Psihoemocionalni razvoj kod djece

“Svako dijete je posebno i ima jedinstven razvoj, ali važno je napomenuti specifične faze razvoja koje su karakteristične za svu djecu. Sistemska posmatranja djece od najranijeg djetinjstva pokazala su određene sličnosti kod velikog broja djece u smislu javljanja određenih sposobnosti i ponašanja.“

Kako u svojim stručnim djelima navodi jedan od poznatijih bosanskohercegovačkih psihologa starije generacije, Ejub Ćehić, iako su velike individualne razlike u vremenu pojavljivanja određenih oblika ponašanja kod zdrave djece, utvrđena je tendencija grupisanja tih vrijednosti oko jedne vremenske veličine, koju uzimamo kao normu. Ovim saznanjima naročito su doprinijela longitudinalna istraživanja te pored sistematskog opažanja djecu su počeli ispitivati metodom testa, što je u konačnici dovelo do otkrića.

Psihološki razvoj djeteta – od rođenja do 1. godine

Novorođenče, prema američkom autoru Vasti, dolazi na svijet s nekoliko dobro organiziranih ponašanja, a to su gledanje, sisanje i plakanje; njihova svrha je dobivanje hrane, istraživanje i upravljanje okolinom.

Prema psihologu Ejubu Ćehiću, većina djece (naravno uz izuzetke koji se ne razvijaju “školski” ovim redoslijedom, što na prvu ne mora da znači da imaju određene poteškoće, što je važno napomenuti), tokom prve godine savladaju sljedeće zadatke: prepoznaje lice majke i smiješi se od 1 mj. do 3mj.; prati pogledom predmet od 2 mj. do 4 mj.; čvrsto drži glavu bez klimanja od 3 mj. do 5mj.; okreće glavu prema glasu majke od 4 mj. do 6 mj.; hvata predmete rukom ispred sebe od 6 mj. do 7 mj.; samostalno sjedi od 7 mj. do 9 mj.; razlikuje ukućane od nepoznatih osoba od 6 mj. do 7 mj.; počinje stajati pridržavajući se od 8 mj. do12 mj.; počinje govoriti prve riječi sa značenjem od 8 mj. do 11 mj.; počinje šarati olovkom po papiru, daje predmet koji drži u ruci od 11mj. do 12 mj.

S psihoemocionalnog aspekta, prema opšteprihvaćenoj Eriksonovoj teoriji u periodu prve godine dijete stiče povjerenje u svijet oko sebe. Kada kažemo svijet oko sebe, mislimo na pravog skrbnika, a to je u većini slučajeva majka koja treba da stvori adekvatnu povezanost s djetetom, jer to kasnije mnogo utiče na socijalno i emocionalno funkcionisanje tada već odrasle osobe.

Svakako je važno spomenuti da nijedan roditelj ne može biti savršeno usklađen s djetetovima potrebama, ali ključni element za uspješan izlazak iz prve faze razvoja po psihoemocinalni razvoj djeteta je ljubav roditelja / skrbnika. Na ovaj način uspijeva razviti sigurnu privrženost prema skrbniku, a samim tim i povjerenje u svijet koji ga okružuje.

Psihološki razvoj djeteta – od 2. do 3. godine

Između druge i treće godine, većina djece uspije savladati sljedeće zadatke, naravno uz izuzetke: počinju sami hodati, nogom guraju loptu, pokazuju prstom šta žele, govore nekoliko riječi sa značenjem od 17 mj. do 19 mj.; sama jedu kašikom od 18 mj. do 24 mj.; odvikavanje od pelene od 15 mj. do 25 mj.; govore jednostavne rečenice u psihološkoj literature poznate kao “halofraze” od 18 mj. do 30 mj.;

Za ovu fazu je karakteristično da djeca počinju istraživati svijet oko sebe, traže autonomiju, iskazuju svoje želje i htijenja, u obliku jednostavnih prostih rečenica “daj voda”, “pije mlijeko” i sl. Tokom druge godine života počinje period razvoja samokontrole, paralelno s razvojem drugih važnih segmenata kao što je npr. govor.

Kako bi se razvili temeljno povjerenje i nezavisnost, važno je da roditelji budu topli, ne forsirajući djecu da “na silu” usvoje određene vještine, uvijek bi trebalo da roditelji imaju na umu da svako dijete ima svoj ritam razvoja. Roditelji trebaju pohvaliti djetetove uspjehe, kako bi dijete osjećalo ponos i doživljaj da je važno. Djeca koju roditelji konstantno upozoravaju na greške, teško će usvojiti samostalnost.

Psihološki razvoj djeteta – od 3. do 6. godine

Između treće i šeste godine, većina djece savladaju sljedeće zadatke, naravno uz izuzetke: nauče držati samostalno olovku; crtaju jednostavne oblike; raspoznaju boje; znaju brojati do 10; pričaju gramatički tačno; znaju prepoznati svoj spolni identitet.

Djeca u ovom periodu žele više samostalnosti na način da bez pomoći roditelja otkrivaju nove stvari, komuniciraju s vršnjačkom skupinom, vole da se igraju igara u kojima imitiraju odrasle osobe. Značajno se razvija dječija svijest. Također, za ovaj period je ključan rani razvoj moralnosti, ali je igra ključan segment zahvaljujući kojem djeca otkrivaju sebe i svijet. Do 6. godine djeca sve češće traže nova prijateljstva, otkrivajući važnost vršnjačke skupine, unutar koje otkrivaju svijet. Druželjubivost djece ovisi od roditelja, pa tako roditelji koji se trude i potiču djecu na druženje s vršnjacima, razvijajući socijabilno ponašanje velika je vjerovatnoća da će njihova djeca izrasti u ljude s razvijenim socijalnim vještinama. Erikson, američki psiholog navodi da se uspješno prevazilaženje ovog razvojnog perioda ogleda u razvoju dječije savjesti, poštovanja životnih pravila i autoriteta, dok negativno razrješenje dovodi do bezobzirnog ili previše izbjegavajućeg ponašanja.

Psihološki razvoj djeteta – od 6. do 11. godine

Faza usvajanja kompetencije kako je američki autor Erikson nazavao, karakteristična je za period od 6. do 11. god., koji se poklapa s polaskom u školu. Ovo je period tzv. srednjeg djetinjstva, gdje djeca iz svog mikrosvijeta, bliže porodice i vrtićke skupine, prelaze u školu, koja ispred djeteta stavlja brojne izazove. U ovome periodu se ogleda važnost pozitivno razriješenih prethodnih faza razvoja, tj. da je kod djeteta stvoren temelj za samopouzdanje. Djeca razvijaju realističan pojam o sebi, javlja se ponos zbog postignuća ili stid zbog loših rezultata, odgovornost.

Roditelji i učitelji imaju važnu ulogu jer trebaju poticati razvoj kompetencije kod djeteta kroz različite faze učenja koje dijete prolazi, jer ukoliko to izostane, uz osjećaj manje vrijednosti, dijete je obeshrabreno i pogubljeno, što rezultira niskim nivoom samopouzdanja.

Samopoštovanje je ključan faktor koji je direktno povezan s postignućima u različitim aspektima života djeteta, kao što je škola, odnos s vršnjacima i njegova pozicija u vršnjačkoj skupini. Tako da djeca s višim nivoom samopoštovanja su omiljenija među vršnjacima, često imaju bolje ocjene, te imaju više vannastavnih aktivnosti. Ako imaju nisko samopoštovanje, to može dovesti do različitih poteškoća, kao što je depresija, tjeskoba, povučenost, antisocijalno i prkosno ponašanje.

Psihološki razvoj djeteta – od 11. godine života

Većina autora se slaže da je početak adolescentnog perioda između 11. i 13. godine. Ovaj period neki autori nazivaju periodom “bure i oluje”. Djeca počinju da grade svoj identitet, koji prestavlja ključni element ove faze. Djeca imaju bolju interakciju s vršnjačkom skupinom, dok su u čestim sukobima s roditeljima.

Često dolazi do adolescentne krize koja predstavlja period u kojem adolescenti prolaze kroz krize psihičkog i socijalnog funkcionisanja koji se smatraju normalnim pojavama u ovoj životnoj fazi, koja predstavlja prekretnicu u životu čovjeka. Adolescenti su skloni eksperimentisanju s mnogim opasnim i rizičnim stvarima, bunotvništvu, odbacivanju autoriteta, sukobu s roditeljima, a posebno je u ovom periodu izražena potreba za druženjem s vršnjacima. Ključni zaštitini faktor za jednog adolescenta jeste razumijevanje okoline te kontrola staratelja / roditelja i škole uz određenu autonomiju tj. davanje prostora adolescentu da spozna sebe i tako počne graditi svoj identitet.