Magija Sihir
Podle i pogubne zamke za ljudsku misao i govor (3)
Magija je religija mita i kompletna religijska praksa, ponašanje, paganski obredi i odnosi se razvijaju iz mitske slike i weltanschauunga - svjetonazora na svijet i život. Magija (sihir) je skup tajanstvenih riječi, radnji i postupaka kojima šejtan podučava svoje sljedbenike među ljudima i džinnima nevjernicima pomoću kojih sahir-mag, guru, šaman, ribar ljudskih duša, duhovni pornograf ili čarobnjak želi utjecati na prirodni tok stvari, mijenjati ih, podešavati ih svojim željama, volji, a također i njihov kauzalitet ili nužno-uzročno-posljedične veze i odnose usklađivati sa svojim zahtjevom.
Sahir ili mag hoće i želi da umjesto Boga bude kreator, stvoritelj, zakonodavac, izazivač, zaustavitelj i promjenitelj sudbine, a u to i ljude uvjerava, navodi, zavodi i zabluđuje - „I povode se i slijede ono što su šejtani o Sulejmanovoj vadavini kazivali i izmišljali. A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici, učeći ljude sihru - vradžbini, pričinu, magiji i onom što je poslano dvojici meleka u Babilonu, Harutu i Marutu, te njih dvojica nikoga ne bi upoznavali i podučavali (znanju sihra) dok mu ne bi rekli: „Mi samo iskušavamo i ovo je fitna i izazov. Nemoj nevjerstvo činiti jer sihr je to.“Pa su od njih dvojice učili ono čime bi rastavljali muža od žene njegove, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i zlo nanijeti i od čega nikakve trajne koristi neće imati znali da onome ko se upleo u vradžbinu i da onaj ko tom vještinom vlada nema nikakva udjela i sreće na Onom svijetu! Prezreno je, jadno i gadno ono zašto su se prodali, samo kad bi znali.“(El- Bekkare, 102.).
Magija je rezultat i posljedica mita. Spiritus movens, kreator, izmislitelj, izvor i objavitelj sihra - vradžbine preko usturetamita je prokleti šejtan. Strateški cilj šejtana je da preko sihra u cjelini prekrije, zakrije, zamijeni i potpuno potisne Allahovu, po Objavi vjeru, Dinu-l-islam kao što mu je prije toga plan da pomoću mita istisne i priguši Objavu: „A Poslanik bi govorio: „O moj Gospodaru, narod moj ostavlja Kur'an ovaj!! I tako smo Mi svakom vjerovjesniku neprijatelja između muđrimina - perverznih nepopravljivih neprijatelja dali, a dosta je tebi Gospodar tvoj kao uputitelj i pomagač.“(El-Furkan, 31. i 32.)
Mušterije i žrtve među muškarcima i ženama sihra su oni koji kod šejtana, džinna i ljudi kao stvorenja, umjesto kod Allaha kao Stvoritelja, utočište i pribježište traže. Umjesto spasa, pribježišta i skloništa, ljudi tada neumitno i nepobitno zapadaju u samoponiženje, samonegaciju, samoporicanje i samoodricanje u velike troškove i materijalne izdatke, potpuna ovisnost od ljudi i žena koji su u vezi i saradnji sa džinnima, nevjernicima i šejtanima, gubitak slobode, svojstva ličnosti, sigurnosti, pouzdanosti, povjerenja, mira i stabilnosti u sebi, braku, porodici, džemaatu, komšiluku i među ljudima općenito. „A bilo je ljudi koji su utočište kod džinna tražili, pa su njima tako obijest povećali! A oni su mislili, kao što ste i vi mislili, da Allah neće nikoga oživiti.“(ElDžinn, 6. i 7.).
Uistinu, svaka nepokornost i neposlušnost Allahu dž.š. i neslijeđenje Sunneta odvodi insana s pravog puta i neumitno vodi u zagrljaj šejtana. Da bi bili sačuvani od prokletog šejtana, džinna, kjafira, mušrika, mulhida, mudžrima, kjafira, fasika i sahiruna, muslimani pored čvrste vjere u Allaha, potpunog robovanja, predanosti, pokornosti i poslušnosti Njemu, življenja u okviru Šerijata i moralno-etičkog ponašanja, kroz čistotu duše pomoću et-takva, neprestane svijesti o Allahovoj dž.š. bogobojaznosti, izvršavanje naređenog i preporučenog i izbjegavanje zabranjenog i pokuđenog, tevbe i istigfara, potpuno slijeđenje Sunneta, čistoću tijela pomoću abdesta, gusula, tejemuma, pranje ruku, prije i poslije jela, obrezivanje nokata i ispiranje zuba i čišćenja i pranja poslije obje fiziološke nužde - istindžaa i istibraa. Pošto se džinni žene, razmnožavaju, hrane i po zemlji borave i hodaju, njihova utočišta na zemlji su svi napuštani i zapuštani prostori, smetljišta, uvale, obale, rijeke, sva raspuća, hladovi pod hrastom i orahom, stare i ohalijane kuće i zgrade, planinski visovi i mezarja to se na tim prostorima i u takvim zgradama, pogotovu sam u gluho doba noći nikada ne treba bez nužde dugo zadržavati. Kritično vrijeme u kojem se treba čuvati džinna nevjernika i sihra je vrijeme, kada se zora odvaja od tmine- felek, kada je sunce u zenitu u podne, kada zalazi i u pola noći kada je gluho doba su najkritičnija vremena za bajanje. Sihir, za šejtansko - džinnske napade i ograisanja pošto džini jedu ostatke hrane, beru neobrane mrve, jedu iz neopranog, nepoklopljenog i nakrnjenog suđa to svjesna muslimanka nikada neće ostaviti neoprano suđe, nepometene odaje, neoprane ruke i zube djeci, niti će ikada stavljati hranu i sipati vodu i nakrnjeno suđe, jer su to džinnski servisi kao i nezačepljene flaše i nepokrivene čaše i sahani. Također, muslimani nikada neće sjediti pod obalama u hladu oraha i hrasta, pogotovu zaspati, niti će uvečer leći na desnu stranu dok ne prouče sure: Ihlas, Felek, Nas, Kurejš i Ajetu l- Kursijju. Islamsko učenje kazuje da se sihr- magija, uz pomoć džinna i šejtana preko sahiruna baja i spravlja pomoću gledanja u zvijezde - astrologija i pomoću nečiste mokraće, nokata, kose, kostiju i izmiješane hrane sa izmetom, ljuske od jajeta, oraha i lješnika uvezanih u uzlove. Kada džinski vjetar napadne i zauzme insana tada osoba ili samo šuti ili samo plače ili se samo smije. Na sve nečistoće na koje čovjek može ograjisati i udariti na džinnske svjetove uglavnom idu i zarazne bolesti. Ovdje je uglavnom riječ o sihru na pojedinačnom i posebnom planu.
Šejtan pomoću sihira i svojih izvršitelja koji ga spravljaju ljudi i džinna nevjernika, prvo napada i razara brak, osnovnu i bitnu ćeliju ljudske zajednice iz koje se razvija porodica, rodbina, rod, bratstvo, pleme, narod, nacija i čovječanstvo.