DEMENCIJA nije normalno staračko zaboravljanje!
Naše nane i dede, majke i očevi, dragocjeni su članovi našeg društva, veoma potrebni svima nama. Oni su marljivo gradili temelje društva u kojem danas živimo. Njihova znanja i iskustva su potrebna svima nama, a njihovo dostojanstvo u starenju bi trebao bi
Prosječna starost stanovnika BiH u trenutku smrti su 74 godine. Podatak da Bosna i Hercegovina ima 20,5% osoba preko 60 godina svrstava našu zemlju među zemlje sa najstarijim stanovništvom Evrope. Međutim, alarmantnost situacije oslikava činjenica da je u istom popisu u kategoriji 50-60 godina bilo 535.112 osoba, što predstavlja 73,8% cijele populacije iznad 60 godina starosti. Ovaj broj će recipročno i drastično podići procentualna sudjelovanja svih narednih starosnih grupa u 2023. godini, a da uopće ne uvodimo podatke o migracijama mladih, radno sposobnih, koji odlaze iz BiH, zbog čega se dodatno smanjuje ukupan broj stanovnika, snižava postotak mlađih starosnih grupa a povećava procenat starijih starosnih grupa. Upoređujući podatke o projekcijama starenja u Evropi i BiH jasno je da je evropska izlazna strategija privući i naseliti mlade iz siromašnijih regiona, pri čemu oni ne vode računa o pustošenju njihovih matičnih država, poput BiH, koje će se suočiti s nerješivim problemima socijalnog karaktera.
Simptomi demencije
Po provedenom trogodišnjem istraživanju, koje smo obavili 2005. godine, objavljenom i prihvaćenom o broju osoba sa demencijom, u BiH živi oko 150.000 ljudi koji su pogođeni nekim oblikom demencije. Mnogo je faktora zbog kojih je ovaj broj ovako velik. Svakako, jedan od njih je i veliki broj slučajeva u socijalnoj potrebi (482.228 - Agencija za statistiku BiH; 2013.) Starenje je biološki proces i počinje u trenutku našeg rođenja.
Vremenom naš mozak odbacuje sadržaje i vještine koje ne razvijamo ili ne koristimo. Međutim vidljive promjene starenja očituju se uglavnom iznad četrdesete godine. Većina ljudi u starosti primjećuje da ima povremene smetnje u pamćenju, što može biti rezultat fiziološkog procesa starenja, ali isto tako može biti prvi alarm za znakove koji nagovještavaju nastanak demencije. Demencija nije normalan fiziološki i biološki tok starenja. Demencija nije normalna staračka zaboravnost. Simptomi demencije se ne smiju relativizirati. Ne može neko biti malo dementan. Ili ništa zabrinjavajuće i normalno dementan za svoje godine.
Razlika između normalnog povremenog zaboravljanja ili smetnji u prisjećanju određenih sadržaja i demencije je sljedeća: osoba oboljela od demencije nikada se ne prisjeti sadržaja koji se desio u bliskoj prošlosti, dok osoba koja ima blagi kognitivni deficit uslijed starosti će se sadržaja ili informacije prisjetiti za određeno vrijeme. Osoba koja manifestuje simptome demencije savršeno će vam prepričati događaj iz prošlosti, nerijetko do sitnih detalja, ali neće moći da vam kaže informacije iz najbliže prošlosti. Takvo stanje nerijetko je popraćeno neuobičajenim ponašanjima za karakter, svakodnevne rutine i navike osobe.
Šta je demencija?
Naš mozak izgrađen je od ćelija koje se zovu neuroni. Veze između neurona putem kojih oni
komuniciraju i prenose informacije od jednog do drugog nazivaju sinapse. Ukoliko je veza između neurona onemogućena iz nekog razloga neuroni umiru. Kada govorimo o demenciji propadanjem neurona stvaraju se rupe, i slikovito rečeno mozak se suši. Demencija je klinički sindrom karakteriziran propadanjem ranije stečenih mentalnih funkcija koje vodi smanjivanju ili čak nemogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Znači demencija predstavlja stečeno i trajno sniženje dvije ili više intelektualnih funkcija. Ona je značajan riziko faktor za razvoj drugih gerijatrijskih problema kao što su: padovi, lomovi, infekcije, urinarna inkontinencija i sl. Danas poznajemo oko 100 različitih bolesti koje daju demenciju. Pokušajmo sada odgovoriti na najčešće postavljana pitanja o ovoj bolesti:
• Ljudi mlađi od 65 godina ne dobivaju demenciju?
To svakako nije tačno, najveći broj oboljelih od demencije su ljudi koji imaju iznad 65 godina, međutim od demencije obolijevaju i ljudi mlađi od 65 godina. u Japanu su zabilježeni slučajevi već od 40 godina. Pojavom takozvane digitalne demencije, bilježimo podatke čak i u dječijem uzrastu.
• Gubitak memorije je jedini simptom demencije?
Gubitak memorije nije jedini simptom demencije, ali je svakako najizraženiji. Demencija je karakterizirana simptomima kao što su manjak koncentracije, ili potpuna nemogućnost fokusiranja na određeni sadržaj, nemogućnost orijentacije u prostoru i nemogućnost orijentacije u vremenu, nemogućnost organizacije svakodnevnih aktivnosti i obaveza, problemi u govoru i nedostatak riječi, problemi s ravnotežom, te nemogućnost upamćivanja novih sadržaja.
• Demencija je dio normalnog toka starenja?
Demencija nikako nije normalan tok starenja. Ne postoji lijek za demenciju? Za demenciju ne postoji jedan jedinstven lijek. Za sada postoje različite farmakološke terapije koje, ukoliko se s liječenjem krene pravovremeno uz promjenu načina života i provođenje aktivnosti ne-farmakološke podrške, daju izvanredne rezultate poboljšanja kvalitete života unoseći dostojanstvo u život osobama koje žive s demencijom. Stoga je potrebno izvršiti pravovremenu dijagnozu. Da bi medikamentozna terapija imala učinak, mora biti upotpunjena i kombinovana s nefarmakološkim pristupom. Nefarmakološki pristup podrazumijeva okupacione, psihološke terapije, fizičku aktivnost, plan i način ishrane, te fizikalne vježbe i aktivacije.
• Nakon dijagnoze demencije ništa se više ne može poduzeti?
Mada na samu pomisao kako je demencija neizlječiva bolest, postoji strah kako je nakon dijagnoze sve izgubljeno. To nije tačno. Prije svega moramo da podižemo svijest i znanje o demenciji kako bismo mogli da prepoznajemo prve znakove demencije kod naših najbližih i u našoj okolini, kako ne bismo imali strah od istih i kako bismo ljudima koje volimo omogućili pravovremenu dijagnozu i samim tim i mogućnost da se tok njihove bolesti uspori.
• Alzheimoerova bolest je različita od demencije?
Alzheimerova bolest je tip demencije koji je najzastupljeniji. Prava istina je da je Alzheimerova bolest jedna od 100 danas poznatih bolesti, koja donosi demenciju kao stanje. Od nje boluje do 60% svih oboljelih od demencije. Uzrok Alzheimerove bolesti još uvijek nije poznat. Nažalost, iako je danas najzahtjevnije dijagnosticirati demenciju jer ne postoji jedinstveni test uz pomoć kojeg bismo saznali da li osoba pati od demencije i kojeg tipa, sve češće se dijagnoza uspostavlja nakon uvida i subjektivnog mišljenja specijalista ili nakon CT snimka glave. Nepotpunom dijagnostikom se propušta prilika utvrditi uzrok tj. bolest koja se manifestuje kao demencija. Time se propušta prilika otkrivanja lječivih uzroka demencije i potencijalne reverzibilnosti stanja oboljelih osoba. Krivom dijagnozom se smanjuje mogućnost uspješne terapije, međusobnog odnosa lijekova, slabiji su rezultati postdijagnostičke podrške jer dijagnoza demencije znači ostvarenje prava na postdijagnostičku podršku.
Sram koji osjećaju je jedan od najvažnijih razloga zbog kojih ljudi ne idu po pomoć zbog problema sa zaboravljanjem? Stigma i predrasude se rađaju iz straha, strah se rađa iz neznanja. S toga se moramo informisati i učiti o demenciji. Osobe nemaju gdje otići po savjet? To nije tačno, u Sarajevu postoji Centar za demenciju, Alzheimer udruženje koje nudi sve potrebne informacije i savjetovanje osobama oboljelim od demencije, ali i njihovim porodicama, te osobama koje se brinu za njih.