Gdje smo 30 godina poslije bedra

Da iz male u veliku bitku hode, znali su ashabi i Poslanik vraćajući se sa bedranskog poprišta. Ta veća bitka od ove u kojoj se spasi, odbrani, zajednica koja sedždu čini i sedždi osigura dunjalučko trajanje, je bitka sa sobom. I uistinu, šta bi značila pobjeda na Bedru u toj odsudnoj bitci da nisu slijedlile pobjede koje su u bitkama sa sobom vojevali uglednici našeg ummeta i u svemu bili i ostali primjer svim generacijama do dana Sudnjeg. Pobijeđivali su u bitkama protiv snažnog i otvorenog čovjekovog neprijatelja, šejtana, koji ih je na grijeh nagovarao, podsticao, lijepim im ga predstavio, a oni snažnom vjerom, a revnosno izvršavajući obrede vjere, vjeru su jačali, njegovom pozivu su odolijevali i iz pobjeda u pobjedu hodili.

Bitka bedranska neprekidna je

Nagovarao ih je da po vrućini u boj ne idu, a oni su znali da je džehenemska vruća i u boj su išli. Nagovarao ih je da je neko od njih bolji od drugog na sukob, svađu i razdor ih podsticao, a oni su se čvrsto Allahovog užeta držali. Nagovarao ih je na svakovrstan grijeh i prijestup, a oni su uvijek ostajali čvrsto i stameno u pokornost Bogu jer su znali, ubijeđeni bili, da što je kod Allaha, vječno je, a šejtanova ponuda, prolazna.

U ponedjeljak je sedamnaesti ramazan, to je dan kada su Poslanik i ashabi na Bedru izvojevali veliku pobjedu i nama jasno, nedovosmisleno poručili da ta Bedranska bitka u historijskom smislu bijaše toga dana, a godine 624., ali u suštinskom ona, ta Bitka bedranska, traje stalno, neprekidna je. Ona koju je Poslanik i ashabi vojevali tog sedamnaestog ramazanskog dana mala je, manja od onih koje dolaze poslije nje, a na koju nas on podstiče i da u borbi ustrajni budemo, inspiriše. Manja je od borbe sa sobom.

Zbog kolosalnih pobjeda u bitkama poslije Bedra, tih pobjeda koje su i bedranske, i borce koji na Bedru ne bijaše, učinile Bogu pokornim u svemu, poslaniku odanim potpuno, koje su ih učinile iskrenim, poštenim, marljivim, dobročinstvu okrenutim, koji su bratski živjeli i u svemu se pomagali, koji su za svoju zajednicu, državu predano radili i u svakom trenu joj služili i doprinosili, a ta njihova država trideset godina poslije Bedra bila je i ogromna i snažna, bila je uređena, bila je mjesto u koje se radi ugodnog života, života u pravdi i blagostanju emigriralo. Da nisu bili odlučni u svim bitkama, a posebno u ovim teškim, najtežim, u bitkama sa sobom, sigurno ne bi blagostanje i sreću donijeli ni Perziji, ni Bizantiji, sigurno je da ni u ovim bosanskim vrletima se ne bi ezan čuo, niti salavat na Poslanika donosio.

Bedr u Bosni

Danas je 15. april - Dan Armije RBiH. Bez sumnje njena borba od prije trideset godina se može uporediti sa Bedranskom bitkom jer je bila i malobrojnija i slabije naoržana od neprijatelja. Zar tako ne bijaše i na Bedru, tri stotine naspram hiljade. Motiv neprijatelju na Bedru bijaše onemogućiti da se ikad i igdje više sedžda Uzvišenom čini. Motiv neprijatelju bijaše i ovdje uništiti sve što je sedždom oplemenjeno i što islam simbolizira. Zar nije preko hiljadu džamija srušeno? Kao što je Poslanik pred Bedransku bitku molio Uzvišenog da ga pomogne, jer ako ga ne pomogne neće više biti sedžde na Zemlji, ista dova je i s naših usana

Zamislite gdje bi danas bila Bosna da smo iz bedranske bitke sa Blizne, sa Žuči, sa Vijenca, itd. pobjedonosno otišli u tu veću, u tu bitku sa sobom i bili pošteni, pa da preduzeća ne propadnu, i bili iskreni, pa unutar partija i stranaka jedni drugima iskreno na propuste ukazivali, a ne osnivali nove, da smo uvijek na pozicije birali najbolje, a ne podobne i poslušne.

tekla te 1992. godine. Allah, dž. š., je čuo naše dove, pomogao nas, odbranjena je sedžda, opstali smo, a to je pobjeda.

Za razliku od ashaba, mi poslije povratka sa bedranskog poprišta nismo stupili, nismo odlučno stupili, u bitke sa sobom, nismo se odlučno suprostavili šejtanu i njegovom nagovaranju na grijeh i prijestup, pa je pobjeda na bosanskom bedranskom poprištu danas, trideset godina poslije ugrožena, o koncu visi i naš opstanak je opet upitan.

Ashabima je šejtan govorio da u bitke ne idu jer je velika vrućina, a oni su znali da je džehennem vreliji. Nas je, jer smo po korupciji u Evropi prvi, nagovorio da džehennemskoj vrelini koračamo i da prisvajajući tuđe vatru u svoj stomak mećemo, ali problem je što u toj korupciji ne strada samo pojedinac, samo onaj koji bespravno uzima, već društvo čitavo. Zar nam Uzvišeni ne kaže: „I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.“(Enfal 25)

Gubimo li bitku sa sobom

Šejtan je želio među ashabe ubaciti razdor, neslogu, svađu, želio je oslabiti njihove redove i neprijatelju ih lahkim plijenom učiniti. Prvi, pravi, test su imali onoga dana kada je Poslanik na ahiret preselio jer jedni misliše da ga treba naslijediti ensarija, drugi zastupaše mišljenje da to mora biti muhadžir. I jedni i drugi su imali validne, jake argumente za svoj stav, ali nije bilo ni po jednom ni po drugom stavu, već po riječi Božijoj. Uzvišeni kaže: „A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku ako vjerujete u Allaha i onaj svijet, to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.“(En - Nisa 59) I učinjeno je kako je najbolje, izabraše najboljeg, Ebu Bekra, ne po pripadnosti nečemu, stranci ili rodbini, već po sposobnosti. On je, r. a., mijenjao Poslanika u mihrabu, pa je dostojan da mu i sad zamjena bude. Nas je šejtan uspio podijeliti, zavesti, pa poslije takva kolosalne pobjede na bosanskom bedranskom poprištu od 1992. do 1995. i jedinstvu u toj borbi, dijeleći smo se oslabili, mnogo prolaza kroz naše redove neprijatelju napravili, zaboravili da: „Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedemi čvrsti.“(Saff 4) Izgubili smo bitku sa sobom jer nam je prolazno, lični interes, borba za vlast i poziciju, bila preča od borbe za trajno, za domovinu, za zajedničko nam dobro.

Zamislite, na šta bi ličio Bedr da su ensarije rekle muhadžirima: nemamo mi ništa s vašim mekkanskim neprijateljima, niti sa karavanom koju vašu opljačakanu imovinu prodati nosi, idite borite se sami. Eh, da li bi danas bilo sedžde? Zamislite na šta bi ličilo bedransko poprište u Bosni da su iz Zenice govorili da nemaju ništa sa Sarajevom, iz Zavidovića da nemaju ništa sa Maglajem... Eh, da li bi danas bilo Bosne?

A zamislite gdje bi danas bila Bosna da smo iz bedranske bitke sa Blizne, sa Žuči, sa Vijenca, itd. pobjedonosno otišli u tu veću, u tu bitku sa sobom i bili pošteni, pa da preduzeća ne propadnu, i bili iskreni, pa unutar partija i stranaka jedni drugima iskreno na propuste ukazivali, a ne osnivali nove, da smo uvijek na pozicije birali najbolje, a ne podobne i poslušne.

Bedr prekosutra dolazi da nas opomene, da još ima vremena krenuti odlučno u bitku sa sobom, u odlučnu i odsudnu bitku u spašavanje onog za šta se Armija RBiH borila, u odsudnu bitku za naš opstanak i slobodu.