Zapostavljeni sunneti Poslanika, a.s.

Važnost dove u životu vjernika

Nalazimo se u najodabranijem mjesecu ramazanu, kada se trudimo da uradimo što više dobrih djela, znajući da se ta djela u ramazanu višestruko vrednuju i, ako Bog da, nagrađuju. Ovom prilikom želim skrenuti pažnju na jedno, na prvi pogled sporedno djelo, ali je ono itekako moćno i u ovim danima svima nama potrebno, a to je dova. Samo učenje dove je jedan vid ibadeta, kako to naglašava Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg od njega prenosi Nu’man ibn Bešir, r.a.: “Dova je ibadet.” (Hadis je sahih, a bilježe ga Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ibn Hibban, Hakim, Buhari u El-Edebul-mufredu i drugi).

Specifičnost dove je u tome, da se ona može upućivati Allahu, dž.š., bez nekih posebnih priprema, niti nam za nju treba neki fizički napor, niti zahmet. To možemo učiniti čak i ležeći u svojoj postelji, što je posebno preporučljivo za bolesne, koji treba da mole za sebe a i za ostale, jer je dova bolesnika od onih dova koje se, ako Bog da, primaju.

Mi vjerujemo u Allahovu odredbu i to je sastavni dio našeg imana, da sve što se događa, biva s Allahovom odredbom. Sve to nas ne sprečava da se Allahu obraćamo i učimo dove, jer dova može da promijeni i Allahovo određenje, s obzirom da je i učenje te dove od Allahovog određenja.

U jednom hadisu koji prenosi Abdullah ibn Omer, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Dova koristi i u onome što se desilo i u onome što se još nije desilo, pa zato, o Allahovi robovi, učite dove.” (Hadis je hasen, a zabilježio ga je Hakim.)

Naredni hadisi također ukazuju na važnost dove: „Molite Allaha da vas sačuva od teških nesreća, tragičnih posljedica zle sudbine i da se neprijatelji vašem zlu ne vesele.“(Buharija i Muslim) „Sudbinu ne može spriječiti ništa osim dove, niti život produžiti ništa osim dobročinstva.“(Tirmizi – sahih) „Divna li su oružja vjernika, strpljenje i dova.“(Dejlemi – hasen)

„Oprez ne štiti od kadera (Allahove odredbe), a dova koristi i za ono što se desilo i za ono što se nije desilo. Kada se belaj (iskušenje koje je Allah odredio) spusti i primakne; dočeka ga dova pa ga obuzdava sve do Sudnjeg dana.“(Hakim – sahih)

Dova postača se ne odbija

Post ramazana je ibadet koji je našem Stvoritelju posebno drag i kojeg On posebno nagrađuje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., pored mnogobrojnih fadileta posta spominje i to da se dova postača ne odbija. Evo nekih od tih hadisa:

Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Tri dove se primaju: dova postača, dova mazluma (onoga kome je učinjena nepravda) i

dova musafira (putnika).” (Hadis je sahih, a bilježi ga Bejheki u Šuabul-imanu).

Enes ibn Malik, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Tri dove se ne odbijaju: dova roditelja za njegovo dijete, dova postača i dova musafira.“(Hadis je hasen, a bilježi ga Ed-Dija El-Makdesi, pogledaj El-Džamis-sagir).

Dova između ezana i ikameta

Vrijeme između ezana i ikameta je posebno odabrano i blagoslovljeno vrijeme za učenje dove, bilo to uz ramazan ili van njega. Ima nekoliko hadisa koji nas podstiču na to:

Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dova između ezana i ikameta se prima, pa učite dove!” (Hadis je sahih, a bilježi ga Ebu Ja`la). Kod Hakima u Mustedreku ovaj hadis ovako glasi: „Dova se prima između ezana i ikameta.” U trećoj predaji se kaže: “Dova se ne odbija između ezana i ikameta.” (Hadis je sahih, a bilježe ga Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Hibban).

Bez obzira što je učenje časnog Kur’ana jedan od najomiljenijih ibadeta, ipak veliki broj učenjaka smatra da je zbog navedenih hadisa preče učiti dove nego učiti Kur’an. Kur’an se može učiti u svako vrijeme, ali ovo vrijeme između ezana i ikameta je posebno naglašeno i preporučljivo za učenje raznih dova, činjenje istigfara, donošenje tevbe i tome slično. Nema zapreke da se jedan dio tog vremena provede u učenju dova, a nakon toga se može učiti Kur’an.

Dova za roditelje

Poznata kur’anska dova koju svakodnevno učimo na kraju namaza, prije selama, je dova za oprost grijeha. Ona glasi: Rabbenagfir li ve li validejje ve lil-mu’minine jevme jekumul-hisab. (Gospodaru, oprosti meni, roditeljima mojim i svim vjernicima, onoga dana kada se bude polagao račun.) I drugim prilikama učimo dove za svoje roditelje.

Molimo Allaha, dž.š., da im oprosti grijehe, primi njihova dobra djela i uvede ih, Svojom milošću, u džennet. Ako su živi trebamo ih obilaziti, čineći razne vidove dobročinstva prema njima. Ako su slučajno bolesni, moliti Allaha za njihovo ozdravljenje, uložiti maksimum truda u pružanju svih vidova pomoći i usluge koja im je neophodna. Moliti Allaha, dž.š., za naš i njihov lijep završetak / husnul-hatime na ovome svijetu. Ako su preselili na drugi svijet, s vremena na vrijeme obilaziti njihove kabure, moliti milostivog Allaha da ih zaštiti od patnje u kaburu i patnje u vatri. Također, prilikom dijeljenja sadake imati u vidu i njih, pa i za njih udijeliti, ili uvakufiti pred njihovu dušu. Također od vidova dobročinstva prema roditeljima je održavati lijepe odnose s njihovom rodbinom i prijateljima.

U jednom hadisu Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: „Zaista će se čovjeku u džennetu podići deredže / stepeni, pa će on upitati: - Odakle meni ovaj stepen (čime sam ga zaslužio)? Tada ću mu se reći: - To je zbog dove tvoga djeteta za tebe i njegove molbe za oprost tvojih grijeha.“(Hadis je sahih a bilježi ga Ibn Madže.)

Gospodaru, učini nas dobročiniteljima prema svojim roditeljima dok su živi, a kada presele uputi nas djelima od kojih će koristi imati i oni i mi.