Protiv Bosne i Hercegovine vodi se hibridni rat
Prof. dr. Ahmed Kico, doktor sigurnosnih znanosti i profesor na Univerzitetu modernih znanosti (CKM) iz Mostara
- kaže dr. Kico navodeći da je krajnji cilj tih aktivnosti da se Bosna i Hercegovina proglasi „nemogućom državom“, te da je njena „perspektiva“da se podijeli između velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske
Da se danas hibridni ratovi vode diljem svijeta potvrđuje nam brutalni rat u Ukrajini. U svjetlu tih događanja i hibridnih napada koji se vrše protiv bosanskohercegovačkog članstva u NATO savezu razgovarali smo s prof. dr. Ahmedom Kicom, stručnjakom iz oblasti bezbjednosti.
Svjedoci smo učestale pojave „hibridnog rata“. Posebno se to odnosi na propagandni rat koji podrazumijeva širenje dezinformacija i neistina preko društvenih mreža. Primjer takvog ratovanja imamo sada u Ukrajini. Šta je inače meta ovakvih ratovanja?
KICO: Posljednjih godina u medijskim izjavama i javnim debatama lokalnih, regionalnih ali i svjetskih političkih lidera, sigurnosnih stručnjaka, analitičara i istraživača sve učestalije se koriste termini „hibridni rat“ili „hibridno djelovanje“. Sigurnosni stručnjaci ističu da je hibridni rat danas sukob koji se prvenstveno događa u komunikacijskoj i informativnoj domeni, što implicira preuzimanje kontrole nad protivnikovim procesima razmišljanja i donošenja odluka. Hibridno ratovanje definira se i kao proces korištenja kinetičkih i nekinetičkih ubojitih sredstava, jedno njihovo združeno djelovanje.
Eklatantni primjeri hibridnog rata viđeni su u ruskom hibridnom ratu protiv Ukrajine. Prije raspoređivanja ruskih vojnih postrojbi na Krimu, Rusi su upotrijebili druge nemilitantne mjere kao što je igranje politikom oko plinovoda, kupovinom političara i podržavanjem stranka krajnje desnice i ljevice koje imaju radikalne agende. Kada je ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič pobjegao u Rusiju i privremena vlada preuzela vlast, informativnim kanalima iza kojih stoji Kremlj proširile su se informacije kako naoružane bande ukrajinskih nacionalista teroriziraju ruski narod na istoku Ukrajine. S obzirom da su mjesecima indoktrinirani prijetnjom ukrajinskog revanšizma, ruska populacija u ogromnom broju bila je preplašena i podržala je intervenciju Rusije u njihovo ime. Vijesti su bile lažne, strah je bio istinski.
Nakon što Putinov režim u Rusiji nije bio zadovoljan što je hibridnim ratovanjem okupirao Krim, te omogućio uspostavljanje odmetnutih regija Donjecka i Luganska u Ukrajini, Putin se odlučio za klasično vojno-političko pokoravanje Ukrajine. Cilj je, dakle, vazalna i lojalna, formalno nezavisna ali ruska Ukrajina koja će služiti kao sociološki rov oko „imperije“koja klizi u tiraniju. Rusiji je potrebna satelitska Ukrajina, nešto poput Bjelorusije, kako bi Kremlj svojim podanicima i svijetu pokazao da „imperija“nije bajka i da zaista postoji, kao stvarnost.
Da li je meta takvog hibridnog rata djelovanje Ruske Federacije na destabilizaciji Bosne i Hercegovine? Ovo tim prije što analize pokazuju kako se predstavnici srbijanskog državnog aparata otvoreno upliču i potiču aktivnosti manjeg entiteta RS-a?
KICO: Prema analizama sigurnosnih stručnjaka iz BiH, regije i EU, Ruska Federacija i njen ključni saveznik na Balkanu Srbija, nastoje hibridnim operacijama prenijeti sukobe ograničenog intenziteta na zemlje Zapadnog Balkana, pa tako i na Bosnu i Hercegovinu. Ruski strateški interes na Zapadnom Balkanu, kao i u Ukrajini je da ni u jednom od ovih regiona ne dozvoli ishode ili dugoročno stabilna rješenja u vidu demokratizacije i liberalizacije društva i ekonomije, snaženja ustanova ljudskih i političkih prava, jačanja institucija i vladavine prava, smanjenja korupcije i političkog klijentalizma te s tim u vezi priključenja ovih regiona zapadnim ekonomskim, političkim i odbrambenim savezima.
Također, jedan od strateških ciljeva hibridnog djelovanja Rusije i njenog ključnog saveznika Srbije je da bez obzira na ishod ruske agresije na Ukrajinu, prostor Balkana, a naročito BiH, Srbija i Crna Gora do daljnjeg ostaju ključne ruske poluge i prostori za destabilizaciju regiona, NATO saveza i EU, slično kao i prostor Krima i same Ukrajine. Na prostoru pomenutih zemalja Zapadnog Balkana Moskva ima već skuhana društva i političke i sigurnosne aparatuse, te priliku da raspirivanjem međuetničkih tenzija i ohrabrivanjem secesionizma zapali lokalne sukobe u kojima bi se našle tri, možda i četiri NATO članice (Hrvatska, Crna Gora i Sjeverna Makedonija, možda i Albanija).
Izjave zvaničnika dio su hibridnih operacija
Hibridne alate u ratu koriste i političari iz susjednih država. Treba li isticati koliko riječi Milanovića, Dodika, Vučića, Šešelja i sličnih „dolijevaju ulje“i destruktivno djeluju. Zar njihove „zapaljive“izjave o stanju u BiH ne govore o njihovim namjerama?
KICO: Kada su u pitanju kontinuirane propagandne aktivnosti Milanovića, Dodika, Vučića, Šešelja i sličnih jasno je da one „dolijevaju ulje“i destruktivno djeluju na ustavni, politički i sigurnosni sistem Bosne i Hercegovine u cjelini. Vrlo ciljane izjave ovih zvaničnika, zapravo su dio hibridnih operacija koje se posredstvom medija, pa kroz konkretne aktivnosti u institucijama BiH i njenih entiteta vode protiv ustavnog poretka i građana Bosne i Hercegovine. Svojim ezopovskim jezikom, a u određenim situacijama i vrlo otvorenim nasrtajima na ustavni poredak BiH od strane Vučića, Dodika, Milanovića, Čovića i drugih, nastoje se u kontinuitetu ostvariti ideje koje je tridesetih godina dvadesetog stoljeća definirao osnivač hrvatske geopolitike Ivo Pilar, prema kojima je Bosna „uvijek iznova Srbija“. Uporedo s njom, Bosna bi bila i uvijek iznova Hrvatska. Kao što znamo takve ideje nisu ostvarene ni tokom agresije na našu domovinu iz perioda 1992– 1995., s tim da one nisu prestale ni nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Procjenjuje se da će se ove subverzivne aktivnosti intenzivirati nakon što su na vlast tokom aprila 2022. godine u Mađarskoj i Srbiji, ponovo izabrani Orban i Vučić.
Naravno, spriječiti ove hibridne napade kao i obavještajne i subverzivne aktivnosti možemo samo eliminiranjem izvora netačnih informacija. Šta mi činimo na tom polju?
KICO: U kontekstu ukupnih hibridnih operacija koje se planiraju i vode protiv Bosne i Hercegovine, osobito nakon agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, sigurnosni stručnjaci iz EU i BiH, ističu da se u zemljama EU, kontinuirano vrši blokiranje emitovanja ruskih dezinformacijskih kanala, kako na internetu, tako i na drugim web stranicama, a posebno na YouTube-u. Procjenjuje se da se malo takvih aktivnosti preduzima u BiH, Crnoj Gori, pa i u Hrvatskoj, članici NATO-a i EU.
U kontekstu navedenog, sigurnosni stručnjaci smatraju da je nedopustivo da BiH još uvijek nema sajber-informatički forenzički centar koji bi pomoću digitalnih alata detektovao i označio lažne vijesti i dezinformacijske sajtove i profile, te ih predložio za privremenu ili trajnu blokadu nadležnim državnim institucijama. Imajući u vidu navedeno, sigurnosni stručnjaci predlažu da se u okviru Ministarstva sigurnosti BiH oformi tehničko-tehnološko krilo u vidu instituta bezbjednosti unutar kojeg bi bio i takav jedan centar. Procjenjuje se da je sada pravo vrijeme da se ove inicijative pokrenu, te da je moguće tražiti pomoć od SAD-a i Velike Britanije.
Primjere hibridnog ratovanja imamo i u napadima na sve segmente kulturnog identiteta (vjera, nacija, jezik, spomenici materijalne i duhovne kulture). Kako se suprotstaviti hibridnom djelovanju protiv bosanskog jezika?
KICO: Što se tiče hibridnog djelovanje prema i protiv bosanskog jezika posebno je intenzivno u posljednjih petnaestak godina, kako u BiH, tako i u susjednim zemljama. Pored ostalog, hibridnost se ogleda u fabriciranju i falsificiranju činjenica (zaogrnutih navodnim naučnim i stručnim istraživanjima) da „bosanski jezik uopće ne postoji“, te da je to „bošnjački jezik“ili pak „jezik bošnjačkog naroda.“Kada bi Bošnjaci kojim slučajem pristali na naziv “bošnjački jezik”, tad bi i sami izbrisali svoj cjelokupni jezički identitet i njegovu historijsku utemeljenost, a što bi negatorima bosanskog jezika do kraja olakšalo njihovo
ustrajno nastojanje da bosanski jezik konačno proglase “nepostojećim”, “lažnim” i “izmišljenim”.
Kako bi se Bosna i Hercegovina i njene institucije političkog, obrazovnog, pravnog i sigurnosnog sistema mogle suprotstaviti hibridnom djelovanju, pa i na poljima obrazovnih sistema i jezičkih politika, potrebno je da se shvati da pitanje bosanskog jezika, odnosno pitanje jezika uopće u BiH, nije ekskluzivno pitanje lingvistike, nego i važno kulturološko, obrazovno, pravno, a posebno sigurnosno pitanje od čijeg adekvatnog tretmana zavisi i dalji siguran i prosperitetan opstanak i razvoj Bosne i Hercegovine kao države građanske parlamentarne demokracije.
Nazivanjem Bošnjaka muslimanima nastoji se kapitalizariti na globalnoj islamofobiji
Kako Vi gledate na Dodikovo kontinuirano nazivanje Bošnjaka muslimanima?. Da li je to dio hibridnih operacija iz entiteta RS protiv naše zemlje i Bošnjaka?
KICO: Ovo je jako važno pitanje i nužno je da se Dodikovi stavovi shvate kao kontinuirano dehumaniziranje Bošnjaka kao jednog od konstituenasa države Bosne i Hercegovine. Takvo njegovo ponašanje i praktično djelovanje jeste dio hibridnih, informatičkih operacija koje su osmišljene od strane velikosrpskih ideologa u Srbiji, dijelom u entitetu RS. Procjenjuje se da su takve instrukcije Dodiku date od strane akademika SANU, te obavještajnih struktura iz Srbije. Dodik kroz imenovanje Bošnjaka muslimanima, nastoji kapitalizariti na globalnoj islamofobiji. Želi da se dodvori desničarskoj politici u Evropi koja je antiimigrantska i jasno antimuslimanski nastrojena. Takvo praktično djelovanje od strane Dodika je onaj isti razlog zbog koga se u entitetu Republika Srpska ne priznaje bosanski jezik. Dodikova retorika se uklapa u desničarski narativ o odbrani kršćanstva. To je priča na kojoj mađarski premijer Orban već godinama „jaše“i ona se u određenim situacijama ispoljava i u pristupu pojedinih hrvatskih političara. U tom narativu muslimani se tretiraju kao strano tijelo u Evropi, pa se onda i Bošnjacima koji se svode na muslimane negira evropska autohtonost. To je opasna priča, pa je čudno što nema oštrijih reakcija u entitetu FBiH, pogotovo od probosanskih stranaka.
U vezi s navedenim, ohrabruju reakcije i upozorenja reisul-uleme Hesein-ef. Kavazovića koji je u „Ramazanskim novinama“, pored ostalog, naglasio da je „cilj ovog hibridnog rata održati zlu ideologiju živom, dok se ne ukaže povoljna prilika da ta mržnja koju svakodnevno siju ne postane gorivo nekog novog sukoba i ne daj Bože novog genocida. Sve ovo nas s razlogom zabrinjava kao narod i kao Zajednicu vjernika....“Dalje će reisul-ulema Kavazović potcrtati da se zbog toga u Bosni i Hercegovini vrši „agresivna svetisavizacija i donekle ustašizacija kulturnog, obrazovnog i medijskog prostora, svakodnevno ponižavanje, ismijavanje i dehumanizacija Bošnjaka koje nazivaju muslimanima kao da je to pogrdan naziv, onima kojima treba sapun, i šta sve što čujemo od najviših državnika naših susjeda i komšija.“
Ne možemo zaobići i utjecaj arapskih zemalja. Utjecaji Republike Iran i Kraljevine Saudijske Arabije reflektiraju se i na Bosnu i Hercegovinu. Tu je i uloga Republike Turske. Kakve su posljedice?
KICO: Kada je u pitanju geopolitičko prisustvo i interesi Turske, Republike Iran i Kraljevine Saudijske Arabije, na prostoru zemalja Zapadnog Balkana, kolega Kapetanović i ja smo u studiji naznačili da su ovi regionalni geopolitički igrači u značajnoj mjeri prisutni, posebno u Bosni i Hercegovini. Za geopolitičko prisustvo Turske na prostoru Zapadnog Balkana, a u konačnom u Evropi, veoma je važna njezina strateška pozicija koja joj dopušta otvaranje granica izbjeglicama, tako da se takva konkretna prijetnja prema naznačenim prostorima može dogoditi bilo kada, odnosno u periodima kada to Republici Turskoj bude odgovaralo. Ovu poziciju Turska će pokazivati sve dok ne dođe do novoga i optimalnog dogovora između Turske i EU, oko liberalizacije viznog režima. Isto tako, pojačana saradnja Turske s Rusijom pravi je izazov za evropsku perspektivu Zapadnog Balkana.
Značajan broj sigurnosnih stručnjaka ističe da Saudijska Arabija i Iran nastoje iskoristiti politički i sigurnosni vakum na Balkanu za ostvarivanje svojih geopolitičkih i strateških ciljeva. Određeni pomaci na unutrašnjem, kao i na spoljnopolitičkom planu u Saudijskoj Arabiji i regiji, vidljivi su u aktualnom periodu, osobito nakon što se intenzivnije počeo eksponirati saudijski princ prestolonasljednik Muhamed bin Salman. Mogući zaokret dinastije Sauda prema umjerenom islamu, svakako može imati značajne i znakovite implikacije i prema selefijama u Bosni i Hercegovini, odnosno drugim zemljama u kojima oni obitavaju (Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Kosovo, Albanija i Sjeverna Makedonija).
Prema određenom broju sazanja iz medija intenzivniji prodor Irana na prostore Zapadnog Balkana, osobito na području Bosne i Hercegovine uočen je početkom agresije na suverenu i međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu. Po dolasku na prostore zemalja Zapadnog Balkana, odnosno Bosne i Hercegovine, predstavnici vladinih i nevladinih organizacija iz Irana iskazuju interes prema vjerskim, obrazovnim, policijskim i vojnim strukturama BiH. U kontekstu prisustva i širenja globalnih geostrateških i geopolitičkih interesa Saudijske Arabije i Irana, te mogućih refleksija u Bosni i Hercegovini, zanimljivi su uvidi akademika Durakovića koji ističe da „na Bliskom istoku imamo dvije regionalne sile koje su suprotstavljene. To su selefizam kojeg zastupa Saudijska Arabija i šiizam kojeg zastupa Iran. Oni su u dramatičnom sukobu. To nisu religijske sekte, već ideologije...“. Imajući u vidu navedeno, Duraković s pravom ističe da pomenuti geopolitički i geostrateški kontekst „može imati negativne posljedice po BiH, odnosno Bošnjake. Ovdje su selefije prisutne, ali još ne u zabrinjavajućem broju. Ovdje su prisutni i šiiti, iako su relativno mirni i pritajeni, ali su vrlo utjecajni i djeluju na drugi način kroz kulturu i nauku...“
Da spomenemo, Vi ste autor knjige „Učenje i djelo Ahmeda Bureka“, a koliko smo informirani trenutno radite na novoj knjizi pod naslovom „Gračanica u Skopaljskoj dolini“. O kakvoj knjizi je riječ?
KICO: Da, u pravu ste. U Monografiji o Ahmedu Bureku predstavio sam ključne segmente i detalje iz života i rada našeg velikog alima Ahmed-ef. Bureka, koji je porijeklom s prostora Skopaljske doline (iz Batuše kod Gornjeg Vakufa), a koji je, poreg ostalog, bio i glavni muderis, te direktor GHM u Sarajevu u periodu 1938-1947. godine.
Pisanje Monografije o „Gračanici u Skopaljskoj dolini“, i samo istraživanje intenzivirao sam u proteklih nekoliko godina vjerujući da je to i moja dužnost prema obitelji, građanima, narodima i zemlji u cjelini. Jer, etnonacionalističke snage koje su prouzrokavale ratna stradanja i razaranja u periodu 1992-1995., ponovo dovode u pitanje dalji opstanak naše domovine Bosne i Hercegovine, pri čemu dodatno proizvode historijski narativ, a koji je u funkciji hibridnih operacija protiv države BiH. Krajnji cilj tih aktivnosti je da se Bosna i Hercegovina proglasi „nemogućom državom“, te da je njena „perspektiva“da se podijeli između velikodržavnih projekata Srbije i Hrvatske. I zato je ovo istraživanje o Skopaljskoj dolini, odnosno Gračanici, promišljano u ime egzemplarnosti Bosne i Hercegovine za svaku historiju, geofilozofiju i geopolitiku.