Sihrun – Duhovna Magija – Animizam i Animatizam

Podle i pogubne zamke za ljudsku misao i govor (8)

Animizam je mušričko-politeističko-magijsko vjerovanje, da svaka pojedinačna stvar, biljka i životinja imaju svoga duha – ruha koji ima vlastitu egzistenciju. To je, također, vjerovanje u samostalna duševna i duhovna bića izvana ili iznad svega tjelesnog, koja na naš život djeluju i upravljaju njim. Za aministe su duše svih stvorenja iste. Po njima bi životinje bile odgovorne na Sudnjem danu. Animizam je u biti duhovna pojedinačna magija. Animatizam je, također, mušričko-politeističko-magijsko vjerovanje u neku jedinstvenu, nedjeljivu, bezličnu i natčulnu duhovnu silu koja ispunjava i određuje sve stvari bića i stvorenja. Ona sve, ta sila, prožima, a ni u koga se pojedinačno ne useljava. Kako su za animiste duše svih stvorenja iste, konzekventno tome i, prema njima, životinje i biljke bi bile odgovorne na Sudnjem danu. I to zato što prema animatistima jedna, jedinstvena, nedjeljiva, bezlična, natčulna i nadumna sila ispunjava i određuje sva bića i stvorenja time se gubi individualna, personalna diferencirana odgovornost. Sa stajališta i po učenju islama samo čovjek, u odnosu na sva druga stvorenja, u sebi objedinjava četiri dimenzije kao što i prostor ima četiri strane: istok, zapad, jug i sjever. Četiri dimenzije čovjeka su: đism – tijelo, nefs – egzistencijalna duša koja se prema Frojdu sastoji iz ida, libida i erosa, akl – um i razum i ruh – evropski rečeno duh. Sve što je stvarno kao biološko stvorenje, konkretno životinje kao i ljudi sastoje se od đisma – tijela i nefsa – egzistencijalne duše ili životne energije. Ono što se kod ljudi naziv akl – um i razum te ima ulogu uma i razuma, kod životinja se naziva instinktima. Uloga i moć instinkta u opstanku životinjskih vrsta vidi se kod zečeva, pasa i mačaka kada mladunčad slijepa dolaze na ovaj svijet i odmah, tako slijepa, pronađu majčinu sisu tanku kao slamka, a to nije u stanju da učini nijedno novorođeno dijete kod svoje majke. Pošto nefs – egzistencijalna dušta i energija pokreće đism – tijelo to akl – um i razum treba da nadzire i kontroliše nefs – strasti, požude nagone, da ne razore i ne unište tijelo. I Frojd piše da ego – racionalni dio ličnosti treba da kontroliše i nadzire podsvjesni dio ličnosti koji se sastoji od ida, libida i erosa. Frojd priznaje da su id, libido i eros, ustvari nefs, jača snaga i energija kroz strasti, požude, instinkte i nagone od ega ili razuma. Kako će onda slabi i nemoćniji kontrolisati drugo stvoreno u konkretnom slučaju aklom – razumom da se kontroliše nefs – egzistencijalna energija, strast, nagon, porok, žudnja, ambicija. Tu islam uključuje četvrtu znamenku i odrednicu čovjeka koja se naziva ruh – duh. Ruh nije stvoren u čovjeku, kao što su drugi dijelovi insana - nego je preko meleka u njega udahnut. Ruh nema nikakvih materijalnih i fizičkih potreba. Na ruhu se nalazi savjest, a na savjesti moralni zakon. Jedino ruh preko savjesti i moralnog zakona može kontrolisati i udruženo i osnaženo s aklom bdjeti nad đismom – tijelom i nefsom. Zato se kaže sa stajališta svakog čovjeka savjest je istovremeno integrisano funkcioniranje ličnog sistema moralnih vrijednosti po kome se prosuđuje o sebi ili bilo kome drugom. Čovjek moralne sudove o sebi, drugima, o bilo kome ili bilo čemu zasniva na dva izvora: na Objavi kao generalnom Furkanu (kriteriju) koji jedino određuje, vrednuje, kvalifikuje i razlikuje dobro od zla, istinu od neistine, svjetlo od tame, pravdu od nepravde. Drugi izvor moralnih sudova i saznanja, pored Objave na pojedinačnoj ravni jeste ruh koji Allah preko meleka udahnjuje u čovjeka, a na ruhu je savjest i moralni zakon preko kojih su put dobra i suština zla svakom insanu učinjeni jasnim i shvatljivim. Objava dođe kao moralna centrala, a ruh svakog čovjeka kao lični telefonski broj koji se priključuje na tu centralu. Zato je savjest unutrašnji moralni glas svakog čovjeka, od Boga u njega, preko meleka, usađen, koji ne može ni izbrisati niti vezu savjesti sa Stvoriteljem prekinuti, bez obzira koliko to pokušavamo. To je moralni zakon u nama koji uz zvjezdano nebo iznad nas, za Kanta, predstavlja jasan dokaz o postojanju Boga. Prema vjerovanju i učenju islama samo su ljudi među fizičko-biološkim stvorenjima darovani djelomičnom odgovornosno-slobodnom voljom, ruhom, savješću, kao pojedinačnom, moralnom spoznajom o dobru i zlu, istini i neistini, pravdi i nepravdi, uputi i zabludi i Objavom kao generalnom i općom Uputom. Životinje i biljke nemaju spoznaje po principu savjesti i moralnog zakona. Samo čovjek u sebi objedinjava slobodu, savjest (ruh), svijest (akl), moral, šerijat i Objavu. Zato što sve ovo u sebi objedinjavaju, samo su ljudi od fizičko-bioloških stvorenja odgovorni pred Bogom na Sudnjem danu. Za razliku od pravih vjernika, animisti džine izjednačavaju sa Allahom, dž.š. “A nevjernici i aministi džine – demone Allahu ravnim smatraju, a On je i džine stvorio, i još Mu (Allahu) bez ikakva znanja, sinove i kćerke izmišljaju! Slavljen je On, iznad svega onoga kako Ga oni opisuju i šta Mu pripisuju. On je Stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene. On sve stvara (vidljivo i nevidljivo) i samo On sve zna. To vam je Allah, Jedini Gospodar vaš i nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega i svakoga, zato se samo Njemu klanjajte. On nad svime i svakim bdije! Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do svačijih pogleda dopire. On je Milostiv i upućen u sve. Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih prihvata i usvaja – u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep, pa ja nisam vaš čuvar. I, eto, tako Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi oni rekli: ‘Ti si učinio', i da bismo to objasnili ljudima koji žele i hoće da znaju. Ti ono što ti Gospodar tvoj objavljuje slušaj – drugoga boga osim Njega nema! I mnogobošce izbjegavaj i okreni glavu od njih.” (El-En'am, 100-106) Nažalost, mnogi ljudi mimo Allaha, od džina utočište, pomoć i zaštitu traže. To posebno čine mušrici – animisti: “Jedan naš bezumnik je o Allahu laži govorio, a mi smo mislili da ni ljudi ni džini o Allahu laži ne kazuju. Bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećavali. Oni misle kao što i vi mislite, da Allah nikoga neće oživjeti.” (ElDžinn, 4-7)