Nakon 40 godina službe Safet-ef. otišao u penziju

Na redovnom seminaru imama u prostorijama MIZ Kakanj krajem januara upriličen je i ispraćaj u penziju Safet-ef. Delića, uz prisustvo kolega imama i prigodne poklone Ilmije i MIZ Kakanj kako to i dolikuje.

Ispraćaju Safet-ef. u penziju prisustvovao je i dr. Ahmed ef. Purdić, rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje. Nepisano pravilo kaže da je najteže biti imam u svom rodnom mjestu, a Safet-ef. je upravo u svom rodnom Brnjicu prove cijeli svoj radni vijek, i kako sam kaže da mu sigurno nigdje nebi bilo ljepše već u svom Brnjicu.

Safet-ef. je iz mektebskih klupa ispratio na desetine danas čestitih imama i mualima, koji svoj posao obavljaju časno i čestito i sva po uzoru na svog imama Safeta ef. Ispratio je Safet-ef. iz školskih klupa i stotine danas već uzornih i vrijednih inžinjera, profesora, doktora, stručnjaka i svih naučnih oblasti, kod kojih Safet-ef. uživa veliko poštovanje a Bogami i iskrenu ljubav. Ispratio je Safetef. mnogo inasana. Safet-ef. svi pamtimo i znamo kao čovjeka sa velikim saburom, tihog i blagog govora, mirnog hoda i uvijek sa osmijehom na licu. Često Safet-ef. nije imao potrebe ništa ni da nam govori, savjetuje, svojim životom i djelom bio nam je istinski primjer i uzor. Danas, već poodavno a kao da je jučer bilo, i sam sam bio jedan od 150 do 200 polaznika mektebske nastave, koji su trčali ranim jutrom do efendijine kuće kako bi uzeli ključ džamije i naložili vatru prije početka nastave, trčali smo i ezan da proučimo, muezinimo, u safu smo stajali za Safet-ef. i kao srednjoskolci, studenti, i dalje muezinili i ezanili, pred Safet-ef. smo uplovili i u bračne vode.

Safet-ef. nas nikada nije ružio ni kao mektebsku djecu ni kao omladince, ni danas kao zrele ljude, uvijek nas je bodrio, hvalio i osmjehom svojim častio.

Ako bi se šta i pogriješilo, uradilo neprimjereno, opet bi sa osmijehom Safet-ef. samo mahnuo glavom koji put. I baš u ovim danima od efendijinog penzionisanja u razgovoru sa „mektebskom rajom“čuo bih upravo to „najteže mi je bilo kada me efendija pogleda i mahne glavom“. Safet-ef. želimo da dane u penziji provede u zdravlju i rahatluku, da nam pruži jos mnogo toplih osmjeha i lijepih riječi a ako zatreba i da glavom odmahne. A mektebska raja će sigurno ako Bogda pored istinskog poštovanja i ljubavi prema Safet-ef. znati i da se oduži.