Zapostavljeni sunneti Poslanika, a.s.

POMOĆI NEMOĆNOM I OBESPRAVLJENOM

Svjedoci smo svakodnevnoj nepravdi i zulumu koji se nanosi slabima, nemoćnima i obespravljenima, onima koji nisu u stanju da sami zaštite svoja prava, ili da dobiju i izbore se za ono što im pripada. Obaveza svakog vjernika je da pomogne onome čija se prava gaze i da zaštite onoga kome je zaštita potrebna, jer to je sastavni dio našeg ispravnog vjerovanja. Naš Poslanik, s.a.v.s., nas upućuje i to nam naređuje, kako to prenosi Enes ibn Malik, r.a.: „Pomozi svoga brata bilo da čini nepravdu (zulum) ili se njemu čini nepravda! Neki čovjek upita: - Allahov Poslaniče, znam kako ću pomoći onome kome se nepravda čini, ali kako da pomognem zalimu, onome koji čini nepravdu? Poslanik, s.a.v.s., reče: - Spriječiš ga u činjenju nepravde, jer je to tvoja pomoć njemu.“(Buharija)

Kada iskreno želimo nekome pomoći onda ćemo ga sprečavati od svakog djela koje mu može štetiti, tako ćemo onoga ko čini nepravdu i druge zlostavlja spriječiti u tom. Svakako da ćemo ga na taj način zaštiti od kazne koja mu prijeti zbog nepravde koju čini. On tim činom upropaštava svoja dobra djela, a nema sumnje da će osobi kojoj je učinjena nepravda biti nadoknađena šteta koja joj je nanesena. Svakako da činjenje nepravde biva razlogom udaljavanja berićeta i blagoslova onome koji čini nepravdu, u njegovom imetku i porodici i taj njegov čin može biti razlogom da ga zadesi veliki belaj i nesreća na ovome svijetu, prije onosvjetske kazne.

Čudan događaj u Abesiniji

Dobro je poznato da je Džeafer ibn Ebi Talib, Poslanikov, s.a.v.s., amidžić a rođeni brat Alije, r.a., učinio hidžru u Abesiniju i da je tamo ostao petnaestak godina. Kada se vratio, Poslanik, s.a.v.s., ga upita: - Reci mi šta si tamo najčudnije vidio? Džeafer, r.a., reče: - Jednom prilikom sam vidio kako neka žena na svojoj glavi nosi pletenu korpu (sepet) u kojoj je bila hrana. Pored nje je žureći prošao neki konjanik koji je udario njenu korpu i prosuo joj namirnice koje su bile u njoj. Ona je sjela da sakuplja svoju hranu, zatim se okrenula prema konjaniku i rekla: „Teško tebi onoga dana kada Svemogući Vladar postavi svoju stolicu, pa počne nadoknađivati onima kojima je učinjena nepravda od onih koji su nepravdu činili (zalima).“Tada je Poslanik, s.a.v.s., potvrđujući njen govor rekao: „Kako će Allah blagosloviti ummet (narod) u kojem slabić ne može uzeti svoje pravo od snažnoga, i to bez sustezanja ili oklijevanja.“(Hadis je sahih a zabilježili su ga Bezzar i Taberani u Evsatu) Ovaj hadis je prenesen na više od deset različitih lanaca, od kojih ćemo neke spomenuti u nastavku.

Od najvažnijih islamskih principa je uspostavljanje istine i pravde, jer to je razlog Božije pomoći u opstanku takve vlasti na zemlji. Kada toga nestane, onda ta vlast nema blagostanja, prosperiteta, napretka niti opstanka. U drugoj predaji ovog hadisa od Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Zaista, uzvišeni Allah neće blagosloviti narod (zajednicu) koji svojem slabiću ne daju njegovo pravo.” (Taberani). Ili druga predaja od Ebu Sufjana ibn El-Harisa, r.a., gdje Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Zaista, Allah neće blagosloviti narod gdje slabi, bez poteškoća ili sustezanja, ne može dobiti svoje pravo od jakog.” (Bejheki)

Narod u kojem se čini zulum i nanosi nepravda ne može ostati čist od grijeha i od mahana, jer oni ne nastoje da onome koji je ugrožen povrate njegovo pravo. Svakako da će takvo društvo itekako osjetiti teške posljedice nesprečavanja i nesuzbijanja zla. Takve Allah, dž.š., odgađa do određenog roka, a onda ih kazni neizbježnom kaznom.

Dobro je poznat hadis u kojem se govori o obaveznosti sprečavanja svih vidova zla i nepravde, pa je vjernik dužan da to spriječi svojom rukom, svojim govorom, ili bar da to u srcu prezire, mada je ovo zadnje okarakterisano kao najslabiji vid vjerovanja. Inače je odvraćanje od zla kao i sprečavanje nepravde jedno od dobrih i važnih dijela i to je odlika dobrih ljudi u svim generacijama. U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Zaista će u mom ummetu biti ljudi koji će dobiti nagrade poput nagrada onih prvih generacija, zato što oni odvraćaju od zla i svega što je ružno.” (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Ahmed).

Poslanik, s.a.v.s., je izuzetno skromno živio, pa je ponekada bio prisiljen uzeti pozajmicu koja bi mu trebala ili za druge muslimane kojima je pomoć trebala. Tako je od nekog beduina pozajmio datule, te Ebu Seid El-Hudri, r.a., priča da je taj beduin došao Poslaniku, s.a.v.s., tražiti dug da mu vrati. S obzirom da Poslanik, s.a.v.s., tada nije bio u mogućnosti da mu to vrati, tražio je od njega da ga još malo sačeka. Međutim, beduin je nastavio da potražuje svoje pravo i u tom svom potraživanju bio prilično grub, pa je čak rekao: -Neću odustati dok god mi ne vratiš moj dug. Tada su ashabi rekli tom beduinu: - Teško tebi, znaš li s kim razgovaraš? On reče: - Ja samo tražim svoje pravo. Tada im Poslanik, s.a.v.s., reče: - Kamo sreće da ste stali na stranu onoga koji ima pravo i ko je u pravu. Nakon toga je Poslanik, s.a.v.s., poručio Havli bint Kajs, r.a., i upitao je, ima li šta datula da mu pozajmi, kako bi ovom beduinu vratio njegov dug. Ona je to zdušno prihvatila te mu je poslala datule. Poslanik, s.a.v.s., je beduinu vratio dug i još ga je nahranio, upitavši ga: - Jesam li ti pošteno vratio? Tada beduin reče: - Jesi, neka i tebi Allah namiri! Tada Poslanik, s.a.v.s., reče: „Takvi su ljudi najbolji. Kako će Allah blagosloviti ummet (društvo) u kojem slabić ne može uzeti svoje pravo od snažnoga, i to bez sustezanja ili oklijevanja.“(Ibn Madže) Dakle, najbolji su ljudi, odnosno najbolje je društvo ono koje se brine da, onome kome se čini nepravda, pomognu i zaštite njegova prava.

U jednoj od predaja ovog hadisa se na kraju dodaje još i ovo: „Od koga dužnik ode, a on bude zadovoljan s njegovim načinom vraćanja duga, dovu za njega uči sve što je za zemlji pa čak i riba u moru, a od koga dužnik ode a on bude ljut na njega, bit će mu upisivana nepravda (zulum) koji mu je nanio svakog dana, svake noći, svake sedmice i svakog mjeseca.“(Taberani i Ebu Nuajm u Mearifetis-sahabe)

Koliko je pravda važna kod uzvišenog Allaha govori naredni citat:

Završnica svakog zuluma (nepravde) je kobna, a završnica pravde i ravnopravnosti je pohvalna, zbog toga se prenosi da je rečeno: „Allah će pomoći pravednu vlast pa makar ona bila i nevjernička, a neće pomoći nepravednu vlast pa makar ona bila i muslimanska.“(Ibn Tejmijje)