Trideset godina poslije obilježavamo dan pobjede, jer nismo nestali
Viši zvaničnici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (Mehanizma), predsjednik Carmel Agius, glavni tužilac Serge Brammertz i sekretar Abubacarr M. Tambadou, boravili su u službenoj posjeti Bosni i Hercegovini od 4. do 7. aprila.
Prvog dana posjete glavni tužitelj MRMKS Serge Brammertz je s italijanskim umjetnikom Arigom Mustijem i italijanskim ambasadorom Marcom Di Ruzzaom posjetio Potočare gdje je Musti poklonio Memorijalnom centru svoje dvije umjetničke instalacije posvećene genocidu u Srebrenici.
U mezaristanu u Potočarima, u kome je do sada ukopano 6.652 bošnjačkih žrtava genocida, Brammertz je s majkama i suprugama ubijenih odao počast žrtvama i položio cvijeće. „Dolazak u Srebrenicu podsjeća nas na to koliko je naš posao i dalje važan,“kazao je ovom prilikom Brammertz, te istakao da „ono što danas vidimo u Ukrajini uveliko podsjeća na zločine koje smo vidjeli u Bosni i Hercegovini prije 30 godina, iako smo se nadali da će to biti posljednji rat u Evropi, ali nažalost historija i ono što imamo danas nam pokazuju da smo bili ukrivu”.
Glavni tužitelj je posjetio i Centar Udruženja „Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa“gdje je razgovarao s predstavnicama četiri udruženja majki i supruga ubijenih u genocidu, Munirom Subašić, Fadilom Efendić, Nurom Begić i Šuhrom Sinanović. Strpljivo je slušao njihova pitanja i na njih odgovarao.
Historija se treba bazirati na onome što je utvrđeno na Haškom tribunalu
Drugog dana posjete BiH tužitelj Brammertz je s predsjednikom MRMKS, sudijom Carmelom Agiusom, gradonačelnicom Sarajeva Benjaminom Karić i direktorom Memorijalnog centra Srebrenica Emirom Suljagićem učestvovao kao uvodničar međunarodne konferencije “Sarajevo – 30 godina poslije”, koja je održana u sarajevskoj Viječnici.
“Sasvim je jasno da se radilo ne samo o želji da se uništi jedna zemlja i jedan grad već da se uništi raznolikost koja je tu zemlju i taj grad činila prepoznatljivom stoljećima. Ono što nije zaustavljeno navrijeme tih 90-ih godina u Bosni i Hercegovini danas postaje sve vidljivije širom Evrope i svijeta”, kazala je Karić u svom obraćanju, ističući da se uvjerenje i nada da je zlo s oslobađanjem Auschwitza i padom nacista pobijeđeno, danas, nažalost, ne čine tako uvjerljivim.
Predsjednik Agius je u svom obraćanju podsjetio kako je opsada glavnog grada Bosne i Hercegovine trajala više od 1.400 dana, a činjenica da i danas postoje brojni vidljivi ožiljci ratnih razaranja zorno podsjeća kakvih je razmjera ona bila i koliko su ljudi tu patili.“To je podsjetnik ne samo na ono što se dogodilo nego i na ono što se više nikada nije smjelo dogoditi”, kazao je predsjednik Mehanizma Agius, dodajući kako je upravo to bila ideja vodilja za odluku Vijeća sigurnosti UN-a da uspostavi sud za zločine na području bivše Jugoslavije (MKSJ) koji je ispisao historiju i poslao jasnu poruku da ratni zločini više neće biti nekažnjivi. „Odgovorni za zločine počinjene u ovom prelijepom gradu Sarajevu su presuđeni i još uvijek izdržavaju duge zatvorske kazne“, kazao je sudija Agius podsjećajući da bivši generali vojske bosanskih Srba Stanislav Galić, Dragoljub Milošević te njihovi nalogodavci Radovan Karadžić i Ratko Mladić zbog toga i sada služe kazne. Podcrtao je da je nedopustivo da uprkos tome i dalje postoje oni koji poriču što se dogodilo u Sarajevu tokom rata i dovode u pitanje dokazane činjenice o počinjenim zločinima. „Radeći to nastoje da izvrše destabilizaciju regije. Neki idu toliko daleko pa kažu da je Mehanizam i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju odgovoran za destabilizaciju regiona. Uprkos tom revizionizmu moramo biti snažni“, istakao je Agius i poručio da sa lekcijama iz prošlosti mladi ljudi u BiH treba da idu naprijed. „Mladima BiH kažem – budite prisutni, nemojte izgubiti nadu“, poručio je predsjednik Mehanizma Carmel Agius.
“Opsada Sarajeva je jedan od najmračnijih trenutaka u modernoj historiji, a cilj svega je bio uništiti ideju zajedničkog života”, kazao je na početku svog obraćanja glavni tužitelj Mehanizma Serge Brammertz , te istakao da je 5. aprila 1992. godine napadnut duh Sarajeva, duh zajedničkog života. Podsjetio je da je haško tužiteljstvo svoje prve istrage otvorilo upravo o zločinima počinjenim tokom opsade Sarajeva pri čemu su prikupljeni čvrsti dokazi koji su i doveli do osuđujućih presuda protiv najodgovornijih, na čelu s Karadžićem i Mladićem. “Opsada Sarajeva je prvi slučaj koji je došao pred Tribunal i koji je bio usmjeren na kršenje zakona o ratovanju. Ovakva istraga nije ranije viđena, pa je zahtijevala uključenja mnogih eksperata. Iz naše istrage bilo je očigledno da su snage bosanskih Srba imale namjeru da svakom građaninu Sarajeva nametnu ideju da žive pod rizikom smrti od koje ne mogu pobjeći. Naši tužioci su dokazali da patnje civila nisu bile slučajne i nisu proizvod oružanog konflikta u Sarajevu, nego da je to bila namjera. Strašna istina o onome šta su ovaj grad i njegovi stanovnici doživjeli je dokumentirana na desetinama hiljada strana sudskih dokumenata. I danas, 30 godina kasnije, postoje oni koji relativiziariju i minimiziraju ove uspostavljene činjenice. Političari uspostavljaju pseudo-naučne komisije kako bi ponovo pisali historiju opsade u cilju sticanja političkih poena. Stanovnicima Sarajeva se govori da su sami sebe napadali, a slavljenje osuđenih ratnih zločinaca sada je sve jače. To je neprihvatljivo”, poručio je Brammertz, te istakao da je kao najbolji odgovor na to nastavljanje s istragama i procesuirajem onih koji su počinili ratne zločine, a danas su još na slobodi. „Neka ovo bude podsjetnik da borba za istinu i pravdu ne smije prestati“, poručio je tužitelj Brammertz.
Posebno upečatljivo obraćanje na međunarodnoj konferenciji posvećenoj obilježavanju 30. godišnjice opsade Sarajeva imao je direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić.
“Sarajevu niko nije davao nikakve izglede, ali o Sarajevu nema historijskih monografija, o njegovim braniteljima nema historijskih monografija kakvih ima o Lenjingradu, o Staljingradu. Da nije bilo opsade Sarajeva ne bi bilo genocida u i oko Srebrenice, da nije
bilo opsade Sarajeva ne bi bilo logora u Bosanskoj Krajini, da nije bilo opsade Sarajeva ne bi bilo HVO pokolja po centralnoj Bosni, da nije bilo opsade Sarajeva ovaj rat ne bi završio onako kao je završio i ne bi imao tok koji je imao. Opsada Sarajeva je ključni događaj, ključni proces napada na BiH. Da nije bilo opsade Sarajeva i da je u bilo kojem trenutku između 1992. i 1995. sav ljudski, materijalni i kreativni potencijal Sarajeva, u bilo kom trenutku bio oslobođen, ovaj rat bi završio mnogo drugačije. Ne bi bilo Srebrenice, ne bilo Kapije, mnogi ljudi bi danas bili živi”, kazao je Suljagić.
Zahvalio je Brammerzu i Agiusu, ističući kako nema riječi da im se adekvatno zahvali za ono što su uradili za Bosnu i Hercegovinu i njen narod, te nastavio: “Ali, nemojte da se zavaravamo. Ako sam ja u Bratuncu mogao gledati na televiziji početak opsade Sarajeva, onda se ona vidjela i iz Beča, iz Berlina, Pariza. Nemojte da se zavaravamo, tadašnji fracuski predsjednik je sletio u Sarajevo u maju 1992. da spriječi robusniju interevenciju međunarodne zajednice i da objasni ostatku svijeta da ovo nije političko nego humanitarno pitanje. Nemojte da se zavaravmo, francuski predsjednik je govorio kako Bosna ne pripada Evropi i kako ne može svako selo biti suverena država. Ljudi koji su zapalili ovu zgradu u kojoj mi sada stojimo, da su uspjeli i da ova zgrada danas nije ovdje, sve što bi ostalo iza nas u historiji je fusnota. Da smo nestali, to bi danas bila samo fusnota, niko ne bi ni primijetio da smo nestali. I zato je ovo danas dan našeg trijumfa, naše pobjede”, poručio je Suljagić.
Svjedočenja novinara pred Haškim tribunalom
O opsadi Sarajeva, agresiji na BiH i procesuiranju ratnih zločina s fokusom na međunarodna iskustva i perspektive govorili su na posebnom panelu prof. James Gow, profesor na Kraljevskom koledžu u Londonu, general Rupert Smith, bivši komandant UNPROFOR-a u Sarajevu, dr. Ilana Bet-El, bivša savjetnica UN-a za Balkan, Rada Pejić-Sremac, predstavnica Programa Mehanizma, ratni reporteri Sean Maguire, koji je izvještavao za „Reuters“i Remy Ourdan koji je izvještavao za „Le Monde“. Moderator sesije je bio Paul Lowe, profesor na Londonskoj školi za komunikacije.
Sean Maguire je u svom izlaganju istakao da ga danas užasava činjenica da i pored autentičnih izvještaja o opsadi Sarajeva o kojoj su direktno s terena izvještavali brojni svjetski priznati novinari, i danas svjedočimo brdima laži kojima se sve to negira, upravo onako kako se to danas dešava i u Ukrajini.
Mediacentar Sarajevo je, također, u povodu obilježavanja 30. godišnjice opsade Sarajeva priredio konferenciju “Novinarstvo kao prvi nacrt historije” na kojoj je istaknuto da je najmanje 31 novinar i novinarka svjedočila pred Haškim tribunalom. Mediacentar Sarajevo je uzeo intervju od 14 njih i to učinilo dostupnim svima zainteresiranim.
U aprilu se navršilo i 30 godina od ubistva novinara Oslobođenja Kjašifa Smajlovića tokom napada na Zvornik. Svoj posljednji novinarski izvještaj poslao je 8. aprila 1992. godine. U njemu je pisalo da grad napadaju „arkanovci“, te da su četverica uhapšena nadomak grada u Vidakovoj njivi. Pobrojao ih je imenima, a među njima je bio i Milorad Ulemek kasnije pozatiji kao Legija.
Više od 3.000 ljudi u BiH može biti predmet istrage za ratne zločine
Posljednjeg dana posjete BiH Serge Brammertz se susreo sa studentima Univerziteta Sarajevo. Studenti su imali priliku postavljati pitanja tužitelju Brammertzu. Nažalost, malo njih je bilo tog dana u amfiteatru fakulteta Političkih nauka u Sarajevu gdje je predavanje održano. Bila je to propuštena šansa za susret s jednim od najeminentnijih imena međunarodnog krivičnog prava današnjice.
„Već 14 godina dolazim Bosnu i Hercegovinu i nikada kao sada nisam vidio više slučajeva negiranja genocida, kao posljednje faze počinjenog najstrašnijeg zločina, te veličanja ratnih zločinaca. To ne znači da su ljudi prije desetak godina mislili drugačije nego su samo bili oprezniji u iznošenju svojih mišljenja, a danas se više niko ne boji tako govoriti“, kazao je na početku obraćanja studentima tužitelj Brammertz.
Govoreći o radu tužilaštava u BiH u procesuiranju počinitelja ratnih zločina, ocijenio je da je tokom godina bilo određenog napretka, ali da bi „daleko bilo od istine ako bi se reklo da se istrage provode na savršen način, posebno ako se uzme u obzir da je u Haagu podignuta optužnica protiv 161 osobe, što je više nego svi ostali međunarodni tribunali zajedno, ali ta brojka još uvijek je vrlo mala ako se zna da 3.000 osoba može biti predmet istraga u Bosni i Hercegovini“.
Izrazio je zabrinutost zbog nefunkcioniranja regionalne saradnje u progonu ratnih zločinaca. „Mene najviše zabrinjava regionalna saradnja s obzirom na to da Hrvatska ne pruža u okviru saradnje ono što bi trebala“, kazao je tužitelj Brammertz ističući da je to neprihvatljivo za jednu članicu EU.
Ocijenio je, također, neprihvatljivim da Srbija pruža utočište ratnim zločincima. „Nezamislivo je za mene, nekoga ko je tužilac i ko vjeruje u pravdu i ko ne želi vidjeti nekažnjivost, da je na desetine osumnjičenih za ratne zločine našlo utočište nekoliko kilometara dalje od mjesta gdje se istraga vodi“, kazao je Brammertz, te pozvao međunarodnu zajednicu da snažnije reagira na veličanje presuđenih ratnih zločinaca, jer, kako je rekao, u čemu je poenta što je UN formirao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ako njegove odluke nisu prihvaćene i ne poštuju se. „Kako je moguće da se neke političke stranke ponose što im daju podršku ratni zločinci“, pitao je tužitelj Brammertz.
Presuđeni ratni zločinci još nisu evidentirani u krivičnim dosijeima BiH
Glavni tužitelj Mehanizma se posebno osvrnuo na činjenicu da u Bosni i Hercegovini još uvijek u krivičnoj evidenciji osoba osuđenih u Haagu nisu upisane presude za ratne zločine. „Krivični dosijei nisu još završeni i to je ono što želim naglasili u svim zemljama regije. Ne znam da li znate, ali ako ste osuđeni za krađu bicikla u svojoj zemlji to će biti u vašem dosijeu, ali ako ste osuđeni u Hagu za zločin genocida ili druge ratne zločine to ne ulazi u vaš krivični dosije i ne sprečava vas da se kandidirate na izborima. To je neprihvatljivo, o čemu smo razgovarali s ministrom pravde i ministricom vanjskih poslova BiH“, dodao je Brammertz, te je podvukao da je poricanje genocida posljednja faza počinjenja tog zločina jer se radi o kriminalnoj namjeni poticanja na počinjenje takvog zločina, razara zajednicu i vrijeđa žrtve tog zločina.
Rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj kazao je da je Brammertz naistaknutija ličnost međunarodnog prava današnjice, dodajući da je značaj međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju od neprocjenjivog značaja za pravdu i pravičnost na ovim prostorima kao i satisfakcija svim žrtvama koje su prošle neviđene patnje i stradanja u proteklim ratovima na teritoriji bivše Jugoslavije, a posebno Bosne i Hercegovine.