Islamski epigrafski spomenici bjelopoljskog kraja
Udecembru 2021. godine je izašla iz štampe knjiga ,,Islamski epigrafski spomenici bjelopoljskog kraja’’, grupe autora, a u izdanju NVO ,,Kalem’’ iz Bijelog Polja.
Knjiga se bavi, kao što sam naslov kaže, islamskom epigrafijom na nadgrobnim spomenicima - nišanima u Bijelom Polju i okolini. Ali, ova publikacija je naravno puno više od toga. Ona je jako značajna za dešifrovanje islamske prošlosti Bijelog Polja i okoline, ali i za rekonstrukciju političkih, društvenih, ekonomskih, kulturnih prilika u Bijelom Polju kroz 18., 19. i početak 20. vijeka.
U ovoj publikaciji obrađeno je oko 200 nišana na teritoriji opštine Bijelo Polje. Najstariji nišan s natpisom datiran je u 1767. godinu.
Ali, kako je ovo puno šira priča od samih nišana, neophodno je bilo da se uključi ekipa ljudi na realizaciji ove priče. Tako su se, svako iz svog ugla, ovim pitanjem bavili: Sait Šabotić, magistar istorijskih nauka, Enis-ef. Burdžović, glavni imam u Bijelom Polju, Burhan Čelebić, arheolog, Ugur i Deria Mantu koji su dešifrovali i preveli natpise na staroosmanskom jeziku, i Edin Smailović, istoričar i književnik, koji se bavio poetičnošću samih natpisa i njihovom porukom.
Uvod u publikaciju napisao je magistar Alija Kujović, predsjednik NVO Kalem i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice u Bijelom Polju.
Ova knjiga je zbog načina na koji je struktuirana prevazišla po značaju lokalni nivo. Ona je odličan primjer kako se treba izučavati i čuvati ova vrsta kulturne baštine Bošnjaka u Crnoj Gori, pa i šire.
Knjiga je i po svom sadržaju prevazišla temu epigrafije. Tako je magistar Sait Šabotić u poglavlju koje je obradio dao prikaz cijelog procesa islamizacije ovog prostora, koje je naravno bio jedan kompleksan i dug proces i koji i ovaj put dokazuje da je islamizacija , izuzev u iznimnim slučajevima, bio proces koji se, istina, iz različitih razloga odvijao dobrovoljno.
Enis-ef. Burdžović je u svom poglavlju striktno iz ugla onoga što su islamski propisi, ali i duh islama, analizirao naš odnos prema smrti u prošlosti, ali i to koliko smo danas udaljeni od onoga što je izvorno islamski odnos prema ovom pitanju.
Arheolog Burhan Čelebić je u ovoj publikaciji odradio lavovski dio posla. Prešao je cijelu teritoriju opštine Bijelo Polje, uzduž i poprijeko, obišavši svaki mezaristan na prostoru od oko 900 kvadratnih kilometara. Također, jasno je razgraničio kako su izgledali mezari u prošlosti shodno društvenom položaju umrlog.
Na kraju, moja malenkost se bavila sadržajem samih natpisa. Ono što je jako zanimljivo, jeste da nam sadržaj natpisa demantuje zablude o mračnjaštvu i divljaštvu poznog osmanskog doba na ovim prostorima.
Pored poruke religijske sadržine, na mnogim mezarima ćemo naći i izlive emocija prema prerano preminulom ocu, bratu, sestri, supruzi…
Ovi natpisi su svjedoci da je zajednica muslimana u Bijelom Polju u ovom periodu bila na zavidnom nivou kada je u pitanju duhovni život.
Tako da ovoj publikaciji, kao još jedno dobro, ubrajam razbijanje predrasude prema kojoj je vlast Osmanlija na ovim prostorima bila stalni mrak bez svanuća.
A samo nas ono što je čvrsto zasnovano na činjenicama može uvjeriti da je nešto istina.
A bez istine nema dobra, bez obzira s koje se strane vrata koja razdvajaju dunjaluk i ahiret nalazimo.