenike i studente. Sada je to već nekoliko hiljada stipendista, a neki od njih su postali i naši zaposlenici. Smatramo da je ulaganje u obrazovanje dugoročna investicija u razvoj društva u kojem poslujemo“, izjavila je ovom prilikom Šišić, poželivši studentima da nastave i dalje učiti i usavršavati se, kako bi sutra ta znanja iskoristili za razvoj BiH.

„Znanje je nešto što ćete imati čitav život uz sebe i što vam niko ne može oduzeti. Znanje je vrijednost koju mi u BBI banci želimo podržati i trudimo se da putem stipendiranja mladih iz BiH pošaljemo poruku da se znanje cijeni, te da obrazovani, edukovani ljudi mogu ostvariti snove. Na tom putu, nemojte zaboraviti da njegujete i univerzalne ljudske vrijednosti i tek tada će vaša ličnost biti kompletna“, kazala je u obraćanju studentima predsjednica Uprave BBI banke Emina Šišić. Ispraćaju studenata prisustvovali su i Eldina Muftić, direktorica Zeraa Agriculture Investment, Amela Mujanović iz Bosnalijeka, Nihad Eminović i Sanin Ramezić iz NO Dobro.ba.

U ime studenata dobrotvorima koji su omogućili nastavak školovanja na Albukhary internacionalnom univerzitetu zahvalio se Husein Softić iz

Fojice, koji će pohađati studij Informacionih tehnologija. Na istom fakultetu studirat će i Subhija Golić iz Zenice, dok će Ahmed Bećović i Denis Bahić iz Sarajeva svoje obrazovanje nastaviti na fakultetu poslovne administracije i to u oblasti ljudskih resursa i marketinga. Emil Šećerović iz Visokog pohađat će nastavu iz oblasti društvenog razvoja, dok se Ibrahim Ramić iz Sarajeva opredijelo za studij komunikacija.

Pomisao da iza naših lijepih halja stoje sati teškog / potplaćenog / neplaćenog posla i dječijeg rada ponajbolje govori o problemu s kojim se suočava tekstilna i modna industrija. To je povod da i u drugom nastavku pišemo o pojedinim problemima tekstilne i modne industrije te etičkim pitanjima koja stoje pred njima i potrošačima.

Postavlja se pitanje koliko potrošači mogu utjecati na rješavanje i smanjenje društveno neodgovornog ponašanja u svijetu tekstilne i modne industrije? Istraživači i brojni aktivisti te sami potrošači sve češće govore o etičkom pristupu aktera ove velike i utjecajne industrije. Potrebno je naglasiti da je proteklih godina intenzivirano insistiranje na održivom razvoju, u ovom slučaju na održivoj modi i, uopće, etičnosti poslovanja. Generalno, pregledom različitih inicijativa i njihovih realizacija u svijetu je, ipak, primjetan trend povećanog nastojanja da se primijeni koncept održive mode.

Koncept održive mode nema svoju jedinstvenu definiciju, no, jedna od njih održivu modu vidi kao „pronalazak ravnoteže pri dizajniranju, proizvodnji i konzumaciji odjeće. To znači izbjegavanje crpljenja prirodnih resursa kao i eksploatacije pojedinaca i zajednica“. (Goodonyou.eco) U govoru o konceptu održive mode često se upotrebljava i termin „svjesnosti“. Nije riječ samo o prirodnim resursima i zagađanju životne okoline, već i svijesti o tome da iza naše odjeće, štaviše, stoje problemi kao što su i zabranjeni dječiji rad.

Problem dječijeg rada

Među najčešće isticanim problemima jeste pitanje angažovanja djece kao radne snage u ovoj industriji. Uopće, pitanje dječijeg rada problematizira se kada su i drugi industrijski sektori u pitanju. „Termin ‘dječiji rad' često je definisan kao rad koji djeci uskraćuje njihovo djetinjstvo, potencijal i dostojanstvo te što je štetno za fizički i mentalni razvoj. Riječ je o radu koji je a) mentalno, fizički, socijalno ili moralno opasan i štetan za djecu i/ ili b) ometa ih u njihovom školovanju na način da: uskraćuje im priliku da pohađaju školu; obavezuje ih da napuste školu prerano; ili zahtijeva od njih da nastoje kombinovati pohađanje škole s iznimno teškim i dugim radom.“(International Labour Organization) Stoga, u zemljama Azije, naprimjer, gdje se nalaze brojne tvornice tekstila, problem dječijeg rada je izražen usljed siromaštva, gdje odrasli ne mogu zaraditi dovoljno novca za izdržavanje porodice. To je tek jedan od razloga zbog kojeg se i djeca angažuju u radu koji je, u većini slučajeva, zabranjen. Pogledajte samo slike djece na poljima pamuka, recimo u Uzbekistanu, gdje je ovaj problem dodatno izražen.

Crpljenje prirodnih resursa i zagađenje

S obzirom na to koliko prirodnih resursa zahtijeva proizvodnja odjeće ne čudi što tekstilna industrija kotira kao drugi zagađivač prirodne okoline u svijetu. Tome treba dodati da se konstantno ističe nepostojanje odgovarajućih tehnologija za recikliranje. Sama potrošnja vode nam sasvim jasno govori o tome. Primjerice, procjenjuje se da je 2015., za proizvodnju tekstila potrošeno 79 milijardi kubika vode. Iznesen je i podatak da je za proizvodnju jedne pamučne majice potrebno 2.700 litara čiste vode, što odgovara količini vode koju jedna osoba popije u 2,5 godine. (EPRS) Treba li, uopće, i na ovom mjestu govoriti o značaju pitke vode za čovječanstvo i probleme s kojima se suočavamo u tom smjeru kao i one koji nam predstoje? Također, procjenjuje se da je 20 % globalnog zagađenja vode uzrokovano bojenjem i doradom tekstilnih proizvoda. To se odražava na zdravlje radnika i lokalne zajednice. Navedeno je i da se u tekstilnoj industriji koristi oko 3.500 hemijskih supstanci od čega je 750 opasno za ljudsko zdravlje, a 440 za prirodnu okolinu. Također, kako se konstantno ističe, pranjem veša se otpuštaju hemikalije i mikroplastika u otpadne vode domaćinstva, a procjene su da se svake godine 500.000 tona plastične mikrofibre otpusti u okean pranjem tekstila na bazi plastike. Ukazano je i da se 35 % primarne plastike ispušta pranjem sintetičke odjeće. (EEA, EPRS)

Ka rješenjima

Autori priloga H&M i Zara: Može li brza moda biti ekološki prihvatljiva objavljenom na YouTube kanalu DW Planet A tretiraju neka važna pitanja u kontekstu brze mode. Između ostalog, tretirali su i pitanja lanca opskrbe u tekstilnoj industriji, korištenja materijala, reciklaže, odnosno nastojanja nekih kompanija da posluju prema filozofiji održivog razvoja te kakav utjecaj mogu imati potrošači u ovoj industriji. Prema nekim istraživanjima, kako navode, 11 % svjetskih pesticida se koristi na poljima pamuka. Suki Dusanj Lenz iz Fashion Revolution India, s kojom su razgovarali, upozorava da između pamuka i organskog pamuka ima mnogo razlike, te da organski zahtijeva, između ostalog, i manje korištenje vode. Također, kada je riječ o održivosti i transparentnosti istakla je da transparentnost ne znači nužno i sklonost održivoj modi. Dusanj Lenz smatra da reciklaža nije rješenje za naš prekomjerni konzumerizam niti prekomjernu produkciju. Maxi Bohn, viša stručnjakinja za razvoj proizvoda u kontekstu konzumerizma upoređujući kupovinu osobe koja godišnje kupi jedan par traperica, ne vodeći računa je li riječ o održivoj modi ili ne, te osobe koja svake četiri sedmice kupi jedan par traperica brinući o tome da li je to odjeća održive mode pita se da li je, zaista, ova druga osoba „bolja“. Autori ovoga priloga poručuju da je tekstilna industrija jedna od rijetkih u kojima kupci imaju utjecaja svojom kupovinom, te, na tom tragu, važno je upitati se, ne samo ko je i od čega je ta odjeća proizvedena, nego i trebamo li tu novu odjeću.

Rješenja su i svakodnevna

Second hand radnje polovne odjeće kao i outlet trgovine posljednjih godina postale su sve popularnije, što je ušlo u niz rješenja koja se potrošačima predlažu u podizanju svijesti o održivoj modi. Kupovina u ovakvim radnjama predstavlja korak ka utaživanju prekomjerne konzumerističke žeđi. Ponegdje su prisutne i prodavnice za iznajmljivanje odjeće. Također, mnogi, između ostalog, predlažu da se podrže manje kompanije za proizvodnju odjeće, čiji je lanac opskrbe lakše pratiti, što se u velikoj mjeri odnosi na lokalne proizvođače. Pored toga, predlaže se da iskoristimo mogućnost odabira materijala koji su ekološki prihvatljiviji.

I donacija odjeće može biti rješenje. Sve je učestalije da čak vrlo kvalitetni i lijepi komadi odjeće bivaju neiskorišteni ili rijetko obučeni, što nakon nekog vremena završava na otpadu ili naprosto predugo stoje i to pod naslagama druge odjeće, koja se, također, rijetko nosi. I ako ne postoje humanitarne organizacije koje prikupljaju odjeću u našoj blizini, vrijedi razmotriti opciju samostalnog, ličnog poklanjanja odjeće drugima – onima kojima je to itekako potrebno, užoj i široj familiji ili prijateljima. Drugi, pak, kažu da se neiskoristiva odjeća može koristiti i kao - kako mi to popularno nazivamo – otarak.

Korisno je i prijeko potrebno razvijati svijest o ovakvim problemima koji nas prate u savremenom svijetu, a generira ih čovjek. Zašto ne tražiti način za djelovanje, koje se naizgled čini minornim, u smjeru poboljšanja i apela na sve one kojima je etika posljednja na ljestvici prioriteta?! Naime, treba imati u vidu koliko se beskrupolozno hitanje ka profitu i nagomilavanju kapitala posljedično prelijeva u sve sfere našeg društva, a, svakako, kada je u pitanju ekonomija. To postaje borba za etiku – za ljudska prava, za Zemlju koju smo naslijedili. Na primjeru tekstilne i modne industrije vidimo da potrošači uspijevaju nametnuti nove trendove čemu često posreduju različite organizacije i udruženja. U svakom slučaju, težište je postavljeno i na individualne odgovornosti i mogućnosti da doprinesemo općem dobru.