Zapostavljeni sunneti Poslanika, a.s.

ČESTITKE I BAJRAMSKE RADOSTI VJERNIKA

Iskreni vjernik je onaj koji želi svome bratu ono što želi i sebi, jer u hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, r.a., stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša, čovjek neće vjerovati sve dok ne bude volio svome bratu (svome komšiji) ono dobro koje voli sebi.” (Ahmed i Nesai)

S obzirom da su vjernici poput jednog tijela, pa ako to tijelo osjeća bol u jednom dijelu, onda s tim dijelom suosjeća i preostali organizam, temperaturom i nesanicom. Na osnovu spomenutog vjernici treba da budu jedni uz druge i u blagostanjima i u nedaćama.

Kada je neko od nas u blagostanju i ima neki lijep povod, onda mu njegova braća trebaju čestitati i radovati se njegovoj radosti, a ako ga zadesi kakva nesreća i teška situacija, onda mu trebaju izraziti saučešće i suosjećati s njim u tom njegovom bolu.

Izostanak s Bitke na Tebuku

Imamo dosta primjera u kojima se vidi da su ashabi jedni drugima čestitali ako bi ih zadesila kakva lijepa vijest. Jedan od najboljih primjera tog čestitanja je slučaj izostanka trojice iskrenih ashaba s pohoda na Tebuk, 9. godine po Hidžri. Nakon što se Poslanik, s.a.v.s., vratio iz tog pohoda, munafici su dolazili i pravdali se zbog odsustva, iznoseći neistine i laži. Ova trojica ashaba su bili iskreni i priznali su Poslaniku, s.a.v.s., da nisu imali razloga da odsustvuju, nego je Allah odredio da se tako desi. Kao odgojnu metodu Poslanik, s.a.v.s., naređuje ashabima da prekinu svaki kontakt s njima trojicom dok im Allah, dž.š., ne presudi (tj. dok se ne objave ajeti po tom pitanju). Taj bojkot je potrajao više od mjesec dana, i nakon tog teškog perioda objavljen je kur'anski ajet u kojem Allah, dž.š., prima njihovo iskreno pokajanje: „A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je Zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo kod Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.“(Tevba, 118) Nakon toga ashabi su se utrkivali ko će prije doći do Ka'ba ibn Malika da mu čestita na tome što mu je Allah primio njegovu tevbu. Nakon tog teškog perioda kroz koji su prošli ova trojica ashaba, Ka'b ibn Malik, r.a., dolazi u džamiju i vidi Poslanika, s.a.v.s., nasmijanog, koji mu izražava svoje čestitke na prijemu tevbe kod uzvišenog Allaha. Evo kako Ka'b, r.a., lično opisuje taj svoj dolazak u džamiju: „...Pa je ustao Talha ibn Ubjedullah i žureći došao do mene, zagrlio me i čestitao mi. Ja mu to neću nikada zaboraviti.“(Buharija i Muslim)

Vezano za ovaj slučaj Ibn Kajjim kaže: „U ovome imamo dokaz da je mustehabb/poželjno čestitati onome koga je zadesilo neko blagostanje po pitanju vjere. I sunnet je u toj prilici da ustanemo, da se s njim rukujemo i da mu čestitamo na toj blagodati.“(Zadul-meadu)

Čestitanja vezana za ramazan i Bajram

Lijepa je praksa da vjernici jedni drugima čestitaju nastupanje najodabranijeg mjeseca ramazana, Bajrame, klanje kurbana, odlazak na hadž i slične situacije u kojima molimo Allaha da to dobro djelo primi i da bude kod Njega kabul. Također, nema nikakve zapreke da jedni drugima čestitamo ono što je sastavni dio našeg života: rođenje djeteta, ženidbu i udaju, hairli polaganje ispita, useljenje u novu kuću ili stan, kupovinu auta i tome slično, što unosi radost našoj braći.

Ramazan ispraćamo s nadom da će nam naši ibadeti biti kabul i upravo zbog toga bi jedna od najljepših čestitki povodom nastupajućeg Bajrama trebala biti ustvari dova u kojoj jedni za druge upućujemo da nam naši ibadeti budu primljeni. To se može izraziti na arapskom, a i na našem jeziku ovim riječima:

Tekabbelallahu minna ve minkum (Da Allah kabuli od nas i vas). Kada je u pitanju Ramazanski bajram, to se odnosi na naše sehure, iftare, post, učenje, slušanje i druženje s Kur'anom, namaze u džematu, teravije, noćne i druge nafila-namaze, sadekatul-fitr, zekat, sadake i druga davanja. Također je i turska verzija, koja je kod nas u praksi sličnog značenja: Bajram šerif mubarek olsun (Neka vam je berićetli i blagoslovljen časni Bajram).

Poslije redovnih ibadeta i dobrih djela koje činimo u ime Allaha, dž.š., neophodne su dove Stvoritelju Milostivom, da On bude zadovoljan i da ih kabuli – primi. Poznata je dova Ibrahima, a.s., i njegova sina Ismaila, a.s., kada su Kabu podizali: „Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i znaš!“(Bekara, 127.) Ovu dovu svakodnevno učimo na početku dove iza namaza kao i u drugim prilikama. Tu se i krije ljepota svakodnevnog poselamljivanja i rukovanja nakon obavljenog namaza, jer time ustvari želimo jedni drugima da nam obavljeni ibadet bude primljen.

Kada je Hadžijski ili Kurban-bajram ta dova - čestitka se veže za hadž i umru, kurbane, tekbire, post Dana Arefata za one koji nisu na hadžu da budu kabul kod Allaha primljeni. Kod nas prilikom podjele kurbanskog mesa, oni što primaju kurban kažu: „Kabulosum“, a vlasnik kurbana govori: „Halalosum“.

Molimo premilostivog Allaha da nam primi naš ibadet u ovom blagoslovljenom mjesecu, da budemo od onih koji su svojim ibadetom pronašli noć Lejletul-kadr, da nam se Allah smiluje, kao i svim našim rahmetlijama, u nadi da će nas Allah Svojom milošću sve uvesti u Džennet, u društvu poslanika, šehida i dobrih vjernika.