Ruska agresija na Ukrajinu i zemlje Bliskog istoka

Prvih dana ruske agresije na Ukrajinu brojne zaljevske države, koje tradicionalno njeguju prijateljske odnose sa Sjedinjenim Državama i Evropskom unijom, nisu htjele odmah otvoreno osuditi rusku invaziju na Ukrajinu. Činilo se da neke od tih zemalja nisu spremne podržati rezoluciju UN-a kojom se osuđuje invazija i poziva Rusiju da povuče svoje snage iz Ukrajine, ali su ipak 2. marta gotovo sve zemlje Bliskog istoka podržale njezino usvajanje, piše Deutsche Welle.

Od 193 zemlje članice UN-a pet je glasalo protiv rezolucije. Među tih pet, Sirija je bila jedina bliskoistočna zemlja, jer Rusija je saveznik sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i preokrenula je tok sirijskog rata u njegovu korist kada se vojno umiješala u sukob 2015. godine.

Iran i Irak bili su među 35 suzdržanih zemalja, a Maroko uopće nije glasao. U antiratnoj izjavi Irak je naveo da se suzdržao „zbog naše historijske pozadine i naših patnji koje su proistekle iz kontinuiranih ratova protiv naših naroda“.

„Zaljevske zemlje balansiraju između dva giganta. Način na koji su se Ujedinjeni Arapski Emirati ponašali na prošlosedmičnom glasanju u Vijeću sigurnosti dobar je primjer za to“, rekla je za DW Dina Esfandiari, savjetnica programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u istraživačkom centru Međunarodne krizne skupine. UAE predsjedava Vijećem sigurnosti UN-a tokom marta, nakon što su se u januaru pridružili Vijeću kao jedna od njegovih 10 nestalnih članica. Stalne članice su Velika Britanija, Kina, Francuska, SAD i Rusija.

Dan nakon što je počela ruska invazija u Vijeću sigurnosti na prijedlog SAD-a glasalo se o nacrtu rezolucije kojom se osuđuje invaziju. Jedanaest od 15 zemalja složilo se s tom osudom. Tri članice su bile suzdržane: Kina, Indija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Rusija je glasala protiv i uložila veto na usvajanje rezolucije. „Dakle, zaista možete vidjeti kako su UAE balansirali“, rekla je Esfandiari, napominjući da je takvo ponašanje vjerovatno bilo više reakcija na trenutne događaje nego dugoročna strategija. „Međutim, kada su UAE shvatili globalne implikacije, izabrali su pristup prema kojem će pokušati izbjeći stati na jednu stranu“, kazala je Cinzia Bianco, gostujuća saradnica u berlinskom uredu Evropskog vijeća i stručnjak za Zaljev podsjećajući da je UAE veliki finansijski centar za Ruse.

DW u svom komentaru također ističe da „iako je većina zemalja regije potpisala rezoluciju, samo tri – Izrael, Kuvajt i Turska – konkretno su spomenule Rusiju u pažljivo doziranim izjavama objašnjavajući svoj stav prilikom glasanja. Isticali su mir, diplomatiju i poštovanje teritorijalnog integriteta drugih zemalja. Neke zaljevske zemlje nisu ni spominjale Ukrajinu“.

Analitičari napominju da se ovo balansiranje već neko vrijeme događa na Bliskom istoku i da je posljedica postupnog povlačenja SAD-a iz regije, koje je počelo pod bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom, te da su ove zemlje shvatile da im je u vanjskopolitičkom smislu potreban veći broj prijateljskih zemalja. „Invaziju na Ukrajinu i krizu izazvano njome vide kao nešto što se prvenstveno tiče interesa SAD-a, EU i NATO-a, što im omogućava da ostanu sigurno po strani“, komentirao je Gerald M. Feierstein iz vašingtonskog Instituta za Bliski istok, uz napomenu da te zemlje ne žele biti „pod pritiskom da izaberu stranu između svog historijskog partnerstva s SAD-om i rastućih ekonomskih i političkih veza s Rusijom“.

Stručnjaci za Bliski istok, također, podsjećaju da postoje tri glavna područja na kojima su se nedavno razvile veze između Rusije i Bliskog istoka. Prva je stvar sigurnosti, kako je to npr. u Jordanu i Izraelu gdje je rusko prisustvo u Siriji važan faktor. Moskva sarađuje u Siriji i s Iranom, a u Libiji je podržala grupacije koje sponzoriraju Ujedinjeni Arapski Emirati, nasuprot onih koje podržava Turska.

Drugo područje utjecaja je trgovina. Alžir, Tunis, Libija, Libanon i Egipat – svi uvoze pšenicu iz Ukrajine i Rusije i svaka nestašica će im izazvati velike probleme i rast cijena.

Također, Rusija i Bliski istok imaju isprepletene energetske interese. Rusija se 2016. pridružila organizaciji pod nazivom OPEC+, koja je proširila prvobitnu Organizaciju zemalja izvoznica nafte (OPEC). U toj organizaciji Rusija sarađuje s glavnim proizvođačima nafte poput Saudijske Arabije kako bi prilikom pada cijene nafte ograničili količinu proizvodnje i tako opet podigli cijenu nafte.

U isto vrijeme i Vlada Saudijske Arabije i UAE su zabrinute zbog oživljavanja iranskog nuklearnog sporazuma, koji se ne bavi njegovim sigurnosnim problemima i koji je nedavno ušao u završnu fazu pregovora.