Umjesto memorijalizacije mjesta zločina njegovo uništavanje
Upravni odbor Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari upozorio je javnost da se na prostoru općine Bratunac provode građevinski radovi kojima se svjesno uništavaju tragovi i mjesto gdje je izvršen jedan od najstrašnijih zločina u okviru realizacije operacija genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
„Po naredbi načelnika Općine Bratunac Srđana Rankića započela asanacija poljoprivrednog magacina u Kravici gdje je 13. jula 1995. ubijeno 1.300 civila, muškaraca i dječaka iz enklave Srebrenica. Ovo je još mjesto zločina dok Tužilaštvo BiH ne kaže drugačije“, napisao je na Twitter nalogu direktor Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari Emir Suljagić.
Hiljade stranica i dokaza o zločinu u Zemljoradničkoj zadruzi u Kravici
U presudama za genocid u Srebrenici i prilozima s dokaznim materijalima koji idu uz te presude, koje su dostupne na internetu, možete pročitati svaki korak potkrijepljen forenzičkim i drugim dokazima o egzekuciji koju su nad Bošnjacima počinili pripadnici Vojske RS-a u Kravici.
„... do 13. januara 2012., na osnovu analize DNK utvrđen je identitet 1.374 žrtve koje su se vodile kao nestale poslije zauzimanja Srebrenice, a za koje je uspostavljena veza s više grobnica povezanih s ubijanjem u skladištu u Kravici...“, čitamo iz presude prvom predsjedniku RS-a Radovanu Karadžiću. Zatim: „Forenzičkim pregledom skladišta u Kravici, koji je proveden u septembru 1996., pronađeni su dokazi prisustva ljudske krvi, kostiju i tkiva po zidovima, podovima i tavanici, kao i oštećenja od vatrenog oružja, bombi i eksploziva...“Isto tako, čahure, zubne proteze i djelići ljudskih kostiju pronađeni su pomiješani sa smećem ispred samog skladišta. Oko skladišta su pronađene i kašike ručnih bombi“, stoji na 2.182. stranici četvrtog toma presude Karadžiću. Dokaze kojima su ove presude izrečene prikupljao je tim istražitelja ICTY-a na čelu sa Jean Rene Ruezom koji je prvi put u prostor Zemljoradničke zadruge Kravice uspio ući.
Priliku za prvi ulazak na tu teritoriju pružio im je tadašnji američki podsekretar za ljudska prava John Shattuck. U ovu misiju januara 1996. godine Shattuck je išao s predstavnicima medija kako bi pokazao da postoji sloboda kretanja u BiH utvrđena sporazumom u Daytonu. Dopustio je da zajedno s njima idu i Ruez i američki istražitelj Fred Barkli. U toj misiji Shattuck je s medijima obišao Kravice s namjerom da pruži priliku istražiteljima za uzimanjem dokaza o pogubljenju. I dok je Shattuck davao izjave za medije, Ruez i Barkli su ušli u hangar i fotografirali mjesto zločina, uzeli uzorke krvi i kože sa zidova, tragova eksplozija i prikupili druge dokaze o strašnom zločinu počinjenom na tom mjestu, što se na kraju, između mnogobrojnih dokaza, našlo u presudama izrečenim za genocid u Srebrenici.
U presudi Karadžiću tako u dijelu posvećenom masovnim grobnicama i povezivanju pronađenih dijelova posmrtnih ostataka s masakrom u Kravici na str. 2.197 čitamo: „Među tijelima na lokacijama Glogova 1 i Glogova 2 pronađeni su razni predmeti iz skladišta u Kravici, uključujući dijelove vrata, što pokazuje direktnu fizičku vezu između tih grobnica i skladišta. Osim toga, analiza tri ručna sata pronađena na ručnim zglobovima žrtava na lokaciji Glogova 2 navela je vještake da zaključe da su tijela tamo položena 13. jula, „oko tog datuma, odnosno iza njega. Forenzički dokazi koje je Vijeće pregledalo pokazuju da su sve žrtve ekshumirane na lokacijama grobnica u Glogovi bile muškog pola, raspona starosti od samo 12 godina do 75 godina i da je većina tijela ekshumiranih iz grobnica na lokaciji Glogova imala strijelne rane. Povrede od gelera nalazile su se takođe na 21% tijela, a iz grobnice su izvađeni dijelovi bombi i gelera. Dvanaest žrtava ekshumiranih iz jedne od podgrobnica na lokaciji Glogova 1 bile su vezane ligaturama i sve su ubijene hicem iz vatrenog oružja u glavu. Gotovo u svim podgrobnicama u Glogovi vide se dokazi o „pljačkanju“ili da su tijela uklonjena mehanizacijom, i da je u njima stoga ostalo nekoliko otrgnutih dijelova tijela ...... Iz grobnica u Zelenom Jadru prikupljeni su razni predmeti iz skladišta u Kravici, kao što su bodljikava žica, dijelovi automobila, cigle, keramičke pločice, porculan i snopići sijena. Konkretno, utvrđeno je da su dijelovi automobila i bodljikava žica pronađeni na lokaciji Zeleni Jadar 5 pomiješani s tijelima slični predmetima pronađenim na lokaciji Glogova 1, koji su pak slični onima pronađenim u skladištu u Kravici...“.
Glas civilnog društva se ne čuje
Na svojoj stranici Memorijalni centar podsjeća na neka od svjedočenja pred Haškim tribunalom o egzekuciji u Kravici, među kojima je i svjedočenje svjedoka S2 o dešavanjima u Kravici ispričao je:
„Nastao je živi pakao. Niko ni za koga nije znao. Čuli su se jauci, zapomaganja, krici... Nakon pucnjave su napravili pauzu, izašli ispred hangara, zapalili cigarete, a onda bi se vraćali i nastavljali pucati po nama, ubijajući preživjele.“
Memorijalni centar Srebrenica upozorava da se aktivnosti uništavanja lokacije u Kravici na kojoj je izvršen masovni masakr u okviru operacije genocida u Srebrenici vrše u punoj koordinaciji svih opštinskih struktura lokalne srpske vlasti u Bratuncu.
„Operacija uništavanja se odvija po naredbi načelnika Srđana Rankića, koja se realizira još od obavještenja iz oktobra 2021. da započinje ‘sanaciju' Zeljoradničke zadruge u Kravici. U istom obavještenju su građani upozoreni da uklone deponovane stvari i materijale u objektima. Ovo je institucionalna odluka i politika, koja nastavlja tamo gdje su stali Miroslav Deronjić i Ratko Mladić“, istakli su iz Memorijalnog centra Srebrenica, nadalje naglasivši:
„Pozdravljamo debatu o sadržajima poruka spomenika i memorijalizaciji genocida, zločina protiv čovječnosti i zločina protiv civilnog stanovništva širom Bosne i Hercegovine. Od učesnika u toj diskusiji, prvenstveno od predstavnika međunarodne zajednice i civilnog društva, tražimo da pokažu istu razinu strogosti i standarda kritike koju pokazuju u drugim dijelovima zemlje i prema stratištima u istočnoj Bosni. Dok se negdje raspravlja o detaljima teksta, obliku obilježja i načinima kako se vrši memorijalizacija, u Bratuncu se odvija aktivno brisanje sjećanja. I dok Tužilaštvo BiH ne dozvoljava porodicama ubijenih u genocidu i Memorijalnog centra Srebrenica da pristupe ličnim predmetima žrtava genocida, jer su tobože predmet istrage, pitamo da li su dozvolili ‘asanaciju' zadruge u Kravici i kada je ta lokacija prestala biti predmet istrage? U isto vrijeme, duboko smo razočarani šutnjom civilnog društva, koje time odobrava ili normalizuje ovakve fizičke nasrtaje na naše sjećanje.“