ČOVJEK SA OČEVIM RUKAMA

Tad nisam znala, zašto je moj otac imao velike ruke, ruke težaka.

K'o dvije knjige debelih korica, odudarale mu od lica.

Tad nisam znala, kako se između redova čita, dok one, na stolu lome vrelu pogaču, od njezine cjeline.

Snažne.

Kao zemlja, kad odlama svoje usjeline, pa joj iz utrobe izbija vrelina.

Danas je neki čovjek, sa očevim rukama, plaćao račune.

Poznala sam ih po mirisu košene djeteline i uzrelih šljiva, preplanule, dvije debele korice, na obroncima njiva, u prolazu dotakoše mi kaput.