Iračka novinarka: Mi i oni
„Da li je ovo čemu danas svjedočimo, ta ljutnja i bol zbog invazije na Ukrajinu, slično boli nekoga ko je dobio težak udarac u glavu, novo? Mislim na rasističke izjave, komentatora i novinara, koji invaziju na Ukrajinu i raseljavanje njenog naroda vide kao necivilizovanu poziciju, jer Ukrajinci nisu kao Iračani, Afganistanci i ukupna populacija Bliskog istoka, jer su rasom oni od „nas“, a ne ta necivilizovana rasa „oni“? Zato što su građani prvog svijeta, a ne trećeg svijeta?
Da li su rasistički komentari lebdjeli u trenucima ljudske naklonosti prema onome što se zaista događa u Ukrajini, ili je to uporni rasizam, poput virusa koji se nastanjuje u tijelu, koji može pasti u hibernaciju na neko vrijeme, ali se brzo ponovo pojavljuje kada su uslovi za to odgovarajući?
Korijeni rasizma su živi uprkos njegovoj drevnosti i tvrdnjama koje se plasiraju da je na rubu izumiranja. Dovoljno nam je samo da pogledamo „civiliziranu“poziciju svijeta prema palestinskom narodu i kako ona cionističkim naseljenicima kolonijalistima obezbjeđuje milijarde dolara mjesečno za nastavak istrebljenja palestinskog naroda u ime izraelskog prava na postojanje i suočiti se s palestinskim terorizmom, shvatiti da sve što se dešavalo, posljednjih decenija, daje imena rasizmu. Danas je ona u drugoj novoj ambalaži. Možda nam je sada potrebno da se upoznamo sa „bijelim“, sada ogoljenim licem rasizma - civilizacije, da se vratimo u kolonijalnu eru Alžira i Afrike, da pogledamo dalje od medijske površine koja zamagljuje viziju i da pročitamo spise filozofa Fanona, koji je poznat po svojoj borbi za slobodu i antikolonijalizmu i rasizmu. Također će nam pomoći da se prisjetimo (ako smo zaboravili) detalje o invaziji i okupaciji Iraka“, stoji između ostalog u komentaru Haife Zangana, iračke novinarke, dopisnice The Guardiana.