Primjer muslimana koji je živio islam

Prema onom što se zna o rahmetli Hasanu Husiću sinu Hašimovom iz Čaglice i što ga je karakterisalo kroz život može se reći da je bio jedan od Allahovih mirnih, poniznih i karakternih robova čitav svoj životni vijek. Rodio se, živio i umro u selu Čaglica, općina Velika Kladuša. Nikada nije radio u firmi ili preduzeću nego se čitav dunjalučki vijek bavio poljoprivredom. Opskrbu za sebe i porodicu sticao je vlastitim radom, svojim rukama. Život je proživio pošteno, skromno i zadovoljno. Poznavao sam ga više godina i pri našim susretima zračio je srdačnošću, poštovanjem, blagošću i uljudnošću. Vjernička čehra označavala je njegovo lice a njegove riječi odražavale su mehkoću njegove duše. Preselio je na ahiret u svojoj 74. godini života. Na dan njegove dženaze 22. decembra 2021. godine koja je bilo izuzetno posjećena, a predvodio ju je mjesni imam Azmir-ef. Duranović, na bejan su izašli dodatni detalji iz života merhuma Hasana. Oni su još više upotpunili sliku o njemu kao dobrodušnom, uzornom i finom Allahovom robu. Sa ciljem da njegovo praktikovanje vjere islama bude podsticaj drugima afirmativni primjeri iz života rahmetli Hasana biće zrcalo na kojeg bi se mogli ogledati mnogi Bošnjaci i upitati koliko kao muslimani istinski žive islam. Azmir-ef. je na dan dženaze rahmetli Hasana iznio nekoliko merhumovih osobina koje mnogi nisu znali a bile su itekako zanimljive i korisne da prisutni iz njih uzmu pouku. Između ostalog rekao je da nema nikoga s kim se rahmetli Hasan svađao, s kim nije govorio makar i tren radi nekakvih dunjalučkih razmirica, nesuglasica i sl., da nikada nije izostavio namaz bez obzira da li radio na njivi, u šumi ili bio u nekom drugom poslu, da nikada u ramazanu, a počeo je postiti od ranog djetinjstva, nije izostavio ni jedan dan posta makar u pitanju bili ljetni žarki i najduži dani u kojima se ručno kosilo, želo, vrhlo sa konjima, kopalo itd. Također je kazao da rahmetlija nikada u životu nije ništa opsovao, ružno se izražavao, niti je kome nepravdu učinio, smutnju sijao i zavidnost prema bilo kome iskazivao. Slušajući efendijinu himnu o rahmetli Hasanu, zamišljajući čvrstinu njegovog imana, veličinu saburu koji ga je izdvajao među drugima i ustrajnost u bježanju od nevaljalština bilo koje vrste u sebi sam izgovarao; „Blago li se njemu.“Istovremeno na umu mi je bio 63. ajet iz sure El-Furkan u kojem Svevišnji Allah kaže: „A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih neznalice oslove, odgovaraju: ‘Mir vama!“Otud se i u tuzi njegovi bližnji: supruga Emina, kćerke Bekira, Zekira, sin Bekir i brat Husejn, mogu osjećati ponosnim što je njihov rahmetlija bio plemeniti Božiji rob koji se, želeći zaslužiti Allahovu milost, oprost, džennet, čuvao svega lošeg i borio za dobro.