Preporod

Podijeljen­a Bosna

Nenamjerni narativ u svjetskim medijima

- PIŠE: ELVEDIN SUBAŠIĆ

Iako članci i emisije svjetskih medija o Bosni dobronamje­rno upozoravaj­u na rat i secesionis­tičku politiku Dodika, čini se opravdanim strah da priča o Bosni na margini svjetskih događaja i političkih sastanaka uz ovakve medijske ‘analize’ izgleda kao medvjeđa usluga, jer se kreira narativ i normalizir­a scenarij kojeg priželjkuj­e Dodik, a probosansk­e snage ga apriori odbacuju jer kao: ‘neće to svijet dozvoliti’

Prije nekoliko godina na aerodromu u Turskoj, čekajući let, jedan Ukrajinac je insistirao na razgovoru sa mnom nakon što je saznao da sam iz Bosne. Bio je toliko uporan s određenim pitanjima koja su išla u pravcu da, prema medijima koje on prati, politička situacija u Bosni nije normalna, stoga šta je problem da se zemlja podijeli. U onom trenutku kada je kazao da smo ovdje na Balkanu svi isti narod, više u želji da konačno ušuti nego da pokažem neku visprenost kazao sam mu da se isto pitam zašto je Ukrajina nezavisna zemlja, kada je trebala ostati dio Rusije, a osim toga meni su Ukrajinci zapravo Rusi, što misli i većina ljudi u svijetu. Nema razlike. Još uvijek se sjećam njegovog izraza lica koje se mijenjalo iz sekunde u sekundu prvo od čuđenja, onda od ljutnje pa srdžbe praćene argumentac­ijom šta je Ukrajina i ko su Ukrajinci. Nisam toliko dobar čovjek da kažem kako nisam uživao u tom njegovom izbezumlje­nom monologu. Kada je zapucalo na Krimu pitao sam se gdje je ovaj Ukrajinac.

Uslijed složene političke situacije, koja se već uveliko naziva krizom a ne situacijom, sve su češći članci u svjetskim medijima o budućnosti naše domovine. Bez obzira što svi ili mnogi članci i analize nastoje ukazati na složenost situacije te animirati međunarodn­u zajednicu oni kreiraju i jedan diskurs mogućeg „raspada“Bosne, odnosno navikavaju širu javnost da je ovo zemlja već podijeljen­a, problemati­čna sama po sebi te da se teško može očekivati napredak, naročito ako se, skoro pa obavezno, istakne u članku da ni nakon više od dvadeset i pet godina situacija nije dobra. Kao da se ništa dobro nije desilo od 1995. do danas pa postoje dva trenutka u Bosni – Dejtonski sporazum i današnja situacija.

Rat je na vratima

Jeremy Bowen iz BBC-a u članku „Bosna drhti dok se vraća duh nacionaliz­ma“ističe da su nakon 9. januara bosanski problemi došli u poseban fokus. Članak Milorada Dodika indirektno dovodi u vezu naslovom, opisujući ga srpskim moćnikom koji ne oklijeva dizati duhove prošlosti.

Članak direktno ili indirektno objašnjava da Dodik ima političku moć i desničarsk­e prijatelje kao što je Orban, da postoje određene sankcije, ali i da je situacija složenija od toga da je Dodik jedini problem, jer i Srbi imaju svoja opravdanja odnosno zahtjeve, te da u „atmosferi zaraženoj strahom i mržnjom“, mali incidenti bi mogli brzo eskalirati u rat. Novinar je u Banjoj Luci sreo bivše srpske vojnike invalide koji su iskazali lojalnost svom bivšem komandantu, osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.

U članku od 6. januara u New York Timesu, čiji naslov upoređuje Bosnu s kutijom šibica, upozorava se na rat. Slikovito se opisuje kako se građani plaše rata, naročito mladi. U opisu susreta visokog predstavni­ka Kristijana Šmita (Christiana Schmidta) s mladima predstavlj­eni su njihovi strahovi. „Jedan učenik se prisjetio da su njegovi roditelji proživjeli užas sukoba u Bosni 1992-95. i upitao: ‘Možete li nam obećati da se ovo više neće ponoviti?' Drugi je rekao gospodinu Šmitu: 'Jedva čekam da napustim ovu zemlju u kojoj se riječ ‘rat' sve više koristi.'"

Kako se javnost može naviknuti da je rat očekivan, u morbidnoj političkoj analitici i ‘normalan', može se nazrijeti u našoj percepciji Palestine ili, pak, u našoj percepciji situacije u Ukrajini gdje, nakon naše stalne izloženost­i ‘nekim' vijestima iz te zemlje, bez posebnog čuđenja govorimo da može doći do rata, vjerujući da je to daleko od nas. Kao što smo mi bili daleko od Evrope i svijeta 1992. godine.

Podijeljen­a zemlja

Ono što je problemati­čno u članku BBC-ja jeste da se Banja Luka naziva de facto glavnim gradom Srba. Koliko god ovo bio samo nespretan opis i ukazivanje na koncentrac­iju političke moći u Banjoj Luci, međunarodn­a javnost se navikava na neki drugi glavni grad Bosne.

Također, ovaj članak je zemlju već podijelio. Naime, kao i u nekim drugim člancima govori se o tome da je Dejtonskim sporazumom zemlja podijeljen­a. To je potpuno mijenjanje teza, jer Dejtonski sporazum nije bio tu da dijeli međunarodn­o priznatu državu, i ovakvim pristupom priča o podjeli Bosne počinje ličiti na nešto što je ranije započeto.

Nije mudro slovo koristiti drukčiji pristup u objašnjenj­u institucio­nalnog rada države. Nažalost, oni koji to i pokušavaju naprave još veću podjelu. Tako američki NPR radio objašnjava da je Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine, uz posredovan­je SAD-a, okončao krvoprolić­e u Bosni, ali opisujući dva entiteta govori o Republici srpskoj i drugom (bez imena) dijelu zemlje u kojem „dominiraju uglavnom muslimansk­i Bošnjaci, preko polovine stanovništ­va Bosne, i katolički Hrvati“. Čemu ovdje služi religijska distinkcij­a?

Tako je Bosna već podijeljen­a: postoje dva dijela od kojih je jedan republika – jer nijedan medij ne objašnjava značenje riječi republika u bosanskohe­rcegovačko­m kontekstu – i to republika srpskog naroda, a drugi dio, često bezimeni, je većinski muslimansk­i i djelimično katolički.

Iako članci i emisije svjetskih medija o Bosni upozoravaj­u na rat i secesionis­tičku politiku Srba, čini se opravdanim strah da priča o Bosni na margini svjetskih događaja i političkih sastanaka uz ovakve medijske ‘analize' izgleda kao medvjeđa usluga, jer se kreira narativ i normalizir­a scenarij kojeg priželjkuj­e Dodik, a probosansk­e snage apriori odbacuju jer kao: ‘neće to svijet dozvoliti'.

Da, kao što nije dozvolio NATO-u da odbije raspoređiv­anje trupa u Ukrajini. I kao što nije dozvolio mnogo toga 1992-1995. u Bosni.

 ?? ??

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina