Na ahiret preselio hadži Hasan Duraković
Vakif i književnik
„Sve se nadam smrti, ali nje nema pa nema. Često razmišljam o tome da me moj Gospodar drži na dunjaluku kako bih mogao još štogod hajra napraviti.“- prije otprilike godinu dana autoru ovih redova ove riječi kazao je rahmetli hadžija Hasan Duraković iz Bosanske Krupe.
Hadži Hasan Duraković na ahiret je nakon teške bolesti preselio u Bihaću 18.02.2022. godine, a dženaza namaz obavljen je 19.02.2022. godine uz prisustvo velikog broja vjernika ispred Gradske džamije u Bosanskoj Krupi, te na njegovom Velikom brdu (Općina Bužim) gdje je i ukopan.
Vjernik, humanista, vakif, književnik, sin, suprug, otac, brat, rođak, komšija, džematlija… Hasan Duraković rođen je u Bužimu, na Bagu, 1934. godine. Osnovnu školu je završio u Bužimu, a Srednju upravnu školu u Zagrebu. Sticajem okolnosti i on se među prvima otisnuo u tuđinu na tzv. privremeni rad one daleke 1966. godine i obreo se u glavnom gradu Gornje Austrije – Linzu.
Nova sredina i novi način rada bili su za njega veliki izazov i shvatio je da treba uz učenje jezika zemlje domaćina, još mnogo učiti i truditi se da se bude što bolji i produktivniji. Tih godina odlučio je izučavati žurnalistiku, te je na tome intenzivno radio i u dobroj mjeri savladao i taj zanat, te se uskoro počeo baviti novinarstvom. Prepoznatog talenta, postaje dopisnik – reporter sarajevskog „Oslobođenja“, „Yu novosti“iz Beograda, zagrebačkih „Vjesnika“i „Arene“, te „Večeri“iz Maribora, a povremeno je sarađivao sa još nekoliko lokalnih listova i glasila. Kao novinar sa određenim iskustvom biva 3.4.1982. godine, postavljen za urednika i voditelja emisije za jugoslavenske građane na ORF – Radio Linzu i tu dužnost je obavljao do svog penzionisanja (kraj 1996. godine). U međuvremenu, Hasan Duraković pokreće izdavanje lista, glasila za YU građane koji se je zvao „Polet“, kojeg je on bio glavni i odgovorni urednik. List je izlazio periodično oko 4 godine. Kao ljubitelj poezije, pored ostalog bilježi zanimljive događaje, način života i rada radnika iz ondašnje Jugoslavije poetskim izrazom. Piše pjesme od kojih je neke objavljivao na Radio Linzu, a recitirane su i na masovnim skupovima, te raznoraznim manifestacijama.
Kao penzioner počinje se baviti pisanjem knjiga i objavljuje svoju prvu knjigu poezije pod nazivom „Zbirka pjesama koje opominju“, 2012. godine, a nakon nje drugu knjigu, dramsko-humorističkog žanra pod naslovom „Nasrudin-hodža i sto dukata“, koju objavljuje 2013. godine. Zatim se Hasan okušao i u pisanju romana, tako da je 2016. godine objavio roman pod nazivom: „Hamzinih prvih 100 godina“. Djelo „ETNOGENEZA plemena Duraković“objavljuje 2021. godine. Uvakufio je i veliki dio svog imetka. Trenutno nam nije cilj da nabrajamo sve ono što je za života uradio na ovom polju, ali bismo kao reprezentativan primjer naveli jedan od njegovih posljednjih vakufaprelijepu vanjsku abdesthanu ispred Gradske džamije u Bosanskoj Krupi koja je završena 2021. godine, u vrijeme kada je njegova bolest već uveliko uzela maha.
Na porodičnom planu, uz sve pobrojano, moramo istaći da je sa svojom rahmetli hanumom Ćatibom uspio othraniti i odgojiti 5 sinova i 4 kćeri, koji danas imaju brojno potomstvo. Sada, kada hadži Hasan ne prolazi više mahalama našeg grada, kada ne staje u prvi saf u Gradskoj džamiji Bosanska Krupa čiji je uzoran džematlija bio i ne selami se sa svojim ahbabima i poznanicima, pozivamo vas da razmišljamo o našim životima, o tome kako trošimo vrijeme i imetak koje nam je Uzvišeni podario i o tome kako imamo krasan primjer u ovom čovjeku. Da ga Allah dž.š. nagradi najvećom nagradom.